proćitala sam sve komentare i ponukana sam vam reći svoje iskustvo.
7 god. sam samohrana majka, otac je zdrav(ali on sebe vidi kao žrtvu, nije u stanju zadržat posao dulje od 2 mj. i folira da ima PTSP-klasika),
nikad nema novaca za alimentaciju, a vozi auto koji nije na njegovo ime, čovjek je palnina 2 m visok, snažan,
Ja konstantno oblačim djecu , svaki dan kuhan, do prošle godine sam kupovala i knjige, na ovrhe za raznorazne troškove više nereagiram, sa palće mi više nemogu uzet deda i baka pomoći nemam radila sam svakojake posliove i po dva te plaćala čuvanje djece, molila prijateljice , susjede da ih čuvaju. Stalna borba.
Sin ima 13 god nosi cipele br.47, visok, jak i sam pojede sendvić od pola kruha samo za dorućak.
Ali tata i dalje kuka, palće čak ima obraza doći pitati da mu ja posudim nešto novaca,!!
Djecu nikada ne uzima k sebi na vikende već njegova mama dolazi po djecu svaki drugi vikend, a sad već i sami odu autobusom.
On se djecom nikti ne bavi, ne zove hi niti ih želi vidjet. STRAŠNO
Ja radim vesela sam i svaki dan se suoćavam sa problemima.
Nije za žaliti takve ljude koji izbjegavaju doprinosit uzdražavanju svije djece u 80 % slučajeva to osobe koje iz svog komoditeta ne žele voditi brigu.