Evo mene opet...
Dakle, savjetovao sam se sa odvjetnikom u vezi podizanja tužbe, i gospođa je stvarno bila fer. Rekla mi je da nije problem podići tužbu, ali da su mi šanse da dobijem parnicu gotovo nikakve, budući da je ovrha određena 2005 godine, a moj otac je meni Darovnim ugovorom darovao sve (i stvari koje su kasnije popisane za ovrhu) tek 2010 godine, te bi mi pokretanje parnice samo bilo dodatan nepotreban trošak. Svaka joj čast na tome.
Plus još, ukoliko stvari na dražbi ne bi dosegnule ovršeni iznos, može i smije se meni sjesti na plaću.
Odvjetnica mi je predložila (što je uostalom i meni već palo na pamet), da jednostavno odem kod ovrhovoditelja, i da se probam dogovoriti sa njom, da povuče ovrhu.
Problem je u tome što je gospođa već 80+godina, i za mojega života se gotovo uvijek s nekime sudila, jednostavno je takva.
Ako bi nekim čudom gospođa i pristala na razgovor (inače me čuvala dok sam bio mali, naša prva susjeda), da li smijem razgovor snimiti? Naravno, prije toga bih nju pitao za dopuštenje. Čisto iz razloga da kasnije ne bi bilo "ti si rekao ovo, ja nisam rekla ono", budući da je poznajem kakva je.
Ne mislim na nikakvo tajno snimanje (pročitao sam članak 131 Kaznenog Zakona), već na snimanje zvuka mobitelom sa njezinim dopuštenjem. Da li bi takva snimka bila vjerodostojna i prihvaćena od strane Suda u slučaju da dođe do, recimo to tako, nesporazuma?
Iako ne vjerujem da će uopće htjeti razgovarati sa mnom, pogotovo ne bez prisustva svojeg odvjetnika, a još manje da bi mi dozvolila snimanje razgovora.
Za divno čudo, sa svim njezinim ukućanima (kćeri, unucima, praunucima) sam si OK, normalni su i razumni ljudi, posjećujemo se i pomažemo si, samo se gospođa ne da... :tuzan: