Proslo je devet mjeseci od dolaska nasih novih susjeda. Stan smo dobili od muzevih roditelja koji su tu zivjeli od kada je i zgrada. Mi smo tu vec 6 godina sami i stvarno imamo ok odnose s svima. Dosta je starijih ljudi (koji su isto starosjedioci) pa im pomazem u shoppingu ili nosim smece i sve mi je to ok jer bi voljela da netko mojim roditeljima jednom pomogne. Svi mi bucimo na neki nacin i zivot u zgradi je kompromis. Ipak mislim da postoje mjere i red...No jedna je gospoda nasuprot nas je umrla prije godinu dana i stan je kupio novovjencani par u 30 godinama. Dok su uredivali stan, nisu imali mjere...busenje u 5 ujutro...ostavljanje stvari na hodniku, naslanjanje radijatora na nasa vrata koji je zaglavio kvaku pa nisam mogla van i sl. No presli smo preko toga...no nazalost prica je tek pocela...od dana useljena do dana danas stavari se pogorsavaju rapidno. Uglavnom jako su bucni tijkom intimnog cina, ali i jako te cesto se svadaju...ako se to moze nazvati svada. Uglavnom u prosjeku svako drugi dan. To traje nekoliko sati, urlaju iz petnih zila, bacaju sude i on je tuce iz sve snage. Nas i njihov stan dijeli zid u dnevnoj sobi..i na ljeto kad budemo renovirali stan namjeravamo staviti malo bolju izolaciju, ali ne vjerujem da ce puno pomoci. Uglavnom vibracije su jake pa mi stalno padaju slike s zida i figurice na polici...Dosta se ljudi u zgradi zalilo jer uistinu su bucni, a i kad je tuce ona zna izaci na hodnik i vikati upomoc i sl. Nas domar kaze da zna da to bas i nije lijepo, ali on tu nista ne moze. Ne znam sta da ucinimo. S obzirom da imam iskustva s ljudima (profesija psihologa) mislim da se s njima ne da razgovarati. Vrlo su sirovi, nekulturni i kako bi rekli u slengu "cobani" i on i ona...Bojim se da nikada nece otici, a mi nismo u financiskoj mogucnosti. Planirami imati bebu kroz neko vrijeme i bojim se kako ce dijete ikad spavati kad ja ne mogu...Ako netko ima savjet ili slicno iskustvo, bila bi zahvalna jer polako gubim zivce...
Hvala
