Arven1983

I još samo jedno pitanje... Može li se ikako stopirati upis vlasništva dok se spor ne riješi ako je zahtjev za upis predan, ali još nije dodijeljen u rad?

Kako je od 1.11. na snazi novi Obiteljski zakon, sve kreće u CZSS i tamo smo još. Ništa nije dogovoreno, ni alimentacija ni skrbništvo nad djetetom. Naveli ste dva postupka: 1. tužba za raskid sporazuma/ugovora zbog neispunjavanje ugovorenih obveza 2. tužba za utvrđivanje i podjelu bračne stečevine To su dva odvojena postupka? Ako jesu, logično je da idu navedenim redoslijedom... Ili mogu paralelno pokrenuti oba postupka?

Postoji li opcija da se situacija pravno riješi? Dakle, najgora opcija je trenutna. Da plaćam sve sama sljedeće 23 godine i da budem vlasnik pola stana, a on ima pristup i dolazi/odlazi kad hoće. On će uvijek blokirati prodaju taman i da je vlasnik 1/20. Pogriješila sam vjerujući mu, ali sada je kasno analizirati zašto sam se dovela u tu situaciju. Sama sam si kriva i toga sam svjesna. Ažurirano Stan je bio oglašen, kupci su mene zvali i dolazili razgledati stan. Mogla bi se postići cijena preostale glavnice kredita, po 1500 € kvadrat + šupa + zatvorena garaža. Bitno je naglasiti da je ključ vratio kada je odlazio, međutim nakon dan-dva počinju prijetnje da mu vratim ključ ili će provaliti u stan, promijeniti bravu, da će me prijaviti da mu ne dopuštam pristup vlasništvu, da će me tužiti za isto, a da će naći najskuplji mogući stan pa ću onda morati snositi troškove i te njegove stanarine i cijelog postupka... S tim porukama i sporazumom otišla sam u policiju prijaviti ga. Reakcija je izostala. Bila sam taj vikend na putu s djetetom i iščekivala što ću zateći po povratku u stan... Hoću li s djetetom ostati na ulici ili ću ipak moći ući u stan... I onda tvrdi da mu je dijete najvažnije na svijetu i da će se boriti za njega do zadnje kapi krvi, tražio je potpuno skrbništvo...

Jesam, oni kažu da je to uznemiravanje. Pozvali ga na razgovor i ništa. Rekli su da klasifikaciju djela ostavim njima, a na spominjanje iznude i financijsko-ekonomskog nasilja su se samo nasmijali.

Znam da gledate s pravne strane i neizmjerno sam zahvalna na savjetima. Ne znam možete li razumjeti kakvom sam pritisku bila svakodnevno izložena. Da bih zaštitila dijete, smatrala sam da je tako najbolje i po ne znam koji puta VJEROVALA da će se stan prodati i da će se sve riješiti. Mjesecima izbjegavam službe i institucije radi zaštite djeteta, ali i zbog svog posla, međutim, na kraju sam se obratila i CZZS gdje su mi rekli da oni nemaju ništa s tim, da je to imovinsko pravni spor koji sud treba riješiti. Za prijetnje, iznudu i ekonomsko financijsko nasilje u obitelji prijavila sam policiji koji su klasificirali sve navedeno kao uznemiravanje i isto tako su rekli da je to imovinsko pravni spor koji oni ne mogu riješiti... Dakle, nitko ništa. Prodajom stana sve bi se riješilo, a ja ne bih potraživala više (10 % od roditelja) niti dokazivala da sam imala uvijek veća primanja te plaćala sve troškove dok ON nije radio 13 mjeseci... Ažurirano On je inzistirao na potpisivanju istoga. Da se izbjegne povlačenje po sudovima, kako bi se sve riješilo mirnim putem (prodajom stana), uz sve prije navedeno pristala sam na to. On je odlazio raditi u Njemačku dan nakon potpisivanja sporazuma, ali se za 24 sata vratio...

Da sam bar plava, imala bi neko opravdanje... Znači, prvi korak je pobijanje Sporazuma. Tužbu još nije podnio nitko...

Da, tih 10 % od roditelja bi bila moja posebna imovina... Ugovor o zajmu, hm... Nisam pravne struke, nisam imala pojma da bi tako nešto uopće trebalo potpisati. Sada znam puno više, tada nisam to znala. Nisam ni razmišljala na taj način, nisam mislila da ću se ikada rastati. Obvezu plaćanja svega sam preuzela do prodaje stana koja je trebala biti brzo. Mjesecima je svaki dan govorio isključivo o prodaji stana. Zašto sam to tako potpisala!? Zato što sam vjerovala da će se stan ubrzo prodati i da će se kredit zatvoriti. Zato što je dotični dan nakon potpisivanja sporazuma odlazio u Njemačku. Zato što dok nisam potpisala Sporazum, ne bi mi darovnim ugovorom prebacio MOJ automobil za koji su cijeli iznos dali moji roditelji, ali je bio registriran na njega zbog bonusa osiguranja... Bez automobila ne mogu ni dijete u vrtić odvesti ni na posao ni doma kod mojih... Drugo, ni tada ne bi dobila SVOJ automobil da nisam još do kraja isplatila kredit za NJEGOV fakultet jer sam ga JA natjerala da studira, on to nije htio. Niz ucjena, svakodnevnih prijetnji, ogroman pritisak. Samo da sve to što prije prestane, potpisala sam takav Sporazum jer je prodaja stana bila već dogovorena. Mojim roditeljima je govorio da će se stan prodati, a ako ja odlučim slučajno stan zadržati, da će svoj dio odmah prepisati djetetu... Dakle, još laži i prevara. Situacija je kompleksna. Sama sam s djetetom, najbliža rodbina mi je 300 km daleko. Tu sam samo zbog posla. Dijete moram odvesti u vrtić, moram doći na posao. Moram vraćati kredit. Ne znam može li itko zamisliti što sam proživljavala svo to vrijeme. Kome god sam se obratila, slijegali su ramenima. Stan je glasio samo na moje ime.

Ako se otplaćeni dio kredita smatra bračnom stečevinom iz koje suprug želi ostvariti svoja prava, nije li logično da se bračnom stečevinom smatra cijeli kredit, odnosno i ostatak kredita (dug) ako smo suvlasnici u jednakim omjerima, 50:50? U protivnom, ako ja nastavim sama sljedeće 23 godine plaćati kredit, on bi svoj dio stekao neopravdano, odnosno protupravno...

Poštovani, nalazim se u velikom problemu te vas molim za savjet... Brakorazvodni postupak je u tijeku, međutim, najveći problem koji slijedi je podjela imovine tj. bračne stečevine. Suprug i ja živjeli smo 2 godine u izvanbračnoj zajednici, a nakon toga smo bili 5 godina u braku. Podigli smo kredit za stan koji se uredno otplaćuje 7 godina (od ukupno 30). Ja sam nositelj kredita jer od prvog dana imam znatno veća primanja od njega. Moji roditelji su dali kaparu za stan u vrijednosti 10 % ukupne cijene stana. S obzirom na Obiteljski zakon, znam da se gleda kao da smo zajedno otplaćivali (50:50) pa taj dio ne osporavam. To je zajednički utrošena imovina, od čega je 90 % iznosa otišlo na kamate, a 10 % je smanjena glavnica kredita. E, sad dolazimo do problema. Kako bismo riješili pitanje imovine, stan smo odlučili prodati, zatvoriti kredit i eventualni višak podijeliti na pola bez obzira na novac koji su dali moji roditelji. U tom slučaju, oboje imamo čisti start za daljnji život. Njegov odvjetnik sastavio je Ugovor o podjeli bračne stečevine u kojem stoji da mu dopuštam da se upiše kao vlasnik predmetnog stana u 1/2, da se on dobrovoljno iseljava iz stana, a da ja ostajem živjeti u stanu sa zajedničkim djetetom te da sama nastavljam plaćati kredit i režije za predmetni stan. Ja sam na navedeno pristala jer je prodaja stana trebala biti vrlo brzo (već smo imali kupca). Uz taj sporazum, suprug mi je trebao dati Punomoć za prodaju stana koju mi nikada nije potpisao. Nakon potpisivanja Sporazuma, protivi se prodaji stana te traži isplatu od 30000 € od mene. Dakle, iskoristio je moje povjerenje da će se ići s prodajom stana te me doveo u zabludu. S obzirom da sam mu dopustila upis suvlasništva na 1/2 stana, traženje bilo kakvog dodatnog novca (koji nemam) može se smatrati iznudom. Ključno je da je vrijednost preostalog kredita veća ili u najboljem slučaju izjednačena s vrijednosti stana. Meni, kao nositelju kredita, ostaje obveza plaćanja kredita još 23 godine, a on će uvijek biti vlasnik 1/2. U stanu ne boravi, ali ima ključ i dolazi i odlazi kad god hoće (kako bi tražio novac, ismijavao se, prijetio, odnosno mene psihički maltretirao). Uz smiješak govori "kako ti misliš prodati stan"... Svjesna sam, bez njegove suglasnosti - nikako. I glavna rečenica je "htjela si razvod, e sad ćeš vidjeti što je pakao". Dakle, inat na najjače i tome nema kraja. Ne znam jesam li navela sve ključne činjenice, ali molim sve drage ljude za savjet što mi je činiti! Pozdrav!