pomorac

Danas je u Glasu Istr izašla moja priča, tužno, šta drugo reći.... Ali, ja za tu djecu ŽIVIM, i ne dam da ih se maltretira, pa koštalo što koštalo.... Imam cilj, i za njega se borim...

Gdje? Što? Kamo? LJUDI, LUDIM....

Nekoga ću zgrabiti, i, taj netko imaće cijev ili bombu ispod grla. Ja znam specijalne policije (pa bile to i Alfe) tehniku, i mogućnosti. Snajper, IC tehnologija, imaju masu mogućnosti.... Jedna od mogućnosti, je recimo, staviti grijanje u autu na max. U biti, ne želim da itko strada, ali... Sve što ja želim, ŽELIM VIDJETI SVOJU DJECU!!!!!!!!! PA KOŠTALO ŠTO KOŠTALO.......Ja i sada živim na 4.katu, mogao sam, i mogu jednostavno skočiti.... Ne, hoću pokazati gdje je ova država, i, ali kao prvo, HOĆU DJECU!!! Točka!!!!

Je, draga Ane, nije mi dobro, i, već sam potražio pomoć. 250 kn, sat vremena, testovi 400 kn. OK, još uvijek to mogu podnijeti novčano, ali, nema lijeka.... Osjećaj je, kao da ti netko ukrade (uzme) jedan dio tebe, ili.... nije ni to točan opis svega što prolazim.... UZELI (UKRALI) su mi dušu....Ono za što sam živio....

Jednom se živi, svi smo mi, čim smo se rodili, automatski i osuđeni na smrt.... Sad, pitanje je samo koliko je netko sretan ili nesretan u podnošenju molbi/žalbi... Ne znam , zaista ne znam.... U svakome slučaju, HVALA za razumijevanje...

Ljubav je stanje svijesti slijeposti kod očiju....

Tko prodaje 47????

Ok. Ali, ima li negdje nekoga, tko će ŽIVTI SA MNOM, BAREM ZA PAPIRE...

Ssd sam opet zvao, i koliko-toliko razgovarao sa dječjom pravobraniteljicom! '' a vi nemožete vidjeti djecu do konačnog sudskog riješenja. I nemojte mi plakati na telefon, A MENI SUZE... na krju je prekinula vezu...

Ma, iskustvo govori....¸JA SAM UVIJEK ZVAO POLICIJU, ZATO ŠTO SU DJECA URLALA OD STRAHA, I JER JE MOJA ''LJUBAV'' ISTO TAKO URLALA, etc, etc.... Od policije ništa, ja sam. njihovom djelatniku (panduru, recimo to tako) sve objašnjavao, pokazivao, sve je bilo ''CLEAR'' J****bi ga, po njima, i njihovoj pameti, ja sam ''prespavao kod njih, i nije mi krivo, morao sam postaviti ''nultu točku'', dakle, od kuda počinjemo sukobljavati se, dakle, od kuda to više nije samo obitekjski problem, već pravni početak (recio to tako)...

Koja je to prijetnja, samo željeti vidjeti svoju djecu? A što se tiče oružja, no, nemam ga, niti sam ikada mislo da će mi trebati! I ne treba mi, ne rješava se ništa oružjem.

Ne znam, imam osjećaj da, jednostavno, LUDIM!!! Pa ta prvobraniteljica mi je rekla da me može i da će me prijaviti policiji zbog PRIJETNJI, a ja sam samo rekao da ne mogu više, i da idem vidjeti svoju djecu, ma šta se desilo!!! NE MOGU VIŠE SVE OVO IZDRŽATI!!!!!

Nisam ni znao da xara 1.4 može potegnti 230. ako je... Prjatelj mi kaže, nemoj, ako ništa drugo, naletiti ćešš na nekog nevinog... Idemo.... Xara,1.4, pa kaže 230... Ma leti, dušo, neću nikoga nevinog ubit. Možda, samo sebe, i to za MIHAELA I BORNU!!!! Idem, ali ću se i braniti.... svačime što imam!!!! Miho i Bornić, tata vam dolazi........

Na kraju svega, ostaneš SAM!!! To mene još čeka, ali....Jeste li svi vi spremni šetati kroz stan, a da VAM SE SJEĆANJA VRAĆAJU, TU JE MOJE DRAGO SKAKALO, I GOVORILO TATA? JESTE LI???????? AKO NISTE, NAROLJAJTE SE, I ODITE SPAVATI, SUTRA JE NOVI DAN!!! Nije cinizam, realnost, i iskustvo.... Da mi je jednu sekundu bbiti sa sinovima, ali... ne znam, još ću odvagniuti rizike, .Još nemam ideje kako i što, samo je kafić tu....................

Ljudi, pucam po šavovima, ne vjerujm da sam isti....Danas sam razgovarao sa trenutnom kompanijom, nisu baš sretni mojim odlaganjem.

Evo, najnovije iskustvo. Nazvao sam gđu ...,, dječju pravobraniteljicu u Rijeci, i požalio se, kako to već ide, da svoju djecu nisam vidio 35. dan. Ona kaže, smirite se, potražite pomoć psihologa/psihijatra!!! Na odgovor, da ja IDEM VIDJETI SVOJU DJECU, PA TGO GOD I KOLIKO I KAKO PRIJETIO, ONA SPUSTI SLUŠALICU. Nakon 10 min, zvoni tel, javim se, GOSPODINE..., NEMOJTE IĆI NIGDJE, NEMOJTE DA VAS PRIJAVIM POLICIJI ZBOG PRIJETNJE!!! JA NEKOME PRIJETIM DA ŽELIM VIDJETI SVOJU DJECU!!!!!! BAŠ SI NEŠTO RAZMIŠLJAM, PA ZA DJECU I ŽIVIMO, ZAR NE???

Da, sve si ti u prvu, ali... znaš li ti išta o značnju riječi '''llubav'' ili, ''VOLIM....''? Daj, nemoj, nismo svi isti, ovo je dvadeset i prvo stoljeće.... Ne bratstvo i jedinstvo, ali, dogovor, ljubav, etc, etc, Pa, recimo, zašto misliš da sam ja HRVAT??? Možda sam Slovak, bilo koje nacionalno određennje nacije?Kako znaš da nisam, po sebi,, nedaj Bože U svakom slučajju, djeca su moja, kako god bilo,, Srbin, pravoslavac.... Nemoj, bolje pusti....Odi spavati....

Mislim, nemoguća je ova situacija, Ja sam, da budem iskren, počeo odlaziti psihologu-psihijatru, jer, počeo sam tonuti, i to jakobrzo.. Ne alkohol, droga i sl, ali, psihički, jednostavno tonem.... Sat vremena razgovora je 250 kn, neki testovi koji traju 4-5 sati 400 kn...još uvijek mogu to financijski nekako podnijeti, ali.... Ja sam zapovijednik broda, imam pod sobom brod od 350 m, 25-30 članova posade, ne mogu si dopustiti da na brod idem psihički rastrojen. Prvi časnik me može zakonski prijaviti da sa mnom nešto nije u redu, i to ne samo kompaniji, pa izgubim kompaniju (mislim, mogu naći i drugu, posao kao posao), nego mogu napraviti puno gore, sudar, nasukati se, netko može stradati. Slijedeći brod na koji sam planiran ide za USA, tamo mogu za nešto zaglaviti i do 20 g. u zatvoru!!!! Za jedno pogrešno slovo napisano u listi posade kazna je i do 1000 USD. A na brod moram, prvo, treba mi lova, drugo, ne mogu odgađati i remetiti njihovo planiranje smjena. TUŽNO, U NAJMANJU RUKU!!!!! A o Našoj ''miliciji'' i czss, ne mogu više ni pričati. Čast pojedincima, ali, stvarno su rijetki, vrlo rijetki... Vjerujte mi, jučer sam na ulici vidio policajca, sama odora izazvala mi je osjećaj povraćanja, gađenja.... Opet govorim, čast pojedincima, ali, kad tako nešto motorički osjetiš, onda je tu dosta toga jasno. Nikoga, kome god sam napisao mail, zvao ili razgovarao, nisam pitao da me pomiri sa mojom suprugom. Naprotiv, jednom sam to i otvorenoo rekao u policiji. Ono što mene zanima, jesu DJECA, još uvijek istražujem njihovu blisku prošlost (100-ak dana od danas), njihova sadašnjost, i, što je meni najvažnije, njihova budućnost! Da ja znam da je moja supruga psihički stabilna osoba, koja se zna i može nositi sa teretom majčinstva, ja bih bio miran. Ali, JA ZNAM, ONA SVE TO NIJE!!! Malo, pa sam sebi kažem, NE MOGU IH SPASITI OD NJIHOVE ROĐENE MAJKE!!! SLIJEDEĆA MISAO MI JE, NE, NE DAJ JOJ DA OD DJECE KOJA SU DO PRIJE MJESEC DANA IMALA SVE, NAPRAVI DUŠEVNE BOGALJE!!!! Ne znam, zaista ne znam.... Sve ovo na mojoj je psihiostavilo rez, i on ide dublje i dublje....

Ma, ovo sve ide na post BORBA ZA DJECU, VIŠE NE ZNAM NI ŠTO, KOME, I KADA PIŠEM!!!! Sorry....

Da, još jedna stvar. Ako imalo pratite vijesti, čuli ste što se je dogodilo u Splitu, i sa kakvim posljedicama. Ne kažem ništa, OSIM JADNO DIJETE.... Sad, roditelji samo znaju kako im je, filmovi se vraćaju unatrag. Da sam samo, da nisam samo.... No, ja već 30-ak dana upravo o tome pišem, svima koji u prefiksu ili sufiksu imaju nešto sa djecom, pušem na hladno, i, NIKOME NIŠTA. Moje dijete se je isto tako motalo na 4.katu po terasi, poslije ponoći, dok mu je mater spavala. Sve što je našlo pobacalo dolje, ograda terase je 50-ak cm., navodim svjedoke, susjede koji su čuli maloga kako priča na terasi, vidjeli melice, štipaljice.... kako lete dolje... NO ANSWER!!! Ma, ne smijem više ni misliti....

Upravo se vratio od dječjeg liječnika. Evo: Pa znate, ne sjećam se, nije ništa upisano, možda smo bili na godišnjem, vaša supruga zaista redovno dolazi na preglede i cijepljenja (u 90% slučajeva ja sam bio tamo, zato to i govori), djeca padaju, mi imamo slučajeve da 5 -godišnje dijete plače do iznemoglosti zbog sistematskog, kako ste došli do tog nalaza, pa on vam ne vrijedi.... Jedva sam izvukao od liječnice što znači neki latinski izraz, koi dio glave (lijevo) je bio šivan, ali i to, onako, općenito, pa tu negdje.... Imam osjećaj kao da sam bio kod studenta 1.godine medicine, pa mi, ono, kao na ispitu, nešto kao zna, više ne zna, nije siguran....

Prijatelju, jedan savjet, iz iskustva. Ukoliko živiš sa tom kreaturom pod zajedničkim krovom, kako kažeš, kao cimer, i za cimere vrijede neka pravila. Na prvi pogrešan pogled pozvaće ti policiju, ovi će te, normalno, kakvi već jesu, savjetovati da odeš negdje prespavati, jer vas nemogu ostaviti zajedno, zbog mogućnosti ponovnog ''obiteljskog nasilja'' ili ''ometanja javnog reda i mira''. Otići ćeš spavati, recimo, čak i u auto. Drugi pogrešan pogled (čak i da ti zoveš policiju), tebe vode van, ona ide u czss, prijavljuje te da je zlostavljaš, centar automatizmom traži mjeru, najmanje zabranu približavanja. Dakle, ako me kužiš, nećeš moći ući u vlastiti stan, a otplaćuješ kredu. Ja sam imao sreću da je moja ''ljubav'' otišla iz stana u kojemu sam podstanar, Kupio sam stan, novogradnja, još nisam dobio ključeve. A plaćam 1400 eura ratu. Da smo uselili, i došla policija, sud ti može naložiti da se iseliš iz stana zbog, recimo, ponovljenog ''obiteljskog nasilja''. Do 6 mjeseci. Logika naše ''milicije'' je: nije bitno tko zove, dakle, predstavio se, objasnio razloge... Oni dođu (dvojica) i, onda, jedan sjedne sa tobom, drugi sa njom. Dok njjoj samo savjetuju da će sve biti u redu, neka ne plače, tebi je prvo dati im osobnu, drugo je da su vas čuli još dok su bili u dvorištu, čim vide da nemaš, je li, grudi, već si 80% kriv. Sve sam to probao. Moj savjet, nikakav život pod zajedničkim krovom. Za sada je tvoje tvoje, njezino je njezino, a poslije, sve je moguće. I još jedna stvar, o prvom ročištu. Sve što ona, ili odvjetnik kaže, ti idi suprotno. Ona hoće rastavu, ti NE. Sve kontra. Sad, pitanje je djece, koje su dobi. Ako su maloljetna, ide mirenje, ne mogu ti ništa. Sigurno je drugo ročište... A tada već, ukoliko ideš bez odvjetnika... prognoze su, jako, jako loše! Nema tu pravde, sve je to igra riječi, elokvencija, etc, etc... Potraži malo po NET-u Obiteljski Zakon, spremi ga na svoje računalo, pa čitaj....Ima zanimljivih stvari, dok mi nije trebao, ni ja ga nisam imao, sada ga svaku večer prije spavanja pomalo čitam, čitam...Pozdrav!!! P.S. I Savjet savjeta, kloni se Centra za Socijalni Rad! Niti pod prozore nemoj proći!

Hvala na savjetima i podršci. Mislim, od svog ovog našeg sustava JEDNOSTAVNO NEMA NIŠTA. Ja sam doznao da je, dok sam bio na brodu, mali pao i bio šivan. Sada pokušavam doznati što se zapravo desilo. E, ALI... nitko ti neće dati ništa bez sudskog naloga. Moraš lagati, moliti, izigravati glupana da bi ti netko nešto samo usmeno kaže, ali papir, nalaz liječnika, NITKO NE ŽELI DATI. Koga briga za djecu? ma nikoga, plaća im ide, svi samo peru ruke. Kod nas je jednostavno došlo do raspada sustava koji bi trebao brinuti o obitelji kao osnovnoj jedinici društva, i tu je jedini problem. Čitam, Čučić je osuđen na 42 dana zatvora, uvjetno doduše, zbog duševne boli nanešene bivšoj supruzi, jer ju je spriječavao da vidi djecu. KOME DA SE JA OBRATIM ZA MOJU DUŠEVNU BOL, 35 DANA NE DOPUŠTA MI SE VIDJETI DJECU. KOME????? SAMO DRAGOME BOGU!!!!!!

Draga gospođo, ne brinite, poznavajući naš sustav, osim ako niste ovisnica, alkoholičarka ili trenutno ne ležite na najgornjem katu neke psihijatrije, DJECA SU VAŠA. Pogledajte malo temu '' Borba za djecu'', pa će vam biti jasno o čemu govorim. Jedno je sigurno, brak sklapaju i brak razvode dvije osobe, a postoci krivice... to je nebitno. Nije da sam protiv toga da djeca pripadnu vama, ali sam jako, jako razočaran da cijeli sustav gleda na djecu samo kao na određivanje alimentacije. Iskustva imam, stotine poziva, razgovora, mailova, nitko ne reagira. Za sve njih obitelj, djeca, roditeljstvo... ma svi smo mi za njih samo statistika, a i oni nešto moraju raditi, neku kvotu predmeta riješiti, a kako... Niti jedna situacija nije ista, niti su svi očevi OČEVI, niti sve majke MAJKE!!! Ponavljam, pogledajte malo temu Borba za djecu, puno toga biti će vam jasnije...

Evo, sada u 24.sata čitam da je u Splitu djevojčica pala s 5.kata, a mati je bila u istoj sobi. Liječnici se bore za dječji život, a policija, normalno, kao nešto utvrđuje okolnosti. Sada, kad se je već nešto desilo. Mali u Zagrebu odletio sa terase na 4.katu (12 metara), samo pukom srećom nije mu ništa.A zamislite, ova moja bi išla zaspati, i mali bi izašao na terasu (4.kat, ogradica od pol metra), i sve što bi našao bacao bi dolje. Poslije pola noći. Malome je davala ključeve od auta, samo da ga se riješi, i malac od 22 mjeseca upali auto. Otvara/zatvara prednje prozore na botun, imam auto koji nema limitator, el.motor koji diže/spušta staklo može djetetu prekinuti prst, ruku, ma i obezglaviti ga, samo tako. Sve ja to trubim ne znam kome sve ne već evo 34.dan, i nitko ali baš ništa. Još me socijalna radnica optužuje da sam joj utjerivao strah govoreći joj, prije no bih išao na brod ''čuvaj djecu''. I za to sam kriv! A što sam joj po njenome trebao reći? Ne propusti ''Našu malu kliniku''? Ili ''Big Brother''??????