Poštovani,
trenutno se nalazim u brakorazvodnom postupku i imam par pitanja na koja bi volio da mi odgovorite, a tiču se financija i nekih prava koja ja kao roditelj imam.
U početku povelo se pitanje kod koga će djeca biti. Dubinom svoje duše želim i želio sam da budu sa mnom. Zbog čega ne? Sjećajući se tih trenutaka, shvaćam da sam popustio iz nekih sentimentalnih razloga, strahova od zakona, sustava, brige za djecu te s mislima "kako će njima biti!". Popustio sam i rekao "ajde neka im adresa bude kod majke". Ja nisam od očeva koji jedva čekaju "svoju slobodu" ili nešto slično. ja želim sa svojom djecom biti u svakom mogućem trenutku i dijeliti s njima ovaj život. Pitam se jesam li pogriješio i kako se na to gleda zbog mnogih stvari koje se sada nameću. Dogovorili smo se da ćemo ih viđati pola/pola. konkretno u dvotjednom ciklusu, 7 dana majka, 7 dana otac. S time da su i više kod mene jer nikada ne odbijam priliku da budem s njima i prihvaćam svaki trenutak kada sam pitan da uskočim. To koliko toliko dobro funkcionira. Odlučio sam plaćati im najamninu stana (kao alimentaciju), pokraj vrtića radi što bolje adaptacije i prilagodbe djece na stres koji će proživljavati. To je bio jedan od uvjeta od kojeg nisam odstupio. Najamnina jest ujedno i alimentacija od 3000kn. Koliko sam dobio informacije tako bi i bila alimentacija s obzirom na zakon i visinu moje plaće za dvoje predškolske djece. Ali tu ne stajem, već sam uključen u svaki segment od plaćanja vrtića, robe, hrane (kod mene), igračaka, rođendani, pokloni za druge... Također tu su troškovi režija stana, benzin, auto itd. Participiram koliko mogu i više sa svoje strane da djeca imaju kod mene i da žive nesmetano. Ostavljam auto na korištenje u dane kada su s njom, naravno koliko mogu preko tjedna jer mi treba za posao, ali preko "njenih vikenda" uvijek! Naravno izdaci rastu. Za njih mi nije žao ni lipe potrošiti, ali treba i mudro razmišljati jer postoji granica koliko se može tako živjeti. Uz dva kredita iz braka, koja i dalje otplaćujem (sve kredite sam ja dizao sa svoga računa) troškovi se penju i premašuju moju plaću. Tako iz mjeseca u mjesec. Bogu hvala, radno sam sposoban i radim koliko mogu da sve to pokrpam. Sve više me muči pitanje o pravednosti cijelog sustava i ove situacije? Zbog čega me nitko nije pitao kako je meni i kakva je moja financijska situacija? Zbog čega se uvijek ide više na stranu majki? Da li se ona gleda kao samohrana majka? Ako da, onda zbog čega? kada je tu otac koji je i više u njihovim životima! Zbog čega se u startu ne napravi analiza kompetentnosti roditelja, podobnosti? Osobno smatram da jesam bolji roditelj, koliko je to glupo za reći i koliko površno zvučalo. Ne samo po davanjima, već po onome što učiš i koliko voliš! Koliko jesi za ta divna bića! Na svojim leđima osjećam breme te jedne nepravednosti koja me može u budućnosti baciti u financijski i drugi očaj. Koja može prikovati i time utjecati na djecu. Bogu hvala na dobrim ljudima koji uskaču i pomažu.
Ispričavam se ako sam nepovezan, ali još mi toliko toga glavom prolazi. Molio bi vas za pravne savjete.
Hvala
