Bombon Kikić

Hvala Vam na hvalevrijednim odgovorima. Molim Vas, je li postoji članak zakona na koji bih se mogla pozvati u slučaju - bila sam "prisiljena" prodati stan! Nije bilo varijante b) - morala sam prodati! Nisam mogla više sama plaćati. Stan bi bio ovršen od strane banke. Uz to bivši pri izlasku iz stana demolirao stan i onemogućio život u stanu i tri godine nestao da se ne zna gdje i nije plaćao ništa za kredit i djecu. Stambeni kredit sam digla. Godinu i pol dana dana traje bračna zajednica. Nakon toga sama otplaćujem tri godine kredit, zatim novi kupca kompletno isplati kredit. Od cjelokupnih uplata bivšeg po bračnoj stečevini pripada 7,46% uplata. Moje uplate su 41,81% uplata, 50,73%. Bivši je "nestao" tri godine. Nije mu se znala adresa. Ne plaća ništa za kredit. Kad je vidio u zemljišnjim knjigama da je stana prodan, šalje tužbu. Traži da se poništi ugovor između mene i novoga kupca, traži da se njega kao vlasnika upiše na polovicu. Postoji li ikakav članak zakona koji bi me zaštitio i opravda da sam bila "prisiljena"/ nije bilo izbora - prodati stan ? Ikakav čanak zakona za koji bih se mogla primiti ugovor nije ništetan i da bivšega isplatim tih 7,46% uplata koje bi ga pripadale po bračnoj stečevini. Ispravak mog nedovršenog navoda: Od cjelokupnih uplata bivšega po bračnoj stečevini pripada ga 7,46%. Moje uplate su 41,81% uplata, kupac ima 50,73% uplata.

Može li njegovo mld. dijete koje sada ima 16 godina svjedočiti na sudu za početak zajedničkog života? Npr: Da sam se jedina ja (uz moje roditelje) brinula i da njen otac i ja nismo zajedno stanovali, da je on stvarno stanovao kod prijateljice (ona ju je iupoznala). Također, da nismo više imali dovoljno prostora u stanu mojih roditelja, a na putu je bilo još jedno dijete te da sam stan planirala kupiti – ionako, radi troje djece. Bili smo u dvosobnom stanu. Ja i tada još dvoje djece s trećim na putu koristili smo jednu sobu. Morala smo ionako rješavati stambeno pitanje bez obzira što bračna zajednica nije zaživjela. Naime, njegovo dijete je već svjedočilo pod posebnim uvjetima, jer nakon što je bračna zajednica prestala ono je ostalo s njim živjeti dvije godine kada se svašta izdogađalo. Državno odvjetništvo je diglo tužbu protiv oca tako da je to dijete opet sa mnom. S obzirom da je dijete na njega ogorčeno i vodi se postupak na kaznenom sudu, može li ono svjedočiti za ovakvu parnicu? I ima li njeno svjedočenje ikakvoga smisla i nosi li ikakvu pravnu „snagu“?

Hvala vam na mišljenju i odgovoru. Citat: „dva bračna druga koja žive zajedno, imaju zajedničke interese, zajednički zarađuju, skrbe se o zajedničkim potrebama i sve ostalo rade zajedno“ Nismo živjeli zajedno, nismo zajednički zarađivali, nismo se zajednički skrbili o zajedničkim potrebama niti išta radili zajedno. IMALI SMO ZAJEDNIČKE INTERESE da počnemo živjeti zajedno i planirali smo kako da to ostvarimo. Je li takvi zajednički interesi i planovi igraju ulogu da bi to bila bračna zajednica? Prije braka složio se sa mnom i podržao da ne ostavljam tek tako u svome gradu siguran posao. Trebala sam prvo naći posao u njegovom gradu, a zatim preseliti u kući njegovih roditelja gdje je on imao plan urediti donji kat (visoki robau). Također prije braka dala sam mu dio svoje ušteđevine da počne s uređivanjem. Ne znam je li igra kakvu ulogu što sam mu dala novaca - kao zajednički interes pa bi početak braka ipak bio i početak bračne zajednice? Ubrzo nakon sklapanja braka on ostaje bez posla. Na kratko započinje raditi na jahti, ne upisan u pomorsku knjižicu. Ubrzo i tu daje otkaz. Navodno mu vlasnik nije plaćao…. Nakon toga otkaza mijenjamo planove. Preuzimam u potpunosti brigu za njegovo dijete, dovodim ga k sebi i roditeljima, prijavljujem djetetu prebivalište na adresu mojih roditelja, upisujem u vrtić, plaćam vrtić, zatim škola…. Novi plan je bio da kada nađe posao na nekoj stranoj jahti, kupit ćemo stan u mome gradu….. i tako tri godine bez da je našao posao. IMALI SMO ZAJEDNIČKE INTERESE I PLANOVE, ALI NE REALIZIRANE. Je li preuzimanje njegovog djeteta i njegovo dopuštenje može se uzeti kao zajednički interesi/radimo zajedno i time da je bračna zajednica ipak postojala? Uglavnom, radi same djece koja rastu i već drugog zajedničkog djeteta na putu odlučila sam kupiti stan na kredit kako bismo se konačno „ zajedno skrasili“. On se s time složio. Je li to zajedničko usuglašavanje može se gledati kao zajednički interesi? On je doslovno treću godinu našega braka živio zajedno s prijateljicom iz ranijih dana, doslovno sam mu dolazila u kratke posjete (na sat-dva) kod nje gdje nisam smjela voditi djecu sa sobom, jer ona to nije dopuštala. Složio se i s izborom stana kojeg sam našla. Nije bio isključen iz mog planiranja. Je li to zajedničko usuglašavanje i dogovaranje igra kakvu ulogu da bi se moglo reći da je bračna zajednica postojala?

Poštovani, znam da postoji prestanak bračne zajednice prije nego je brak razveden isto tako, postoji da je bračna zajednica započela prije nego je brak sklopljen. Je li moguće da se na sudu uvaži da je bračna zajednica započela tri godine nakon što je brak sklopljen? Naime, već prije vjenčanja smo se dogovorili da nećemo započeti sa zajedničkim životom sve dok ne bude financijskih uvjeta za to. On je prve tri godine braka bio nezaposlen, a ja sam cijelo vrijeme zaposlena uz to, imao je dijete iz prvoga braka kome je majka pokojna stoga, nije bilo uvjeta za zajednički život. Prvi dogovor je bio kada ja nađem posao u njegovome gradu, započet ćemo zajedeno živjeti kod njegovih. Drugi dogovor je bio da on radi "vani" i kad skupimo, kupimo stan u mome gradu, a do tada da ja s djecom živim kod svojih roditelja. Nakon sklopljenoga braka oboje nastavljamo živjeti kod svojih roditelj gdje smo i do tada živjeli – u različitim gradovima, 1000km udaljeni. K tome, preuzela sam njegovo dijete, upotpunosti skrbim i brinem za njega, a kasnije i za naše zajedničko. Dakle, njegovo dijete, naše dijete i ja živimo kod mojih roditelja, a on kod svoje majke. On nije sposoban da skrbi za djecu niti na bilo koji način doprinosi za obitelj i djecu. Također, imamo odvojene financije. U stan mojih roditelj tj. k nama nije dolazio, jer je ubrzo nakon sklapanja braka u svađi s mojim roditeljima (saznali su da je dužan 100.000kn državi i to zatajio pri ulasku u brak) stoga, susreti nam se odvijaju kod prijatelja ili vani. Budući da 3 godine ne može naći stalno zaposlenje, niti posao vani, uz to račun mu je u međuvremenu ovršen, ali ne zbog potreba obitelji – dižem stambeni kredit i ulažem svoju predbračnu stambenu štednju za početni polog kao svoju zasebnu imovinu. Kupoprodajni ugovor za stan je napravljen u maju. Prebivalište bivšega se mijenja u kolovozu iste godine na adresu toga novoga stana. Bez da sam kupila stan praktično ne bismo još započeli sa zajedničkim životom. Nakon započetog zajedničkog života skupa živimo svega godinu i pol dana. Kada bi se i ako, bi se ustvrdilo da je bračna zajednica započela nakon kupovine stana, može li se gledati na kupljeni stan da nije bračna stečevina?

Pozdrav! Kupila sam stan na kredit. Banka se upisala u teretovnicu. Nakon 4 i pol godine kredit je otplaćen prije vremena na način da sam ga prodala novome kupcu koji je banci platio razliku. Isti dan 20.1.2018. kada je napravljen kupoprodajni ugovor, novi kupac je u Zemljišnjim knjigama napravio i predbilježbu. Čekalo se brisovno očitovanje od banke. Banka je brisovno očitovanje napravila 02.02.2018. međutim, banka mi je poslala na krivu adresu pa se čekalo da se vrati te mi ponovno pošalju na pravu adresu. Stoga, cijelo to vrijeme, novi vlasnik se još nije bio upisao u zemljišne knjige. U međuvremenu je bivši saznao da sam prodala stan i napravio zabilježbu spora gdje sada piše u vlastovnici: Tužba zaprimljena na općinskom sudu 15.02.2018. pod br….. Brisovno očitovanje mi je stiglo n pravu adresu mislim, negdje 16.02 ili 17.02.2018. Na žalost, zajedno smo stanovali godinu i pol dana. Bio je zaposlen svega 6 mjeseci, kreditno nesposoban, pod ovrhama. Ja sam cijelo vrijeme bila zaposlena. Nakon prestanka bračne zajednice 3 god rate kredita sam sama otplaćivala, legalizaciju, porez, režije, predbračni početni polog – sve sam sama otplaćivala. On se bio odrekao stana – na riječ, ali eto, ipak je digao tužbu – poziva se na datum. U slučaju da njemu pripadne bilo koji manji dio stana, znate li možda tko ima pravo prvi na upis u stan: kupac ili bivši? I još jedno pitanje – ako od 41.000eura sveukupno otplaćenog stana, bivšem pripada po bračnoj stečevini 3.000eura = 7.31% =731/100 à je li moguće da općinski sud rješenjem dodijeli da bivšem pripada 731/100 udjela stana i da tako bude upisano u vlastovnicu?