zdravo

Sumnja je bila na plućnu emboliju, ali je to bilo nemoguće utvrditi bez neke posebne sprave koja u Mostaru naravno ne postoji Tako da su ga samo stavili na aparate na odjelu intenzivne njege i u roku od 10 dana čovjek je umro. U nalazim stoji da su ga liječili antibioticima Pa nje gripu imao, al dobro oni znaju, oni su pametni, oni su dr. Sudski vještak je bio vrlo objektivan i sve jasno iznio na sudu, tako da nije bilo potrebno više išta i pitati. Odvjetnik je svoj dio posla odradio profesionalno. I to je to. Ja samo mogu reći, ne daj Bože nikome da ovako nešto doživi i prođe. Pažljivo vozite i kada pretječete 3 puta gledajte.

Moglo bi se reći da je dogovor bio u pitanju. Pa ja bi rekao da to i nije na moju štetu. Zajedno smo u policiji davali izjavu i ona i ja. Normalno u zasebnim prostorijama. Žena je dala posve objektivnu izjavu, i ja sam isto. Da sada ne ulazim u detalje. Sudar se dogodio na cesti, na žutoj liniji. Evi skicirao sam to: http://img262.imageshack.us/img262/9617/sudarmi6.jpg[/img] Na tom djelu ceste je pravac oko 2 km, sa isprekidanom linijom i dozvoljeno je pretjecanje. Što se tiče bolnice, dostavljeno je stvarno dosta dokumentacije, ali nigdje ne piše da su pacijentu slikana pluća, niti da je uopće otkriveno išta oko toga. A pošto je on bio jako lošeg imovinskog stanja, i nije mogao podmititi bilo koga u bolnici, jednostavno oko njega nisu htjeli raditi ništa. Na taj način većina bolnica u BiH radi, pa i u HR. Bolnica je cjelo vrijeme vršila pritisak na sud da se slučaj što prije okonča i da se ne kopa dublje oko dokumentacije i nalaza.

Slučaj rješen, 2 godine uvjetno, bez oduzimanja vozačke dozvole. Bolnica se branila šutnjom i htjeli su to što je moguće prije završiti. Naravno uz dobrog odvjetnika, ne bi želio reklamirati ovdje.

U 11. mjesecu 2006. godine imao sam prometnu nesreću sa automobilom. Sve se odigralo na jednom pravcu (gdje je preglednost dobra). Išao sam na posao kao i svako jutro, bližio se blagdan svih svetih i dosta ljudi se bavilo uzgojem cvijeća za prodaju. Pa su ga vozili na tržnicu da ga prodaju. Ispred mene je išao jedan automobil nekom normalnom brzinom 80-ak km/h. I primicali smo se koloni auta (2-3) auta sa prikolicama koja su išla oko 60-ak km/h. Auto ispred mene je započelo pretjecanje, a pošto je bio pravac i ja sam pošao odmah za njim (to nisam trebao napraviti). Ograničenje brzine je bilo 60 km/h prema posljednjem znaku koji je od tog mjesta udaljen oko 1 km. Linija na cesti je bila isprekidana, bio sam, vezan, sa upaljenim svjetlima i nisam konzumirao nikakvu vrstu alkohola. Kao što sam rekao, ja sam počeo pretjecati odmah iza auta koje je išlo ispred mene. On je iznenada počeo kočiti i ubacio se u desnu traku, kad se on ubacio ja sam ostao na lijevoj, iz suprotnog pravca mi je dolazilo auto. U autu sam vidio 2 djece i 2 odraslih, ja sam instinktivno skrenuo na moju lijevu stranu (van ceste) da izbjegnem direktni sudar. Nažalost, žena koja je vozila iz suprotnog smjera je skrenula na svoju desnu stranu da bi izbjegla mene i tako je došlo do sudara. Ja sam ubrzo izišao iz auta, nisam znao gdje sam, zujalo mi je u ušima, osjaćao sam se čudno. Iz drugog auta su već počeli izlaziti žena koja je vozila, i jedno djete. Drugo djete je imalo slomljenu nogu i iznijeli smo ga vani. A momak koji je sjedio naprijed je isto imao slomljenu nogu i iznijeli smo ga van. Pošto je on izgledo kao da je najviše nastradao (u međuvremenu dolazi hitna), hitna ga je pokupila i odvezla u Mostar u bolnicu. Ostali iz sudara i je smo otišli u ambulantu u Ljubuški, gdje su nas slikali rengenom i pregledali. Svi smo imali uobičajene povrede, tipa udarac, nagnječenje prsnog koša i otek. Momak koji je prevezen u Mostarsku bolnicu je imao slomljenu natkoljenicu, nagnječenje prs. koša i ogrebotinu na nosu. Tu večer sam sa roditeljima išao u Mostar da slikam sve potrebno rengenom (o svom trošku), te smo i njega posjetili. On je uglavnom bio u redu, imao je gips na nozi i smijao se, rekao je "ma bit će sve u redu, zarast će noga". Ovdje treba napomenuti da se kod nas (u BiH), ne vodi puno računa o onim bolesnicima i povrijeđenima koji nemaju novca. A ovaj momak i njegova obitelj su bili jako siromašni. Nažalost nije sve bilo u redu. U roku od 3 dana mu je pozlilo i prebačen je na intenzivnu njegu (na aparate). Dijagnoza, zastoj pluća (ne znam, stručnu riječ lat.). Ja sam ga dolazio obići 2-3 puta tu, al je stanje svaki put bilo skoro isto, i nalazi također. U roku od tjedan dana on je na žalost preminuo. Od povrijeđenih iz sudara protiv mene nitko nije podigao optužnicu, to ja samo učinio općinski sud u Ljubuškom. Uzeo sam odvjetnika i već smo 2 puta bili na ročištu. 13.09. imam opet još jedno ročište na kojem će biti nazočni i liječnici i odgovorne osobe iz KB Mostar (koji su zaprimili pokojnog, brinuli se o njemu i na kraju potpisali smrt). Ja sam već dao izjavu da se osjećam krivim za izazivanje sudara ali da se ne osjećam krivim za smrt. Odvjetnik se nada da će sve biti u redu prema meni i smatra da je bolnica odgovorna za smrt, zbog neadekvatnog liječenja, dijagnoze i ne slikanja rengenom pluća kod pokojnog na primitku u bolnicu. Istog mišljenja je i sudski vještak suda u Ljubuškom. Molim mišljenje nekoga tko je se sa nečim sličnim susreo? Hvala unaprijed!