Nisam iz Zagreba. Na žalost iz Istre sam.
Plaću primam, prema rješenju potpisanom prije 16 g a to je najniže stučne spreme tj čistačice i bez obzira koliko i šta ja radila, plaća i rješenje je uvijek isto.
U zadnjih 1,5 g, kako su mi reki ( od sutra si u pisarnici do povratka kolegice s bolovanja ), pristala sam i vidjela to kao priliku da ću tu i ostati, znajući da se ona neće vraćati a ja ispunjavam sve uvjete za taj posao. Međutim, sada kada je ona službeno predala zahtjev za umirovljenje a unatrag pola godine na svaki moj upit da li ću imati šanse da mi se promjeni rješenje i da me se preraspodijeli tj ostavi tu gdje jesam, nikada nisam dobila odgovor. Samo šutnju. Sada je situacija takva da sam načula da će raditi izmjene poslovnika za to radno mjesto prilikom raspisivanja natječaja( što naravno mogu to napraviti ) ali to isključuje mene iz cijele ove dosadašnje priče jer nemam položen državni stručni ispit.
Nekakako se pomiriš s tim da su te iskoristili do kraja uz sav stres , trud, zalaganje, dokazivanje, rad, šutnju na svako njihovo okrivljavanje, ali da su bar toliko zahvalni pa rekli ( hvala što si dala sve od sebe i što nas izvukla kada je bilo potrebno ). Probat će mo dati neku naknadu za rad koji si uložila.....
Tako sam shvatila da će me nakon natječaja opet vratiti tamo gdje zapravo i spadam po rješenju. Kao da se ništa nije dogodilo.
Postavljam pitanje, da li bih ja mogla od njih zakonski potraživati da se sporazumnim raskidom ugovora nagodimo ( mirnim putem jer planiram otići iz te bolesne sredine ) i da mi obračunaju razliku u plaći, s kamatama, naravno, za koju sam bila zakinuta dok sam obavljala složenije i odgovornije poslove, ili na to nemam pravo s obzirom da sam ( možda ) sukrivac u cijeloj priči jer sam obavljala poslove za koje nemam službene ovlasti ni rješenje, a po njihovom nalogu ? I da napomenem da sam pola godine paralelno radila i posao spremačice i posao u pisarnici tj pola radnog vremena jedno a pola radnog vremena drugo.
Ako im budem bilo čime , kroz razgovor, nagovijestila da ću potraživati svoja prava preko radnog suda, bojim se da će pronaći način da pobiju sve moje tvrdnje iako postoji dokaz da sam radila to što sam radila ( razne narudžbenice, prijemna pošiljka, otprema pošte, potpisi na poštu za koju nisam imala službene ovlasti, zaprimanje natječaja..... itd ) To je proces koji bi se trebao dokazivati tj utvrđivati bez njihovog znanja jer rad u takvim institucijama, itekako se zna zataškati. Nema šanse da ću postići bilo šta normalnim razgovorom jer ako nisam uspjela da mi kao " ljudi , kolege i nadređeni " kažu bar jednu riječ pohvale ili bar da su rekli, nemoj se nadati ničemu jer imamo druge planove. Hvala što si nam uskočila. Odužićemo se za to. Ako se ne želiš vratiti na staro , bar pokušaj naći neki drugi posao....., u tom slučaju ne očekujem niti da će me posluštati ,dati podršku ili zaštitu prava kao poslodavac ( lokalna UPRAVA ) za ono za što mi je ne daje ni On a ni oni koji se tim zakonom bave, od samog početka a po čijem usmenom nalogu , radim sve što radim.
Žalosno je to što se u državnim službama rade stvari koje se rade a da se odgovara samo za neke propuste kao što su natječaji u investicijskim fondovima a kada je u pitanju zaštita službenika i namještenika, od toga nema ništa.
Nekako dođe da je najbolje raditi kod privatnika koji će te nagraditi ako radiš a ako ne radiš, naravno da će te poslati doma. Dok ovdje, što više radiš, to manje vrijediš i sve jedno te poslati doma jer će te na to " natjerat "
Rad u takvim institucijama je samo za one koji se " uhljebe " i čaku penziju i prave se da rade. Nije ni čudno što kao Država propadamo.
Isprike ako sam malo ogorčena izjavama, jer ne vidim izlaz iz ovoga.