mejna

Ja to shvaćam ovako,,kao dogovor između mene i kćeri u vanparničnom postupku na sudu

Po ovom sam shvatila dogovor s jednom stranom tj jedna strana ja ili kćer, ne razumijem baš a da li je tako bolje ta mene,izvanparnični dogovor, jel sa kćerkom dogovor kao

Što točno znači izvanparnični postupak

Što znači izvanparnični postupak

Ok po Vama da li je pametno ulaziti u sudski proces i da li ja podnosim tužbu protiv nje ili samo tražim pravo da viđam unuku i da li samo idemo na sud ja i ona ili i ostali, otac djeteta druga baka

Hvala puno a koliko traje sud

Imam veliki problem sa kćeri zabranjuje mi viđanje,čuvanje i kontakt sa unukom što sam radila 3 god koliko ima unuka sada. vezana sam jako sa unukom i ona sa mnom.Koja su moja zakonska prava preko suda.Hvala

Jedno vrijeme se odvijalo malo bolje i sad mi opet zabranjuje viđanje unuke kao i dolazak u njen stan.Kaže idi slobodno na sud.šta da radim imam li zakonska prava viđanja i kontakte sa unukom

ima ali ko da joj riješi kad hzzo traži odbijenicu od Njemačke a da li će to oni napisati

Molim pomoć Moj otac je nažalost umro,imao je malu Njemačku mirovinu.Kako bih pomogla majci čekala sam oko 9 mj da dobije još manju Njemačku mirovinu. Ima i malu Hrvatsku mirovinu.Ali problem je što nema zdravstveno osiguranje.Otac je imao Hrvatsko zd.osigg.a ona preko njega.Sada Hzzo traži odbijenicu da donesem od Njemačke da joj oni ne daju z.osig.pa bi onda automatski Hzzo dao zdr.osig.s obzirom da je većinski staž mog oca bio u Njemačkoj. Kako da dobijem odbijenicu iz Njemačke na osnovu koje moje zamolbe? Hvala unaprijed hitno mi je s obzirom da mi je majka stara i bolesna a čeka skoro 9 mj na rješavanje a još se nije riješilo z.osig.

kako je meni danas težak i bolan dan moja kćer ni da se sjeti mene a ja sam odlučila sutra ići u CZZS samo što se borim sa sobom da li da joj pošaljem poruku i pitam da li hoće da se dogovorimo da viđam unuku ili ne ne znam šta sada da radim,mučim se pomagajte

hvala što ste uz mene,ali koliko da čekam više,jutros mi došlo da odem u vrtić pa sam se suzdržala ali noću plačem i ne mogu spavati i sama se borim sa sobom,velik utjecaj ima njen partner na nju,sad je njegova majka uz njih,ja sam odbačena i jako se bojim da me unuka ne zaboravi kad me ne vidi ovo vrijeme

hvala,jedino se bojim ako kaže da ne trebam dolaziti i da neću viđati unučicu šta ću onda

hvala na podršci probaću tako poslaću joj normalnu poruku za par dana da vidim hoće li se javiti ona možda kroz par dana što bih željela onda bih znala da bar malo ima osjećaja prema meni kao majci što sam uvjerena do sad da ih nema

ali čuvala sam ga do ove 3 godine stalno,imam i svjedoke da sam maksimalno brižno čuvala i dala sebe u unuku,znači ja bih trebala zvati nju i kao da se ja njoj ispričam da sam ja grešnik ako sam dobro shvatila bez obzira na njenu drskost i ostalo tako sam Vas shvatila mislila sam joj poslati poruku da ju pitam da li se možemo dogovoriti bez svađe da i dalje čuvam dijete i viđam pa ne znam što će ona odgovoriti pa da onda idem u centar ako ne urodi plodom ali još ću malo pričekati par dana da li je to pametno?

hvala na odgovoru,kome da kažem kad se ona uopće meni ne javlja vjerojatno ju on sad savjetuje,,neka ona samo ide na socijalno i mi ćemo,,ali ja već od prije idem na psihoterapije što će možda zloupotrijebiti protiv mene a idem iz cisto prošlog teškog života a i doživjela sam smrt oca nedavno što ona baš i nije.U pravu ste sa odgovorom nisam trebala pljuvati po njemu ali kad su svađe i sukobi svašta čovjek izgovori čak što nije ni pomislio a to sam povrijeđena zbog tog što sam sve dala za nju a ona mi ovako vratila a i prije je radila sranja već od 15 ate god kad je počela trčati za muškarcima.Jako sam se borila i svašta proživljavala kao i sada. i da Vas pitam kako će to Centar provoditi psihosocijalnu obradu sa mnom

hvala Ruby,bila sam jutros u CZS čisto da pitam ali nisam još podnijela prijavu,moja kćer se ne javlja već 20ak dana a ne znam što da čekam više kad ona nema osjećaja za mene nit ju zanimam unučicu je strpala u vrtić,mene otkačila i ona lijepo i sretno živi ne mareci kako je meni i da se gušim u boli i patnji.Niti ju boli koliko smo ja i unučica bile vezane ove 3 god.Ne znam što mi preostaje da dobijem viđanje unuke kad mi je svojom voljom uskratila viđanje djeteta,povlačenje po CZS i po sudu zar se ona tog ne boji?Ima veliku podršku od svog izabranika,bojim se da me unučica ne zaboravi jer me nema u njenim očima niti me vidi više pa to je da umrem. Razlog naše svađe je što ja ne prihvaćam njenog izabranika što sam svašta govorila protiv njega i što svaku riječ prenosi njemu,da nije prenosila riječi i da je sukob rješavala sa mnom možda ne bi došlo do ovog jako je nagla,lažljiva ,vjeruje drugima,podla,dvolična i opasna a još uz sve to u kontaktu je sa ocem nakon 30g.što joj nije pružio mrvicu kruha a bile smo i žrtve nasilja i kaže da nije bitno što je bilo već što je sad drugim riječima ja joj nisam niko i ništa nebitna sam joj bez obzira koliko sam se krvavo namučila za nju a i za sebe...To je moje dijete koje sam rodila.

ja sam baka,oduvijek imam poremećene odnose sa kćerkom.Čuvala sam unuku do 3 godine tj do prije 20ak dana kad mi je kćer zabranila da dolazim i da ne trebam čuvati više dijete.Dijete je jako vezano za mene imalo je puno ljubavi,odgoj i moju brigu maksimalno.Uložila sam svoj život u unuku isto kao što sam i za svoju kćer koja mi je okrenula leđa,nastao je rat.Ne čujemo se već 20ak dana jer ju ne zanimam,niti je briga jesam li živa.Mislim da je dosta dovoljno da se razumije moja bol,patnja a doživjela sam i smrt oca što moju kćer baš i nije pogodilo.Zaljubljena je u svog nevjenčanog partnera i ne vidi ništa oko sebe.Što mi je činiti molim pomoć.Hvala!

hvala moderatoru slažem se s vama,svakom je njegov problem najteži ali kad čovjek ostane sam i djeca ga napuste bez trunke osjećaja to je jako bolno da bolnije ne može biti,badava novci zlato,vile kule ako nema sloge u obitelji. Hvala i lp

hvala na odgovoru potočnica,znači kad djeca nađu partnere zaboravljaju roditelja,suprostavljaju im se,bježe od njih,mrze roditelja kao neprijatelja i bolji su im drugi ljudi koji im nisu niko i ništa.Ne kažem da niste u pravu,ali moja kćer neće poslušati ni jednu jedinu moju riječ sve radi po svom i to već od 18te kad je počela trčati za muškarcima a mene totalno izbacila iz svog života.Da li je to u redu i da li sam krivac?Ja se posvađam sa svojim roditeljima ali uvijek im pomažem i nisam im okrenula leđa bez obzira na moje veze,ljubavi i td.U ovom slučaju nož u srcu mi je zabila što sad bježi u drugi kvart i odvaja me od unučice a predaje ju svekrvi i njenom mužu (očuh od zeta).Ne znam što je najbolje da joj poželim,možda joj unučica vrati pa će se sjetiti velike boli,ogorčena sam i ne znam koje ja osjećaje imam prema vlastitom djetetu evo molim vas za odgovor na ovo.Hvala

Ne ljutim se,ne znam po čemu ste to zaključili hasko, moj brat je malo izmislio situaciju između nas ali posto mi se kćer i dalje suprotstavlja a ja pokušavam mirnim tonovima razgovarati sto bas nije lako jer ona štiti jako svog partnera ko da je obavljena i vjeruje mu i njegovim ljubavi nebuloza sto joj obećava ko da je slijepa znaci non stop je protiv mojih prijedloga,i sad sto je najgore želi odseliti u drugi dio grada te blizu njegove majke gdje je i boravio prije i to ona je u složi totalno s njim da i to napravi,znači udaljavate se od mene i odvodi unucicu,a dogovor je bio da ću unucicu ja voditi u vrtić koji je kod moje zgrade,a sad to sve ne želi. Da li znate kako mi je,a od rođenja sam pomagala unucici i namučila se sto izgleda sad to vise nije bitno jer to moja kćer zaboravila jer je opsjednuta svojim partnerom i njegovim lažnim obećanjima a nesposoban je za bilo što,bitno mu je da je blizu svoje majke i u tom kvartu.znaci tek sam sad pogođena i psihički bolesna, problem je u svemu što ona mene ne doživljavaju niti poštuje,može se ju ubijediti i okrenuti ne stavljam sebe u prvi plan jednostavno sam željela da pomognem i da unucici pružim ljubav i sve ostalo što to mojoj kćeri bas i ne znači nešto jer njoj nije važno ko čuva dijete bitno je da neko čuva i to me jako boli,jer ja se bojim da svako čuva dijete.Mojoj kćeri je bitno da joj je samo dragi kraj nje a ostalo joj je sve nebitno,ona trči za muškarcima oduvijek,imala je prije vezu 7 god i isto se sukobljavati sa mnom.na kraju joj je bilo kako sam govorila samo sto sam bila mlađa i nekako sam se borila s njenom naivnoscu a sada sam istrošenosti a unucica stigla. Ažurirano Moj brat je izmirio malo situaciju,htjela sam ovako napisati pa mi se slova zbrkala

Hvala ponovno Jasmin D na podršci i savjetima koji mi puno znače ali ne mogu vam opisati koliko mi je teško,prosto kao da sam na drugom planetu ne mogu vjerovati da mi je kćer tako okrenula leđa,toliko me povrijedila i sve to napravila bez trunke osjećaja,ljubavi i td i da je sve zaboravila kad je srela svog sadašnjeg partnera kojeg gleda kao boga,jer imala sam i ja veze,partnere i nikad nisam kćer zapostavila okrenula joj leđa uvijek mi je bila ona na prvom mjestu kao i unučica a ona bez trunke srama osjećaja i brige za mnom a nit se pita kako živim da li imam i da li sam živa uopće ju to ne zanima jako je okrenuta prema partneru i slijepo mu vjeruje,a mene to boli i pitam se kako je to moguće i kao da sanjam ružan san a najgore su mi noći jer tad ne mogu da živim gušim se u bolu i patnji.Svi sa strane imaju svoje verzije i prijedloge ali niko nije u mojoj koži,jednostavno ne mogu vjerovati kako se dvolično okrenula protiv mene kao da joj nisam niko i ništa i pitam se zar nju ne boli u duši a pogotovo to što je zvala svog partnera dna mene pa mislim da taj sukob ne bi trebao znati partner muž i td da je imala osjećaje pameti i razum trebala se posvađati sa mnom i biti lukava izgladiti a ne usprotiviti se i pozvati svog partnera da mi skida glavu.Smatram da nije normalna u tom pogledu,dvolična je lažljiva opasna i pokvarena a moje je dijete.Moj brat se ne slaže s njenim nastupom istog je mišljenja ko i ja ponekad joj je znao reći par riječi ali ga nije doživjela pa sam molila brata da ju nazove i da ju pita kako ju nije sramota da mi je okrenula leđa i da ju potakne na razmišljanje jer ona će prije poslušati nekog sa strane nego mene ali sve vaše riječi su na mjestu što mi predlažete ja mislim da jednostavno ako dođe do našeg izmirenja ne trebam voditi nikakvu brigu o njoj već se držati samo unučice za kojom sam bolesna.Prije sam znala nositi više njoj,kćeri i kupovati sve što i sebi a toliko me povrijedila da nemam više snage da joj bilo što kupim,odnesem ili dam.ne mogu vam opisati koja je to bol kad vas dijete povrijedi izda i okrene leđa i preda se nekom drugom i neki drugi ljudi koji su pali niotkud budu važniji prisniji i cjenjeniji od same majke. Pošto sam se sve borila sama u životu pružila joj sve držala ju kao kap na dlanu jer je rasla bez oca i evo na kraju kako sam joj i koliko važna,za nepovjerovati. i strašno se bojim bojim kao same smrti da me moja unučica neće zaboraviti i sve one osjećaje igre ljubavi pažnje prema njoj i da kako vrijeme prolazi a nismo zajedno ne poprimi druge karaktere osjećaje i navike od drugih ljudi s kim boravi.A toliko je bila vezana za mene od rođenja.

Hvala na podršci ali nisam u stanju a niti se dobro osjećam da bi mi bilo išta drugo važno i bitno od unučice za kojom patim,bolujem,umirem i ne vidim nikakvog smisla za bilo što u mom životu što bi me učinilo sretnom dok se ne izglade ovi odnosi i vrati mi se moja unučica u zagrljaj i u moje naručje jer vjerujem i osjećam da se možda i ona sjeća mene makar ima 2 god.jer je bila jako vezana za mene od rođenja a sad ju čuva druga baka što joj nije kupila ni običnu mrvicu a niti ima bilo kakvog osjećaja jer je hladna kao led i koja ima nekog većeg osjećaja prema prvom njenom unuku iz prvog braka tog mog nazovimo zeta,i to me jako boli i ne mogu se baš pomiriti s tim i s ovom nastalom situacijom zahvaljujući mojoj kćeri koja sluša i poštuju uvijek druge osobe koje su joj pale s neba a ne mene kao svoju majku koja se krvavo namučila i uvijek ju zaštitnički štitila u svakom pogledu i na svakom mjestu.Ali ona je to zaboravila vjeruje drugim ljudima štiti svog partnera ko oko u glavi misleći da će joj nešto pružiti u životu a takvog škrtca nisam vidjela u životu samo što moja kćer trči za muškarcima,nažalost i nema svoj stav karakter i td.čak ga je zvala telefonski na mene tj prilikom naše svađe kao da on dođe taj nesporazum riješiti i da me izbaci iz stana,nije došao pa me ona potjerala i rekla da više ne dolazim tu i da ne trebam više čuvati unučicu da će se ona snaći.Kako da budem normalna,ne mogu doći k sebi i ne mogu vjerovati da se neprijateljski ponijela prema svom roditelju,meni. Ažurirano život je jedan i brzo prođe i sve propušteno nikad se ne može nadoknaditi,a pogotovo danas kad se život izgubi u sekundi,vrijeme pregazi sve

Hvala puno JasminD i Vaše mišljenje mi je pomoglo i dalo utjehu ali ja kao majka osjećam veliku bol i čekam da kćer dođe k sebi i razumu a možda i osjećajima prema majci pa da se javi i ponovno se desi susret a najviše sa unučicom za kojom umirem. Lijep pozdrav i ako imate još koje mišljenje napišite!