Pišem u ime prijatelja, koji nema snage da sam zatraži stručnu pomoč.
U jednom danu od najsretnijeg čovjek na svijetu postao je najtužniji čovjek.
Sa »bivšom« su se vjenčali prije 14 mjeseci, prije mjesec dana dobili su sina, nije bilo sretnijeg čovjeka od njega.
Živjeli su u kući koju su jim dali njegovi roditelji, kuću su obnovili prije vjenčanja po njenoj želji, sve je bilo idealno.
Dolaskom iz porodilišta sa njima u kuću dolazi i njena majka i mlađa sestra da joj »pomognu«. Dijete nesmije uzeti u ruke jer nema pojma kako se radi sa djetetom (iako ga kupa, ali u ruke da ga drži nesmije uzeti).
Pet dana nakon dolaska iz porodilišta, njena majka je odvodi kući da se odmori jer je na selu prevelika buka i nemože se odmoriti. Pristao je na to bez prepirke, ali drugi dan kada je došao da vidi suprugu i dijete, priča se mijenja, popljuvali su ga i ona je rekla da se ne želi vratiti. Nije mogao vjerovati, molio je da se odmori i razmisli. Pri svakom dolasku mijenjala je razlog odlaska. Kod kuće je vidio da je pokupila sve svoje dokumenta, diplomu, svu dječju garderobu koje je bilo jako puno. Na pitanje zašto je uzela diplomu, odgovorila je da zato što se nemisli više vratiti.
Otišao je na centar za socijalni rad, porazgovarao i zmolio da ne poduzimaju ništa jer želi da se vrati. Napomenuo je da se možda radi o depresiji poslije porođaja i da ona ne žli stručnu pomoč.
Gospođa je pod jakim utjecajem njenih roditelja i ima utisak da se manipulira sa njom. Na nju nije nikada podigao glas, nikada se nisu svađali, jednostavno je otišla i sada kaže da želi sporazumni razvod. Prilikom odlaska pokupila je sav novac koji je bio dobijen za dijete za tih par dana (nekoliko tisuča kn). Novac koji su dobili na svadbi, oročio je i njoj dao punomoč, a sve troškove svadbe platio je sam. Poslije odlaska pokušala je podiči taj novac, ali joj u banci nisu dozvolili podiči bez njega i o tome su ga obavijestili. Prijatelj ima OPG, njeni roditelji zamjeraju što nije imala punomoč za raspolaganje računom od OPG-a. Moram napomenuti da su njeni roditelji slabog imovinskog stanja, kod prijatelja je imala baš sve, imala je auto na raspolaganju sa kojim je išla na posao, ali tankala nije jer je to njegov auto i njegova obaveza . . . .
Svoju plaču (oko 6.000 kn) trošila je na sebe i svoje roditelje i braču.
Dijete je sada staro mjesec dana, da bi ga viđao mora putovati 40 – 45 km u jednom smjeru. Ona želi da svakodnevno viđa dijete, to je velik financijski zalogaj, a i rad na zemlji zahtijeva svoje. Problem je što se neprijatno osječa u njihovoj kući. Supruga nema svoju sobu, nego su posjeti u dnevnoj sobi, uz obavezno pisustvo njenih roditelja. To je približna situacija, nema tajni nije ju je maltretirao, nije odlazio od kuće sa prijateljima, nije pijančio, nije bio sa drugom, jednostavno je otišla sa djetetom sa namjerom da se ne vrati.
Ona kaže da želi sporazumni razvod, ali da mora biti sve tako kako ona želi inače će ići sa tužbom. Sada žali pola novca od vjenčanja (iako je htjela podići sve), traži regal i hladnjak koji je dobiven od njene rodine, i još neke sitnice. To uopšte nije upitno, ali ona od njega traži da se obaveže na svakodnevne posjete djeteta na jedan sat.
Prijatelj se boji da če zauvijek izgubiti sina jer neće biti u prilici da sa njim naveže roditeljsku ljubav, boji se da ga dijete neče ni prepoznati jer je jako malo. Strah postoji i od utjecaja njenih roditelja na dijete. Alimentacija i plačanje nije upitno, čak bi davao i više od obaveznog.
Pitanja:
Kako u nastaloj situaciji rješiti posjete djetetu, a da to nemora biti u kući njenih roditelja, zna da postoji u CZSS posebana soba za viđanje tako malog djeteta. Strah ga je da ne potpiše nešto što če na kraju zahtijevati dug sudski spor ( a dijete bude u međuvremenu raslo).
Postoji li mogučnost da dijele skrb (naravno kad dijete poraste toliko da ne ovisi samo o majci (dojenje)), da je dijete tjedan ili mjesec dana kod jednog roditeja, pa onda kod drugog?
Koliko mora biti dijete staro da ima pravo da ga uzme barem svaki drugi vikend da je dijete sa njim?
Da li je mogučnost viđanja (svakodnevno) ujedno i njegova zakonska obaveza (gledajući prirodu posla kojim se bavi, neće biti u mogučnosti da se svakodnevno vozi 90km na sat vremena, a da ona to iskoristi kao njegov nemar do djeteta)?
Postoji li zakonska odredba po kojoj bi podijelili posjete, da jednom on dođe vidjeti dijete, drugi puta da ona dovede dijete k njemu?
Pošto je bila zaposlena na određeno vrijeme, i sada je bez posla, mora li se bojati i uzdržavanja besposlene bivše supruge?
Pristati na sporazumni razvod ili zatražiti sudski razvod? Po njenom, ako ne pristane na sporazum (kako ona želi), onda ona ima i drugih potraživanja koja ne želi reći.
Može li ako ona na CZSS podnese zahtijev za sporazumni, na CZSS doći sa odvjetnicom/odvjetnikom?
Ona je rekla da je bila u CZSS, i podnijela zahtjev za sporazumni razvod, ali jučer je otišao u CZSS i tamo su mu rekli da od nje nisu zaprimili ništa. Sumnja da su je njni roditelji odveli CZSS, ali da nisu bili prisutni i da je samo ušla i izišla iz CZSS-a.
Šta učiniti u ovakvoj situaciji, bojim se da ne potpiše nešto što če kasnije utjecati na njega, jer trenutno je u nekom drugom svijetu i nemože vjerovati da se to dešava njemu i zašto se to dešava.
Može li netko preporučiti dobru odvjetnicu/odvjetnika za obiteljsko pravo na području Osječko Baranjske županije?
Pošto smo jako dobri prijatelji, u njegovim očima vidim da bi prešao preko svega, samo da bi bila obitelj na okupu, da je sa njom i sinom.
Lijep pozdrav
