Dobar dan,
Unaprijed se izvinjavam sto ce ovo biti dugo i komplikovano.
Primila sam nedavno poziv za ostavinsku raspravu koja se već odrzala proslog mjeseca. Ja odavno zivim u inostranstvu i nemam veze sa ostalim nasljednicima, tako da me niko nije ni obavijestio o smrti. Poziv mi je upucen na adresu na kojoj vise ne zivim, u drugoj drzavi, i dok je pismo otislo na krivu adresu pa preusmjereno, rasprava je već prosla.
Ostavinska rasprava je iza sestre moje bake po ocu. Ona nije imala djece i bila je srednja od tri sestre. Najmladja sestra je još ziva; moja baka (najstarija sestra) vise nije. Moja baka je imala samo jedno dijete, mog oca, koji takođe vise nije ziv.
Ostaviteljica je bila u poodmaklom stadiju Alzheimerove bolesti kad sam ja zadnji put cula o njoj. Moj otac je bio njen legalni skrbnik i brinuo se o njoj, kao i o njenim poslovima. On je zivio izvan Hrvatske, i kad joj je postao skrbnik preselio je tetku k sebi. Povremeno su zajedno putovali u Zagreb da podignu tetkinu mirovinu. Otac je umro 2014, i ja nemam informacije sta je bilo s njegovom tetkom poslije toga. Ja sam iz prvog ocevog braka, dvije polusestre iz drugog. Nakon oceve sahrane ja sam ukratko pricala sa polusestrama, s kojima vise nemam kontakta, o tome sta ce biti s tetkom. Sve tri zivimo u inostranstvu i ni jedna od nas nije bila spremna da preuzme tu obavezu na sebe. Najmladja oceva tetka takođe nije zeljela da se toga prihvati, i nije vise ostao niko.
Ja sam predlozila da tetku vratimo u Zagreb, da je preuzme socijalna skrb i stavi u dom. Medjutim majka mojih polusestara (godinama razvedena od naseg oca, i u zadnja dva mjeseca njegovog zivota ponovo udata za njega, iz interesa) koja je decenijama reflektirala na tetkino nasljedstvo je vjerovatno zakljucila da ce u tom slucaju drzava preuzeti tetkinu imovinu i da ce ona tu ostati kratkih rukava. Iz nezvanicnih izvora sam saznala da ju je drzala izvan Hrvatske do smrti, da bi sprijecila situaciju u kojoj bi drzava preuzela tetku i njenu imovinu. Još uvijek mi je misterija gdje je tetka provela zadnje 3–4 godine svog zivota, i ko je bio legalno nadlezan za nju poslije smrti mog oca. Da li je ovo sto je ona uradila bilo protivzakonito, i može li ona odgovarati za to? Nije mogla naslijediti skrbnistvo, je li tako?
Ovo su bile pozadinske informacije, a ja sad imam nekoliko pitanja u vezi ostavinske rasprave. Poslala sam e–mail notaru koji me pismeno obavijestio o rocistu i pitala ga sve sto me interesuje, ali nisam dobila odgovor. Mozda neko ovde zna i zeli da mi pomogne. Unaprijed se zahvaljujem.
1. U pozivu pise da ako se ne odazovem na rociste ili ne posaljem ovjerenu izjavu da time automatski prihvatam nasljedstvo. Da li je to automatsko prihvatanje neopozivo ili bi se moglo promijeniti, s obzirom da da se ostavinska rasprava odrzala prije nego sto sam ja obavijestena o njoj, i o automatskoj odluci.
2. Da mi ovaj poziv za rociste nekim slucajem nije proslijedjen sa stare adrese, i da me notar nikad nije pronasao, sta bi se u tom slucaju desilo? Da li bih ja automatski postala nasljednik i jednim dijelom suvlasnik nekretnine koja je pripadala ocevoj tetki, ili bi se zaboravilo da postojim i nasljedstvo bi se razdijelilo na manje dijelova?
3. Ko je pokrenuo postupak, drzava ili neko od nasljednika? Kako su me pronasli? Gotovo sam sigurna da bi me majka mojih polusestara htjela sakriti i izuzeti iz nasljedstva, da je ikako mogla. Ne bi joj bilo prvi put. Zato me i interesuje ko je imao informaciju da ja postojim, i dao makar i staru adresu.
4. S obzirom da ja ne zivim u Hrvatskoj, sta ova ostavinska rasprava i proces nasljedjivanja podrazumijeva za mene? Da li moram naci advokata ili nekoga koga bih morala opunomociti da me zastupa? Ne znam nikog u Hrvatskoj koga bih mogla zamoliti da me zastupa, i ne znam kako bih unajmila advokata ovako izdaleka, na nevidjeno. Imate li neku ideju kako se to inače rjesava?
5. Kakve bih troskove ja imala vezane za ovu ostavinsku raspravu u slucaju da prihvatim nasljedstvo, i u slucaju da ga ne prihvatim? U prvoj opciji pretpostavljam da bi bili troskovi notara i troskovi mog advokata ili opunomocenika. Da li bi bilo još nesto? Koliko to otprilike kosta (sirok dijapazon je ok, do najvise moguce cifre)? Da li bih snosila troskove u slucaju da ne prihvatim nasljedstvo?
6. Kako da saznam da li je ostaviteljica imala dugove? Do smrti mog oca mislim da nije, i da je imala barem jednu nekretninu, ali ako je žena mog oca svojevoljno i bez legalne osnove preuzela skrbnistvo nad njegovom tetkom u zadnjih nekoliko godina njenog zivota, da li je moguce da je tokom tog vremena napravila dugove na tetkino ime?
7. Ako bih prihvatila nasljedstvo, da li bi ti dugovi postali djelimicno moji dugovi? Je li moguce da dugovi budu veci nego nasljedstvo?
8. Može li se znati sta smo ustvari naslijedili prije nego sto kazemo da li prihvatamo ili ne prihvatamo? Nije fer da se kockamo na nevidjeno.
9. Muz ostaviteljice koji je umro prije 30–tak godina je za zivota kupio sebi grobnicu na Mirogoju u kojoj je sahranjen. Ostaviteljica nije sahranjena s njim. Koliko sam obavijestena iz nezvanicnih izvora, žena mog oca je planirala da i njega odatle iskopa i prebaci negdje drugdje, a da tu grobnicu proda. Molim vas kazite mi da je sa legalne strane ovo nemoguce i da joj nece poci za rukom!
Ljudi bliski meni me savjetuju da se nasljedstva odreknem da bih imala sto manje glavobolje vezane za ženu mog oca, koja je godinama manipulisala mog oca i radila sve protiv mene. Moja jedina motivacija da prihvatim nasljedstvo bi bila da budem djelimicno suvlasnik nekretnine i da joj obstruiram prodaju i dolazak do novca. Sigurna sam da ostaviteljica, a ni moja pokojna baka ne bi zeljele da dio nasljedstva stigne u njene ruke. Ako prihvatim svoj dio nasljedstva, koji je najbolji put da rastezem stvari tako da niko (ukljucujuci i mene) ne dođe ni do cega sto duze?
Hvala vam mnogo na citanju (ko je dosao do kraja) i zahvaljujem se na odgovorima.