Jump to content

Ivonne83

Korisnik
  • Broj objava

    7
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Završen razvod, dijete povjereno majci, ocu određeno viđanje (sporazumno). S obzirom da je dijete do sada bilo prijavljeno (prebivalište) na adresi oca, može li majka bez suglasnosti bivšeg supruga dijete prijaviti na svoju adresu? Boravište i majke i djeteta trenutno je prijavljeno na drugoj adresi.
  2. Dijete je premalo, tek uči govoriti, i često mu uopće nije interesantno pričati na telefon. No, majka redovito potencira da nešto kaže, potiče ga da se razgovor ipak odradi da bi otac bio zadovoljan: ajde reci ovo, reci tati ono, što si danas radio, reci tata volim te.... Razgovori znaju trajati i po 45 minuta. Je, identičan control freak, teški paničar kad se radi čak i o običnoj prehladi, redovito okrivljavanje majke za bezazlenu i normalnu bolest djeteta, uz naravno "uvijek sve drugi znaju bolje od žene", što je jedan od glavnih razloga rastave.
  3. Ako zakon ne specificira, znači li to da majka ne može snositi nikakve posljedice usprotivi li se, odnosno ne pristane li na svaki zahtjev? Podsjećam, Centar je odrađen, slijedi ročište na sudu. Također, ono što me zanima (obzirom da su papiri koji su predani predani za sporazumni razvod), znači li bilo koji eventualni spor na prvom ročištu automatski povratak u Centar ili zakazivanje drugog ročišta, ili je ipak moguće postići dogovor ili da sud donese odluku na prvom?
  4. Bolest i slične situacije su nešto sasvim drugo, iako i u tim trenutcima nastupi još gore "ludilo", paničarenje i maltretiranje, ali to je već druga tema a i situacije koje srećom nisu česte. Majka čak potencira dva poziva dnevno, uz redovito slanje fotografija te pokušava ustaliti termine poziva (da svaki dan to bude otprilike u isto vrijeme), ali niti to sve ocu nije dovoljno. Čak se majka prilagođava radnom vremenu oca, no on ima potrebu i sa radnog mjesta zvati po nekoliko puta, tako da ispada da majka mora cijeli dan dežurati uz telefon čekajući poziv jer u suprotnom kreću prijetnje kako ga "ona odvaja od djeteta", "ne daje da čuje dijete" te prijetnje Centrom. Kako se postaviti i što raditi kako bi majka bila sigurna s te "pravne" strane? Napominjem, na Obveznom savjetovanju inzistirala je na više viđanja djeteta s ocem od onog što su djelatnice Centra rekle da je nekakvo ustaljeno pravilo, dakle izašla mu je u susret.
  5. Da, dogovor je bio takav, ali usmeni. Sada kada je došlo do trenutka realizacije - sasvim druga priča jer je dotičnom netko (on tvrdi da je to bio odvjetnik) napunio glavu drugačijim informacijama, kako s nekakvom potvrdom s posla da je bio spriječen ima pravo na kompletnu nadoknadu dana. Zato me i zanima što ako u ovim situacijama ne postoji mogućnost dogovora, već je s druge strane prisutan čisti inat? Kako se "osigurati" s pravne strane?
  6. Radi se o konkretnoj situaciji gdje je sporazumni razvod u tijeku, Obvezno savjetovanje u Centru obavljeno, zakazano je i čeka se ročište na Sudu. Otac doslovno uznemiruje majku sa pet poziva dnevno, svako malo želi čuti i razgovarati na telefon sa vrlo malim djetetom kojem to često nije zanimljivo. Osim toga, ne prestaje slati po trideset poruka dnevno i često se prijeti kako će majku prijaviti Centru jer mu, prema njegovim riječima, uskraćuje informacije o djetetu. Naravno da pod krinkom razgovora s djetetom redovito uvijek pokušava kontrolirati majku gdje je, odnosno i u porukama i pozivima započinje i potencira teme koje nemaju veze s djetetom, uz redovite prijetnje. Što se smatra pod "razmjena važnih informacija o djetetu". Postoji li neki minimum kojeg se majka mora pridržavati kako bi bila sigurna kako ne može snositi sankcije Centra ukoliko do prijave dođe? Jesu li to svakodnevni pozivi, svakodnevne poruke tipa: zaspao je, probudio se, jeo je, išao je na wc toliko i toliko puta, sada smo ovdje, sada smo tamo, ili?
  7. Rastava u tijeku, "odrađen" Centar, sporazumno. Otac je na temelju dobre volje majke dobio pravo na viđanje djeteta (prema riječima djelatnica Centra) i više nego što je običaj. Unatoč odluci Centra majka dozvoljava (čak i potiče) viđanja praktički svaki drugi dan po nekoliko sati jer ne želi dijete odvojiti od oca. Problem nastaje zbog prirode posla oca (povremeni terenski posao u trajanju od po dva tjedna). Konkretno pitanje: ima li otac pravne osnove tražiti po povratku s terena iskorištavanje, kako on to naziva, neiskorištenih dana ili sve ovisi isključivo o dobroj volji majke te se sve nastavlja po ranijem dogovoru? Usmeni dogovor prije Centra po tom pitanju postignut je, riječ je bilo o tri dana po povratku s terena, no otac sada zahtjeva duplo više i prijeti prijavi majke Centru. Što kaže praksa, odnosno Zakon po tom pitanju? Može li majka snositi bilo kakve posljedice usprotivi li se tome?
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija