Poštovani,
zahvaljujem Vama,kao i ostalima, na komentarima u kojima ste se složili da krivnja nije na meni.
Prije novih pitanja opisat ću maltretiranje na granici.
Nakon što mi je carinik rekao da sam u prekršajnom postupku,jer nosim dokument za kojim Interpol traga po cijeloj Europi,te da mu predam tu nevažeču osobnu iskaznicu,ja sam to i učinila.
Upozorila sam ga da sam istu preuzela u policijskoj stanici Črnomerc,od njegovih kolega,te sam ga zamolila da ih nazove i uvjeri se u istinitost moje tvrnje.
Međutim, on je sa ekstremno povišenim glasom rekao da je ono što mu piše na ekranu za njega zakon,te da bi došao na isto čak i da telefonski provjerava,pa da nema što zvati.
Slijedilo je teatralno i slavodobitno nabrajanje svih kazni koje su propisane za prekršaj koji sam napravila,te je završio gromoglasnim isčitavanjem novčane kazne od "samo"1200 kuna.
Ja sam se sva tresla i plakala kao kišna godina,a on me je "utješio"rekavši da bih prolaskom naše granice zaustavljena na njihovoj granici uz kaznu od 300 eura zaradila pritvor,a možda i zatvor.
Sva u suzama sam ga pitala:"Zar Vam je tako teško nazvati kolege u Zagreb?",na što je odgovorio :"Imate li zapisnik o preuzimanju osobne iskaznice?"
Sva jadna i nesretna iskreno sam odgovorila da nemam i da se niti ne sjećam da sam dobila ikakvu potvrdu o preuzimanju osobne.Tada je ustanovio da do sada nisam bila kažnjavana,te je "ublažio" kaznu na 200 kn,a koja se smanjuje na pola ako se plati odmah.Platila sam 100 kuna,a potvrdu o uplaćenoj kazni sam uspjela potpisati tek nakon nekoliko pokušaja,jer su mi se nekontrolirano tresle ruke,kao i cijelo tijelo.
Prilikom oduzimanja osobne iskaznice mi je rekao da će je poslati u Zagreb na poništenje,te ću snositi sve troškove izrade nove.
Osjećala sam se shrvanom,poniženom,obezvrijeđenom,obespravljenom,neshvaćenom.Tim više, što sam korisnica stalne socijalne pomoći (zajamčene minimalne naknade),time još više, što nisam obavila dogovorenu posjetu,time još i još više, što su mi upropašteni novogodišnji praznicii,te što sam se izmrcvarena,pogažena i poražena vratila u Zagreb, neispunjenih želja,uništenih snova,ali ipak-sa žarkom željom i potrebom za svojom ljubljenom osobnom iskaznicom !
Molim Vas odgovore na slijedeća pitanja:
1.Da li je ponašanje carinika bilo etično?
2.Da li je carinik bio dužan provjeriti istinitost moje tvrdnje,te na taj način rješiti nastali problem?
3.Imam li pravo tražiti naknadu svih troškova u vezi putovanja i povrat plaćene kazne?
Zahvalna sam unaprijed na svakom odgovoru.