Imam ovakovu situaciju: Imam starog, bolesnog djeda, koji ne može živjeti sam, a s obzirom ne nedavna 2 slučaja obiteljskog nasilja (jedan stariji i jedan noviji - za koji čekam ročište na prekršajnom sudu, vjerojatno u Sisku, budući da ondje obojica živimo, ali odvojeno), čini se da je uz fizički nedostatak još k tome i psihički bolesnik. U desetom mjesecu prošle godine (2017.) verbalno smo se sukobili i prijetio mi je nožem (možete vidjeti na prvoj slici označenoj brojem 1 [nazivi su isti]). Tada slučaj nije otišao do suda. Novi njegov ispad dogodio se prije malo više od tjedan dana, 11.7.2018., kada me, po meni, zaista iracionalno napao radi nečega što nije bilo moja krivnja - da znate o čemu se radi, opisat ću. Tražio me da očitam stanje brojila na vodomjeru (on ne može jer ne vidi dobro), što sam ja i učinio, a on je potom javio putem telefona centrali vodovoda. Gospođa s kojom je razgovarao je rekla da s brojem "nešto nije u redu". Nakon toga on je navalio na mene (verbalno) kao sumanut, optužujući me da sam krivo pročitao broj, što nije točno. Vraćao sam se u podrum, gdje se brojilo nalazi i još jednom provjerio. Zaključak: nisam pogriješio, pročitao sam broj koji brojilo pokazuje, a ako postoji problem, to je na onome, tko se u to razumije, da to riješi - ja o tome ne znam ništa. Da nastavim, onaj je, dakle, navalio na mene, i nakon pola sata - sat tog verbalnog malretiranja došlo je do žestoke svađe u kojoj smo se međusobno vrijeđali, dok on u jednom trenutku nije otišao u kuhinju po nož (po drugi put, vidi se na slici s brojem 2). Svađa se nastavila, a on mene u njenom toku pokušao napasti tim istim nožem, na što sam ja reagirao defanzivno - razoružao sam ga i oborio na pod, nakon čega sam nož bacio kroz prozor u dvorište (događa se u kući). Pozvao sam policiju, koja je s nama obavila obavijesni razgovor, u kojem je on kao dio svog iskaza rekao da sam ja njega pokušao ubiti, što je laž. Jedan od policajaca koji su bili ondje mi je savjetovao da se obratim djedovoj doktorici (imamo zajedničku doktoricu u ambulanti u našoj ulici, što smatram prednošću), što i jesam učinio idući tjedan u utorak (17.7.). Kad sam joj ispričao što se dogodilo i pokazao joj slike koje i vi ovdje vidite, ona je izdala nalog za prisilnu hospitalizaciju djeda, uz potporu policije. Zatražila je da papire (naloge) odnesem svaki na određeno mjesto: jedan policiji i jedan hitnoj. Kasnije istoga dana, ta "prisilna" hospitalizacija je POKUŠANA, a to kažem tako jer nije izvršena - naravno, djed je odbijao jer "ne vidi razloga za to". Kakva je to vrsta "prisilne" hospitalizacije bez prisile ili ikakvog izvršenja? Kao da naručite burek sa sirom, ali bez sira... Nakon neuspjele "prisilne" hospitalizacije, ponovno sam se obratio našoj zajedničkoj doktorici za idući korak. Ona me je uputila na Centar za socijalnu skrb (koji o događaju nije uopće bio obaviješten, a po riječima socijalne radnice kojoj sam tada opisivao slučaj, trebao je biti). Ispričao samo što se dogodilo socijalnoj radnici kojoj su me dodijelili, koja se nije mogla dovoljno načuditi neizvršenoj "prisilnoj" hospitalizaciji, i sada oni rade svoje (obilazak na terenu i sl.). Još čekamo sudsko ročište, za koje ne znam kada bi moglo biti. Zanima me što mogu očekivati na sudu i može li mi se dati kakav savjet što poduzeti ili kako se postaviti. Što se tiče moje postave prema slučaju, smatram da nisam kriv - jer, niti sam započeo sukob (u oba slučaja) i samo sam se branio.