deatwin2

Ma tata i nije baš tako divan i krasan.... Rijetko kada ima želju vidjeti sina, provesti vrijeme sa njime..... Druženja su više na poziv, želju sina. I upravo zato razmišljam - kako ostvariti redovnu uplatu uzdržavanja, a bez da poremetim i ovako rijetke susrete, druženja njih dvoje. Naime, ne želim da mi klinac raste s lošom slikom oca u svojoj glavi. To je težak teret i ne treba mu. Svoje misli ,ocjene, procjene njega kao oca ostavljam za sebe. Dapače, pozitivno djelujem, surađujem, ostavljam im slobodan i prostor i vrijeme za druženja... Dijete treba oba roditelja, pa makar na dvije adrese (naravno, ukoliko su okolnosti dovedene u prihvatljiv okvir). Vrit, stvarno ne znam što ću ukoliko ne pristane na dogovorni, obvezujući iznos u CZSS. A prilično sam kratka s novcem, računala sam na taj iznos, dogovorno krenula u kupovinu stana.... Bojim se da će mi se iz mjeseca u mjesec akumulirati sve veći dug s njegove strane, a posljedično i sve veći minus na mom računu.... Ne treba mi to.... A mome sinu treba dobar odnos s ocem....

Darla, hvala na odgovoru. Izvanparnički postupak (sukladno našem dogovoru) odredio je da naš sin živi sa mnom, s pravom oca da pojeti sina kad god želi, odnosno da naš sin bude kod oca kad god želi i koliko god želi. Prilikom tog postupka nisam tražila uzdržavanje djeteta-alimentaciju. Slažem se s Vama da je iznos "sasvim pristojan". Iznos nije upitan, nego redovitost uplate istoga. Naime, od deklarativno "pristojnog" iznosa koji se redovito ne uplaćuje-nemam ništa, a trenutačno nemam niti pravni instrument za kojim mogu posegnuti kad otac ne ispunjava uplatu dogovorenog iznosa.

Hvala na odgovoru. Dakle, zajedničkim nastupom na CZSS, uz prethodnu nagodbou, dogovorimo iznos koji će se mjesečno plaćati. Tako ugovoreni iznos ovjerava CZSS i on postaje zakonski obvezujući. Nadam se da sam ispravno shvatila. Put preko suda rado bih izbjegla, no spremna sam pokrenuti i taj postupak ukoliko otac ne pristane na gore predloženi način utvrđivanja obveze uzdržavanja.

Djetetov otac i ja nismo nikada bili vjenčani. Odnosi su se trajno poremetili (nasilje) prije rođenja djeteta. Dijete je, dobrovoljnom izjavom na sudu, priznato. Zvanično alimentaciju nikada nisam tražila, bila je predmetom dogovora između nas dvoje. Jednako tako druženje sina i oca nije regulirano - viđaju se kad god žele, koliko žele, gdje žele..... Nakon promocije na poslu i sukladno tome većih osobnih prihoda, odlučila sam poboljšati nam uvjete stanovanja te sam digla sam kredit i kupila veći stan, dogovorivši prije sa ocem djeteta da bude redovan u uplatama (koje se kreću od 1100-1500 kn mjesečno), obzirom da mi je mjesečna financijska konstrukcija do otplate kredita više nego nategnuta. No, dogovor se ne poštuje. Periodi u kojima ne pridonosi izdržavanju djeteta sve su češći i duže traju, a ja se sve teže hrvam s preuzetim financijskim obvezama. Na koji način da zakonski reguliram obvezu koja se do sada temeljila na dogovoru? Pretpostavljam da je prvi korak Centar za socijalnu skrb...? Ili je prvi korak pokretanje parnice na sudu? Obzirom da sin i otac imaju dobar odnos, ne bih ga željela narušiti parničkim postupkom, no isto tako ne želim svaki mjesec obnjašnjavati, zvati, inzistirati za nešto što može biti pravno regulirano i automatikom doznačeno. Otac nije u stalnom radnom odnosu, radi na bazi ugovora i ugovorenih projekata. Nema niti stalno mjesto boravka, često mijenja adrese i stanove (u ZG je podstanar, u Puli stanuje u stanu od mame). Zahvalna sam na svakom savjetu.