Daisy24

a da probate barem pitati za savjet u Centru za socijalni rad?

dragi moji, svi koji ste u sličnoj situaciji želim vam priopćiti slijedeće: jučer nas je, po dogovoru posjetio kvartovski policajac i mogu vam reći da je to prava stvar! I svakome tko misli da je u takvoj situaciji bespomoćan ovo daje nadu: nitko vam nema pravo ometati vaš mir, pa ni djeca, iako su maloljetna. Naveo mi je nekoliko sličnih slučajeva koje je riješio, bez ikakvih kazni, jednostavno samo upozoravanjem što se može dogoditi roditelju koji ne brine što mu dijete radi i kome smeta, do kad se zadržava vani bez nadzora, ma postoji milion načina da si na fini način osigurate mir. Ne piše mi se sad u detalje što sve ikako , tko želi mogu mu na p.p. opisati detaljnije postupke. Postoji i mogućnost mjerenja buke ( mislim da sam to na forumu negdje i pročitala da je to u nadležnosti sanitarne inspekcije ak se ne varam) instrumentom, pa u tom slučaju možete podići i privat tužbu. To je naravno krajnja mjera, zašto kad može ići na suptilniji način. Dakle, kvartovski policajac ne kažnjava, on upozorava na sve posljedice nekulturnog i bahatog ponašanja djece, a u čijoj pozadini su zapravo roditelji. Ima mogućnost i surađuje sa socijalnom službom, školama itd. Dakle, neka roditelj sam odluči hoće li objasniti svom djetetu da baš ne može raditi što hoće ili će lijepo skupa s njim oblilaziti raznorazne centre, pohađati predavanja skupa s roditeljem jedno 3 puta tjedno pa neka se crvene ( ako se uopće mogu zacrvenit ), ali barem nek imaju obavezu i nek znaju da su si sami krivi za takve posljedice. Još ovo: njihovo parkiralište nije dječje igralište i na to će ih upozoriti. Osim toga, može se ispitati i tko je sve na toj adresi prijavljen, uglavnom ni ne sanjaju što im sve može natovariti na vrat njihov bezobrazluk. Nakon par dana, moj bobi će me nazvati i obavijestiti što je poduzeo. Dragi ljudi, ne bojte se tražiti zaštitu, kvartovski policajac je institucija baš za takve stvari, on brine o redu i miru u svom kvartu.

imate pravo...grozno se osjećam to je istina i čovjek na svašta pomišlja. Hvala na podršci

da, dobro pitanje...nikad kraja ne bi bilo, ali ja više zbilja ne znam što da radim.Jel vi razumijete da kad ja s nekim razgovaram telefonom u doba kad se dječica igraju ( sa fiksne linije u kući ) da me svi s druge strane žice pitaju jel sam ja u ZOO-u možda? Kad mi netko dođe u goste, ostane zabezeknut doslovce, jer popit kavu vani kod mene je nemoguća misija, ne možete voditi normalan razgovor. Ostaje mi jedino da se svi povučemo u kuću, zadihtamo hermetički vrata i prozore, pesa smjestimo u garažu da ne podivlja ( da zaboravih napomenuti da ga izazivaju i draže preko plota, iako im ne radi ništa ) i pustimo da se deru do mile volje. E pa no way, borit ću se iz petnih žila za svoj mir makar svaki dan zvala policiju.

Pa ak susjedi tvrde da mogu sve na svome raditi, mogu i ja.Zašto bi nekog smetala muzika, ako ga ne smeta dreka ?

ha,ha...baš ću se naspavat.Nego, jedna osoba mi je preporučila penicilin za takve: ac/dc, metallica ili tak nešto

ma znate kakvi su ljudi...niko se ne želi petljati u nešto ako se zaista njega ne tiče, znam da bi i svi oni rado imali više mira, ali dobro poznajem taj mentalitet - žali se ti, a mi budemo ostali čisti i nikom se ne zamjerali ( oni bi ostali fini radije ). Već sam napisala kako su roditelji susjedove djece reagirali na naša upozorenja: nekoliko puta obećali da će reći djeci i paziti što rade, a kasnije im je to dosadilo pa su zaključili da je bolje lijepo se naljutiti i ne otvarati vrata i tako izbjeći da im neko nešto prigovori ( tako su oni rješili problem ). A djecu huškati da se samo igraju, da je to njihovo, da oni mogu raditi što god požele, da im niko ništa ne može. Samo trebate vidjeti zimi kad napada snijeg, onda nije ničije, ne čiste snijeg uopće nega ga utabaju autima, jedva dođu do vrata.Drugim riječima, put do razgovora s njima je za nas zatvoren, može jedino pomoći to što ću ih konstantno prijavljivati, dok god bude potrebno, valjda i ja imam neko pravo, kad već oni mogu i imaju sva prava. Ma znate, to s vam oni koji su rat proveli u Njemačkoji a čim je granula sloboda, evo njih u Zagrebu, kupili stanove i sad su šerifi.

e vidite, u tome i jest stvar...to nije nikakav park i kad bi ja živila pokraj parka ili igrališta onda bi ili odselila ili se prilagodila tome. Parkovi i jesu za djecu, ali ovima je ljepše ( roditeljima ) gore se zavaliti ( ili čak otići negdje, a djecu ostaviti pred zgradom ) i pustiti ih da doslovce rade što hoće umjesto da dignu guzicu i odvedu djecu negdje i li ih upute ( dovoljno su veliki da odu i sami do parka )Znači, ne radi se o nikakvoj površini koja je namijenjena igranju, to je parking ispred njihove zgrade koji je najmanje parking.

meni je policajac s kojim sam razgovarala rekao da može nakon nekoliko prijava i uslijediti kazna ( roditelj je odgovoran za ponašanje djece ). Osim toga oni rade i štetu, ali to ću reći policajcu točno o čemu se radi.

zahvaljujem na brzom odgovoru,meni je cilj kazniti neodgovorne roditelje, a briga me za odgoj njihove djece i u šta će oni izrasti jednog dana.Nakon par prijava dobit će neku kaznu, nadam se pa nek plaćaju za svoju "nevinu" dječicu ako im već neće dat reda. Moje dijete nije savršeno, ali usmjeravam ga da se bavi sportom ( tamo gdje je mjesto za to ), trenira košarku, igra se na jednoj livadi sa svojim dečkima i nikome ne smeta, vodim ga koliko god mogu i u kino, i u dječje parkove i svuda što mislim da bi ga zanimalo, potičem ga na bavljenje sportom,pa zar da ja bježim iz svoje kuće ako želim imat mir? Da mi je ovo neko rekao prije 10 godina, ne bi vjerovala.

Molim Vas za savjet, iako sam krenula od pomoći kvartovskog policajca (očekujem razgovor s njim ovih dana). Ovako: u mojoj ulici koja je oduvijek bila mirna, tiha, točno do naše kuće sagrađena je zgradica u koju se doselilo uglavnom bezobrazne i nekulturne čeljadi sa još gorom djecom. Njihove djece je minmalno 5-6 konstantno pred tom zgradom i toravno pred našim ulazom ( kuća nam je u duguljastog oblika i ima prozore koji gledaju samo na jednu stranu i nemam nijedne sobe u koju mogu otići a da ne čujem to cjelodnevno cviljenje i drečanje ). Osim toga, tu još dođe i čopor druge djece tako da ih je otprilike 10-20 skoro svaki dan. Njihovi roditelji jednostavno su prestali s nama razgovarati kad smo ih nekoliko puta upozorili na to, jednostavno ovako ne moraju ništa brinuti, otjeraju djecu van i do tvrdog mraka ( u ovo toplije vrijeme cika i dreka je do kasnijih večernjih sati ). Kad im se nešto kaže reagiraju tako da kažu: babetine šta vas briga, to je naše ! I što sad? Zar da se srozavam na nivo da ih idem tamo vuć za uši i šamarat ? Napominjem da ja i moj sin i moja mama živomo sami u našoj kući odnosno mi zanjih ne predstavljamo nikakvu prijetnju, još se ismijavaju. Sigurno je to da im roditelji sugeriraju takvo ponašanje ( i potiču ih na isto ) jer se nikad ne udostoje ni pogledati što se događa ispred zgrade i što im djeca rade. Inače, od ulaza u našu kuću do ograde s njima nije ni 3 metra. Nije me smetalo kad je investitor to gradio tako, jer je to zapravo parkiralište za njihove aute, a danas od njih pretvoreno u veliko igralište. Ostali susjedi samilosno sliježu ramenima, nikome to toliko ne smeta jer su ipak udaljeni od njih barem 15 -20 metara. Mi ne očekujemo od njih nikakve prijateljske odnose, ali s obzirom da živimo jedni do drugih barem minimum građanske kulture. Što da radim i na što da posebno upozorim kvartovskog policajca, hoće li biti kakvog efekta od toga? Mi smo i prije u nekoliko navrata zvali policiju, oni su uredno došli, popričali s njima i otišli, tako da su se drugi dan njihva djeca ismijavala: eto, zvali policiju, pa šta ?

Meni je moja odvjetnica rekla ovak: pa ko vam je kriv kaj niste napravili ugovor prije nego ste počeli živjet zajedno! I dobro mi je i rekla, sad plaćam svoju grešku.Srećom, okončan je postupak u moju korist (nakon ravno 2 godine; svakog mjeseca bilo je ročište !) Želim vam puno sreće, dobrog odvjetnika i živce na hoziće !

Možda nisam bila dovoljno jasna..??? Ovako, u izvanparničnom postupku tužena sam za groznu cifru radi isplate, tužba je odbijena, a ja sam u sklopu tog istog postupka podnijela protutužbu (koja je isto odbijena). Nisam se žalila. Oslobodila sam se sudskih troškova po rješenju iz porezne uprave, istina ne odmah, nego negdje tijekom postupka i sad sudac tupi da moram platiti taj dio do dana kad sam ishodila potvrdu o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi.Kako bi to mogla izbjeći?Pa ja sam se samo branila u tom postupku.A taj tužitelj je istovremeno otac našeg djeteta za koje uredno NE plaća alimentaciju, nit brine nit pita za njega i već drugu godinu izvrsno zateže postupak ovrhe za alimentaciju svog vlastitog djeteta. Pa di je sad tu pravda...

tužena sam bila u jednom izvanparničnom postupku i hvala Bogu, pravda je spora, ali ipak dostižna -trajalo je skoro 2 godine, istrošila sam se na odvjetnika, istrošila živaca i vremena, ni kriva ni dužna i sad još moram platiti sudsku pristojbu koja mi je 1/3 plaće. Uz to sam i samohrani roditelj koji ne prima alimentaciju za dijete, ali to nikog ne zanima! Što da radim? Mogu li se nekako osloboditi te obveze?