marian0185

Poštovani Matrix, hvala puno na pomoći i trudu da mi pronađete primjer iz sudske prakse. Iako sam mišljenja da nije primjenjiv na moj slučaj poslužio mi je kao vrlo dobra ilustracija na što da obratim pažnju u slučaju da se odlučim uložiti žalbu.

Sad pitam čisto iz znatiželje: Ima li možda primjera iz sudske prakse iz kojih se vidi kako ostali žalbeni razlozi obaraju presumpciju odredbe čl. 341 st. 2 ZPP? Ja (i moj sadašnji odvjetnik) nismo uspjeli naći takav primjer.

Sad se pitam zašto je Vrhovni sud to pitanje uopće vraćao drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje umjesto da samo ukine dopunsku presudu temeljem te presumpcije.

Hvala Matrix. Dakle, mogu "zahvaliti" svojoj prvoj odvjetnici što sad moram ponovo ići s istim tužbenim zahtjevom.

Pobijala sam prvostupanjsku presudu i po drugim žalbenim razlozima. Bila su četiri tužbena zahtjeva. Žalila sam se na propust da se donese odluka o prvom, te na preinačenje drugog tužbenog zahtjeva. Treći je presuđen u moju korist. Potom sam dobila dopunsku presudu temeljem čl. 341 st. 2 ZPP, ali takvu da sam na nju također morala uložiti žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Točnije, jer nije bila utemeljena ni na kakvom materijalnom pravu niti činjeničnom stanju, nego mi je tužbeni zahtjev odbijen - vjerovali ili ne - na temelju odluke o drugom, preinačenom tužbenom zahtjevu. Takvu dopunsku presudu sam uspjela pobiti tek nakon što sam uložila reviziju. Vrhovni sud je dopunsku presudu ukinuo temeljem čl. 339 i vratio drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje, a drugostupanjski sud samo ukinuo bez upućivanja na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. (Ponavljanje postupka je bilo jer je usvojena žalba tužene na presudu o mom trećem tužbenom zahtjevu.) Sutra bi trebalo da čujem mišljenje svog odvjetnika, ali bih voljela čuti i vaše mišljenje, odnosno tumačenje čl. 341 st. 2 ZPP u ovakvom slučaju. Još jednom hvala!

Kao prvo, hvala na pomoći Matrix! Obrazloženo je pozivanjem na odluku drugostupanjskog suda koja glasi da je u prvom postupku prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 339 jer nije bilo prijedloga za donošenje dopunske presude ( ne navodi se da je žalba podnijeta u roku predviđenom za podnošenje prijedloga), te da se s obzirom da nije bilo prijedloga za donošenje dopunske presude dopunska presuda ukida a tužbeni zahtjev smatra povučen. Stoga se sad u ovom ponovljenom postupku prijedlog tužitelja da se raspravi taj tužbeni zahtjev odbija kao neblagovremeno podnešen. I ja sam mišljenja da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 341 st. 2 ZPP. Ali ja nisam pravnik i muči me pitanje kako se tumači riječ "samo" u tom stavku. Citiram stavak: "Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda."

Ne, nije u pitanju preinaka tužbenog zahtjeva. Dakle moje pitanje se svodi na to da li je bilo nužno da (uz žalbu u kojoj se, između ostalog, žalim na propust suda da donese odluku o tom tužbenom zahtjevu) podnesem i prijedlog za donošenje dopunske presude. NAPOMENA: Žalba je bila uložena u roku predviđenom za podnošenje prijedloga za dopunsku presudu. Stoga mi se čini da je u prvom postupku prvostupanjski sud ispravno postupio kad je donio dopunsku presudu, a upitna mi je odluka drugostupanjskog suda kojom se ukida dopunska presuda s obrazloženjem da nije bilo prijedloga stranaka da se ista donese. Nadalje, u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je na pripremnom i glavnom ročištu prvo prihvatio da ponovo raspravi tužbeni zahtjev iz te dopunske presude, a potom donio presudu da se tužbeni zahtjev odbija kao neblagovremeno podnešen. Zato sad ne znam da li da idem sa žalbom na ovu presudu ili da podnesem novu tužbu.

Ne, nije u pitanju preinaka tužbenog zahtjeva. Dakle moje pitanje se svodi na to da li je bilo nužno da (uz žalbu u kojoj se, između ostalog, žalim na propust suda da donese odluku o tom tužbenom zahtjevu) podnesem i prijedlog za donošenje dopunske presude.

Poštovani, ako je u prvostupanjskoj presudi sud propustio da odluči o jednom (glavnom) tužbenom zahtjevu i na to, između ostalg, ukazano žalbom, da li je bilo nužno da se podnosi prijedlog za donošenje dopunske presude? Napomena: Prvostupanjski sud je donio dopunsku presudu temeljem činjenice da je žalbom, između ostalog, ukazano na taj propust. Potom je drugostupanjski sud ukinuo dopunsku presudu, bez upućivanja na ponovno postupanje, a s obrazloženjem da se ima smatrati da je taj tužbeni zahtjev povučen jer nije blagovremeno podnešen prijedlog za donošenje dopunske presude. Budući da je po jednom drugom tužbenom zahtjevu predmet upućen na ponovno postupanje, u ponovljenom postupku je predloženo da sud odluči i o zahtjevu iz ukinute dopunske presude. Međutim, prvostupanjski sud je taj prijedlog odbacio kao neblagovremeno podnešen. Zanima me da li ima pravnog osnova da na ovakvu odluku prvostupanjskog uložim žalbu ili bi bilo bolje da tužbeni zahtjev o kojemu je propušteno odlučiti istaknem u novoj parnici. Unaprijed zahvaljujem na pravnom savjetu. Pozdrav!