Nakon dodatnog (i pažljivijeg) čitanja odredbi Ovršnog zakona, kako u vezi prijedloga za odgodu ovrhe prijenosa zaplijenjenih sredstava (dalje Prijedlog1), tako u vezi prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (dalje Prijedlog2), mogu potvrditi da su utemeljeni Vaši navodi u jučerašnjem odgovoru, pa ću biti slobodan opisati način kako vidim ovu problematiku!
Dakle, iz članka 210. stavka 1., sljedi da su ovršeniku na raspolaganju pravni lijekovi, kako po Prijedlogu1, tako po Prijedlogu2, a možda i istovremeno po Prijedlogu1, te po Prijedlogu 2?
Nastavno, a prije spornoga članka 210. stavka 3. koji propisuje sudu rok od 8 dana za odlučivanje u vezi Prijedloga1, postoji članak 210. stavak 2. koji na različite načine propisuje postupanje, kako u vezi Prijdloga1, tako također u vezi Prijedloga2, pa glede Prijedloga1 upućuje na primjenu odredbi u vezi odgode ovrhe (u naravi na članak 65.), a glede Prijedloga2 upućuje na članak 50. i 53.??
Završno, kako članak 65. stavak 2. propisuje da sud odlučuje o Prijedlogu1 nakon što omogući da na njega ovrhovoditelj dade svoj odgovor, tako također i članak 54. stavak 1. (u vezi čl. 53.) propisuje da sud odlučuje o Prijedlogu2 nakon što omogući da na njega ovrhovoditelj dade svoj odgovor, a pri čemu članak 65. stavak 2. ne propisuje rok ovrhovoditelju da dade odgovor o Prijedlogu1, dok članak 54. stavak 1. propisuje rok (od 8 dana) ovrhovoditelju da dade odgovor o Prijedlogu2???
S obzirom kako sudu ne propisuje rok za odlučivanje, ni članak 65. stavak 2., niti članak 54. stavak 1., onda mi (kao amateru) djeluje da je višak kako sudu propisuje rok (od 8 dana) za odlučivanje (samo u vezi Prijedloga1) članak 210. stavak 3.