Ništetan je ako netko treći bude pokretao tu temu (konkretno, ako bude podigao tužbu za utvrđivanje ništetnosti tog ugovora). Ako svi šute, a on se uknjižio, na isto mu dođe da li je solemniziran ili je stupio u posjed.
Druga stvar - stupanje u posjed nekretnine je jako široka stvar i ne znači da osoba mora živjeti u tom stanu, da bi bila u posjedu. Konačno, čovjek može imati u vlasništvu 100 stanova i živjeti samo u jednom, a u druge nikada ne stupiti nogom, pa da bude u posjedu svih sto. A može biti i posjednik svih 100 stanova da nije vlasnik niti jednog, te da niti u jednog nikada nije stupio nogom.... Stupanje u posjed i posjedovanje je nešto što često ni suci ne razumiju.
Trebalo bi, po meni, vidjeti da li Vaš otac može ući u taj stan, ima li ključeve, dolazi li redovito/sporadično u njega, tko plaća režije (premda ni režije same po sebi nisu indikator, više-indikativno i u sklopu s drugim činjenicama), tko ga redovito održava (sitniji popravci, farbanje zidova, čišćenje...) da li netko drugi živi u tom stanu, da li mu taj drugi priječi da uđe u stan, da li je taj koji živi u stanu samostalni posjednik ili nesamostalni (npr. podstanar....) i sl...
Kod Vas je to još složenije time što je on dobio suvlasnički dio (pola stana), pa ne bi ni trebao ući u isključivi posjed, nego samo u suposjed s drugim suvlasnikom....
Ugl., u slučaju tužbe za utvrđenje tog ugovora ništetnim, ja bih više paženje posvetio posjedu, nego formi ugovora. Naime, kod forme je sve jasno, ako je samo ovjera potpisa, to je čisto i ostvarena je jedna pretpostavka za ništetnost. Drugu je puno teže dokazati, a teret dokaza bi bio na onom tko tvrdi da Vaš otac nije ušao u (su)posjed. Dakle, nije sve izgubljeno.