Maskenbal

U mom ugovoru o radu nigdje se eksplicitno ne spominje bilo kakav rad izvan sjedista, s tim da su me vec jednom slali u inozemstvo na mjesec dana i to bez potpisivanja ikakvog aneksa i isplate naknade za odvojen zivot. Tad mi je bilo svejedno jer je bila drukcija obiteljska situacija i bilo je na kratko razdoblje, sad mi je neprihvatljivo. Objasnio sam nadredjenima ali nemaju sluha. 

Zna netko? Postoji li ikakav temelj ili okolnost po kojoj radnik smije odbiti rad na lokaciji daleko od mjesta prebivališta/boravišta?

prije 2 sati , Ruby_Danderfluff je napisao:

Zakon o radu ne propisuje ništa od toga, on podrazumijeva da je ugovor o radu, pa i za izaslane radnike u inozemstvo, u svojoj biti ugovor, odnosno da podrazumijeva dobrovoljnost na jednoj i na drugoj strani. Bojim se da radniku ako ga poslodavac prisiljava na rad u inozemstvu, preostaje samo odbiti sklapanje takvog ugovora.

Hvala na odgovoru, ali nisam vas dobro razumio. Hoćete reći da ako je radnik potpisao ugovor o radu da onda nužno mora ići u inozemstvo ako poslodavac tako nalaže? I tu ne postoje nikakva ograničenja makar kroz neki drugi zakon? Prilikom sklapanja ugovora mi nije spomenut rad u inozemstvu.

Mislio sam da se mogu izvući na dob djeteta, npr. kao što ZOR kaže da radnici s djetetom do 3 godine starosti ne smiju raditi prekovremeno, da možda postoji nekakav izuzetak od rada van mjesta prebivališta do neke dobi djeteta... 

S obzirom na to da me poslodavac želi poslati protivno mojoj volji, a znam da mi neće isplatiti naknadu za odvojen život, mogu li se nekome žaliti pa po tom temelju pokušati osporiti slanje u inozemstvo?

Smije li poslodavac poslati na rad u inozemstvo radnika protiv njegove volje, a radnik je roditelj maloljetnog djeteta? Ima li dob djeteta tu nekakvu ulogu? I ako radnik odbije, smije li mu poslodavac prijetiti sankcijama, izostankom napredovanja, otkazom itd.?