baka i djed su 2010. godine darovali kuću sa zemljištem svojoj kćeri; ugovora o doživotnom uzdržavanju nema, ali je postojao usmeni dogovor da će se brinuti o njima, pomagati im u svakom smislu, dakle, skrbiti o njima, a to je i bio motiv za sklapanje darovnog ugovora, što je po mom mišljenju prijevara; nakon što se uknjižila kao vlasnica nekretnine, dakle od 2010. godine kćer više nije posjetila ni kontaktirala svoje roditelje, djed je u međuvremenu umro, a baka je u 89. godini života tužila kćer i zatražila opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti; ali baka je umrla prije ročišta; mi (moja majka, brat, njegova žena...) smo se brinuli o njima do smrti, što je i obveza moje majke-briga za roditelja, dok je moja teta dolazila u zadar na ljetovanje- boravila u hotelu, i trošila neumjereno, a da nije niti kontaktirala majku; trenutno čekamo poziv na ostavinsku raspravu, i tada bi trebali dobiti od njezine odvjetnice spis i pitanje je: što i kako dalje? da li mi nastavljamo tamo gdje je baka stala- jer na djedov dio nemamo pravo, u smislu tužbenog zahtjeva, dakle, da li dalje tražimo opoziv darovanja iz tih istih razloga- gruba nezahvalnost, zakonska obveza uzdržavanja...ili zahtjev treba biti drugačiji, ujedno i tražimo kvalitetnog odvjetnika u zadru?