medicinska_sestra

Već smo razgovarale o bijelom štrajku, ali ima i onih kolegica koje se boje a u konačnici opet bi korisnici bili na gubitku. Oni su tako nemoćni i bez naše pomoći bi im bilo strašno. I ideja o kolektivnom bolovanju je bila u igri ali nije prošla. Mislimo da time ne bismo postigle cilj nego samo okrenule poslodavca protiv sebe. Slično se dogodilo stjuardesama u Croatia Airlines-u. Ravnateljici je cilj ušteda ne bi li pokazala kako zna dobro poslovati i samim time i dobivanje i drugog mandata. Sindikalist i predsjednik radničkog vijeća su postali šefovi a nemamo kritičnu masu stanje promijeniti. Razumijem da ne možete shvatiti, ne bih niti ja da gledam iz drugog kuta. Nemaju sve kolegice dovoljno hrabrosti, radimo kao strojevi. Vidimo se samo na primopredaji smjene toliko umorne da jedva i govorimo.

Hvala svima na podršci i savjetima, a tužnibranitelj me je posebno dirnuo svojom suosjećajnošću. Ovo sa xxxxx je dobra ideja...

Hvala na razumijevanju i podršci! Eh, "problem" i je u tome što smo izuzetno odgovorne u svom poslu pa nastojimo sve obaviti na vrijeme. Ne mogu dozvoliti da mi korisnik nije presvučen ili okupan na vrijeme, da nije uzeo terapiju per os ili inzulin na vrijeme, da pojede hladno...a tako i ostale kolegice. Zato i izgaramo, a ne idemo na bolovanja zbog toga što će kolegice još više nastradati jer neće dobiti zamjenu 42 dana... Ja sam jedna od mlađih jer imam kolegice pred mirovinom sa operiranim kukom, koljenom, liječenim karcinomom...teško je isključiti emocije jer "živimo" preko 20 godina zajedno u tom domu. Teško je isključiti i emocije prema korisnicima jer sa svih strana zovu "sestroo", "sestrooo...", ne možemo se oglušiti na te vapaje a nema nas, ne možemo na više strana odjednom. Sve ovo je strašno i za nas zaposlene(tu mislim na zdravstveni kadar jer administracije ima taman koliko ih treba biti) i za korisnike za koje smatram da zaslužuju veću pažnju nego što im mi možemo pružiti.

Mogu navesti što smo/sam do sada napravila. Žalile smo se ravnateljici da ne možemo nositi toliki teret, to se vidi i po bolovanjima koje se koriste samo u krajnjoj nuždi. Njen odgovor je bio da smo stare i kome je teško neka ide kući a na zavodu za zapošljavanje su sestre koje jedva čekaju posao. Žalile smo se Upravnom vijeću, njihov odgovor nismo dobile. Napravila sam press konferenciju(doduše ispred političke stranke kojoj pripadam) i navela problem u brojkama i o izrabljenosti. Mediji su prenijeli ali me nitko nije zvao za dodatna objašnjenja-medijima to nije interesantno. Koji je sljedeći korak? Ministarstvo? Kad smo zvale inspekciju iz Ministarstva zbog drugih evidentiranih problema, došli su, ručali s ravnateljicom i napisali nalaz da je sve u redu. Kolegica zbog šikaniranja se obraćala Radničkom vijeću, Sindikatu, Upravnom vijeću i Inspekciji rada. Ravnateljica ju je pozvala na razgovor i rekla joj da nije sva svoja, da ju je inspektorica ismijala i neka se prestane žaliti okolo. Evidentno je da je ravnateljica kršila zakon ali kolegica od inspektorice čak nije dobila odgovor. Zato ne vjerujem u naše instance. Postoji li sljedeći korak?

Lokalni mediji su obaviješteni ali nisu pokazali interesovanje. Objavili jesu i to je sve. Što se tiče odbijanja posla, na kraju popisa poslova postoji i ona slavna rečenica "i ostali poslovi po nalogu poslodavca"

Pozdrav svima! Radim u državnoj socijalnoj ustanovi, tl. domu za starije i nemoćne osobe. Kad sam počela raditi kapacitet doma je bio 130 korisnika, od toga je 50 ležajeva bilo predviđeno za nepokretne i polupokretne korisnike. Vremenom se kapacitet doma povećao na 250, od čega je više od pola korisnika polupokretno ili nepokretno. Nekada su korisnici morali donijeti potvrde od liječnika da nisu liječeni od psihičkih bolesti, no sada primamo sve pa čak i oboljele od Alzheimera i ostalih demencija a nemamo poseban odjel za njih, izmiješani su sa ostalim psihički zdravim osobama kojima remete mir i kradu namirnice. Sistematizacijom rada predviđeno je 19 medicinskih sestara i 31 njegovateljica, plus 4 medicinske sestre i 8 njegovateljica koje bi radile sa 10 oboljelih od Alzheimera. Zaposleno nas je 8 medicinskuh sestara i glavna sastra plus 15 njegovateljica i to tako godinama traje. Obraćali smo se apelom županu da dozvoli zapošljavanje barem još po jedne medicinske sestre i njegovateljice no njegov odgovor je da županija nema novaca. Obzirom da se radi u tri smjene, i da je posao preobiman i prezahtjevan često su kolegice na bolovanju tako da nam je tada još i teže. Osim poslova medicinske sestre obavljam i poslove koji mi nisu u opisu poslova a u domeni su njegovateljice i servirke osjećam se izrabljeno, isrpljeno i bolesno. Molim za odgovor kome se možemo obratiti od vanjskih institucija obzirom da smo sada u EU i da li bi trebali od njih očekivati pomoć. Ne vjerujem u našu Inspekciju rada niti u inspekciju Ministarstva kojem pripadamo. Ne vjerujem niti Komori medicinskuh sestara jer se pokazalo da ne znaju niti žele raditi prema propisima. Pozdrav, medicinska sestra