thegreen_zebra

Na 09. 05. 2021. at 18:37, BMT je napisao:

Poštovani!

Potaknut događajima vezanim oko slučajeva navodnog spolnog uznemiravanja i silovanja koji su bili aktualni zadnjih mjeseci (prvo vezano za studente na fakultetu, a potonje vezano za neke glumice u Srbiji), pročitao sam malo naš Kazneni zakon u XVI. glavi i neke mi stvari kao laiku nisu jasne, pa ako biste bili tako dobri da to malo pojasnite.

1. U članku 153. (silovanje) st. 1., što je "izjednačena spolna radnja"?
2. U članku 153. st. 3., što je "otklonjiva zabluda glede postojanja pristanka" i zašto ona nije dovoljna da presuda bude oslobađajuća?
3. U članku 153. st. 5., kako na nedvosmislen način utvrditi da je osoba dala pristanak i da je bila sposobna izraziti svoju volju (ako npr. nema okolnosti koje se dalje navode u stavku)? Ovo mi se čini bitno s obzirom na tendenciju da potencijalna žrtva ima mogućnost prijave ovog kaznenog djela i s ogromnim vremenskim odmakom, kao i da uporaba sile nije više nužna za silovanje nego je samo otegotna okolnost.
4. S obzirom da je moderno poticati žrtve da ova kaznena djela prijavljuju i nekoliko godina kasnije, a da primjena sile nije nužna, kako se uopće dokazuje silovanje i kako se od optužbe brani ako ne postoje materijalni dokazi? Ili, čemu se barem nadam, osim prijave mora postojati i popratni dokazni materijal.
5. U članku 153. st. 5. kaže se da pristanka nema ako je djelo izvršeno "uz uporabu prevare" i "iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila u stanju izraziti odbijanje". E sad, tu mi je jasno što je zakonodavac htio reći, ali da li se pod "uporabom prevare" računa i ako osoba A ima ljubavnika ili ljubavnicu, a to ne kaže osobi B te ju time dovodi u zabludu, odnosno vara? Za ovo potonje me zanima što ako obje, odnosno sve, ako se radi o odnosu više ljudi, osobe nisu u stanju dati pristanak (recimo da su obje/svi pod utjecajem opojnih sredstava ili alkohola). Znači li to da su se međusobno silovali, odnosno da su svi istovremeno i žrtve i počinitelji?
6. U članku 155., što je to bludna radnja?
7. S obzirom da je najavljena promjena članka 156. na način da se stavak 3. briše, smatrate li da se tim činom dovodi  pitanje pravično suđenje. Naime, spolno uznemiravanje, definirano stavkom 2, uključuje, npr. i "buljenje". Dakle, može se dogoditi da se osoba A zamisli i nesvjesno gleda u neku točku u daljini, a da osoba B misli da osoba A gleda u nju i zbog toga joj je neugodno. Osoba B se onda nakon 2 godine sjeti to prijaviti, a da osoba A nema nikakvih spoznaja da se to dogodilo. Osobno mislim da bi se osoba A teško mogla sjetiti toga i u 3 mjeseca (kako sad propisuju zakoni), ali nakon dvije godine bi to bilo gotovo nemoguće.
8. Ne dovodi li se izrijekom u članku 156. u nepovoljan položaj osobu koja je nekoj osobi u nadređenom položaju, da ona može biti počinitelj ovog kaznenog djela, ali ne i žrtva. Primjerice, student/ica može prijaviti nastavnika/cu, ali zbog, primjerice, neprimjerenog odijevanja koje po svemu drugome može predstavljati spolno uznemiravanje osim po uvjetu nadređenosti, nastavnik/ca ne može prijaviti studenta/icu?

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

Što se tiče članka 156., to kazneno djelo mogu počiniti samo nadređeni (ili prema posebno ranjivim osobama, trudnicama ili invalidima), tako da buljenje na ulici odmah otpada.

Također takva povreda dostojanstva treba biti "koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje".

Čisto sumnjam da bi buljenje bilo zločin, čak i u slučaju nadređenih jer bi sud tu skoro sigurno imao strožu definiciju ponižavanja ili vrijeđanja.

(Osobno mislim da je nemoguće ovakvo dijelo pogoniti po službenoj dužnost, niti mislim da će itko to u praksi pokušati.)

Na 18. 05. 2021. at 1:41, student.pravo.zg je napisao:

Topli studentski pozdrav!

Upravo listam materijale iz KP-a pa ću pokušati odgovoriti na ova pitanja,neka me neko ispravi,bit će mi drago.

1.Spolni odnošaj je ulazak muškog spolnog organa u ženski, a izjednačene radnje su pretpostavljam oralni seks i analni.

2. Iako smo pitali profesore,nitko nije naveo primjer neotklonjive zablude u ovom kd. A općenito otklonjive zablude nisu dovoljne za oslobođenje baš iz razloga njihovog naziva. Jer su otklonjive.

3. i 4. Jako dobra pitanja , nažalost mislim da bi tu trebao odgovoriti kazneni odvjetnik

5. Uporaba prevare - ne misli se na preljub već da si nekoga prevarom naveo na pristanak. Što se tiče stanja, ukoliko je osoba bila pod utjecajem alkohola, njen pristanak se ne uvažava. Ukoliko je počinitelj kaznenog djela pod utjecajem alkohola trebalo bi se utvrditi je li se doveo u to stanje s namjerom da nad nekim počini kd (samoskrivljena neubrojivost) ili ne. Ukoliko su obje osobe pod utjecajem alkohola, to je zaista mutno i kad bolje razmislim ne znam zašto nikad nismo postavili to pitanje na predavanju.

6. Bludne radnje su supsidijarno kazneno djelo. Znači, za njih se optužuje tek kad se utvrdilo da ne postoje obilježja kaznenog djela silovanja. Bludnim radnjama se smatra, na primjer, prolaženje rukom po nogama i ostali neprimjereni dodiri.( Vjerojatno ih ima više ali u tom stilu) 

7. Kazneno djelo se analizira redom. Utvrduje se radnja ( čista radnja počinitelja npr. kod ubojstva- ubod nožem u tijelo), biće (okolnosti i činjenice vezane za djelo), protupravnost ( je li djelo stvarno protupravno ili dolazi do isključenja protupravnosti npr. nužna obrana...) te poslije toga krivnja(subjektivni odnos počinitelja prema djelu-namjera,nehaj,ubrojivost,svijest o protupravnosti) i na kraju kažnjivost. Radnju isključuju nesvjesni pokreti,refleksi itd tako da već tu imamo klimavu situaciju vezano za to buljenje ukoliko je nesvjesno. Ukoliko se utvrdi da postoji radnja, uvjeren sam da bi analiziranjem daljnjih elemenata kd došli do zaključka da osoba nije kriva. To je moje neko viđenje kroz stvari koje sam učio ( neka me netko ispravi od profesionalaca ako griješim). Također, s praktične strane,mislim da ne bi došli ni do sudnice. 

8. Ovo je isto zanimljiva situacija međutim nemam pametan odgovor.

Ako ste student prava bili mogli vidjeti ovo iznad?
Najbliže što sam našao je shvaćanje iskorištavanja pijanosti koje proizlazi iz VSRH, I Kž-89/15.

Važan citat iz te presude, gdje se implicira da ne bi bilo KZ da je bilo pristanka:

Citiraj

 

Te činjenice su sukladne iskazu oštećene kada je opisala zbog čega je zaključila da je optuženik nasilno izvršio spolni odnos sa njom u stanju njene alkoholiziranosti, zbog koje istome nije mogla pružiti adekvatni otpor. Stoga je osnovano zaključiti da ponašanje oštećenice nakon događaja onako kako ga opisuju svjedoci nije način ponašanja koji bi ukazivao da je oštećena imala dobrovoljni spolni odnos sa optuženikom.

 

Ja se ne slažem da se pijani pristanak ne prihvaća, tj. volio bih vidjeti neku sudsku odluku po tom pitanju. Tražio sam, ali najbliže što sam našao je iskorištavanje pijanog stanja bez pristanka. Također sam našao članke iz stranih država gdje očito da se svojevoljni pijani pristanak ipak računa kao pristanak. Ima li netko nekakvu sudsku odluku ili tako nešto?

Zar nije Zakon o obrani nesuglasan s Ustavom?

(Premjestite ako treba na OSnage, ali mislim da je pitanje apstraktnije, a tamo je sve o mirovinama).

Zakon o obrani, članak 21.:

Citiraj

 

(1) Vojna obveza sastoji se od novačke obveze, obveze služenja vojnog roka odnosno civilne službe i služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga.

(2) Žene vojni obveznici ne podliježu novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka.

(3) Muškarci vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka odnosno civilne službe kada je na snazi obveza služenja vojnog roka.

(4) Kada nije na snazi obveza služenja vojnog roka, muškarci vojni obveznici podliježu uvođenju u vojnu evidenciju i obvezi služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(4) Kada nije na snazi obveza služenja vojnog roka, muškarci vojni obveznici podliježu uvođenju u vojnu evidenciju i obvezi služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga u skladu s odredbama ovoga Zakona.

 

Članci 25, 25.a i 25.b definiraju tipove pričuve, i ne postoji način da se završi u pričuvi bez upisa u vojnu evidenciju, od čega su žene izuzete.

Ustav RH, članak 47.:

Citiraj

 

Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.

 

Članak 14.:

Citiraj

 

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

 

I naravno, članak 3.:

Citiraj

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Dakle, ne samo da Zakon o obrani nedostojno provodi Članak 47. URH, nego to čini protivno najvišim vrednotama iz Članka 3...

Mišljenja?

Članak 155. KZ:

Citiraj

 

(1) Tko pod uvjetima iz članka 153. stavka 1., 3. i 5. ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela počini bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Tko pod uvjetima iz članka 153. stavka 2. i 4. ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tih kaznenih djela počini bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Tko pod uvjetima iz članka 154. ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela počini bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

Sad što bi ovo značilo, što su bludne radnje, kojim uvjetima ako ni pokušaj nije počinjen?

Jedino sam našao ovo ali svejedno bi zakonodavac trebao to jasnije definirati, kako je u navedenom austrijskom zakonu (stranice 9 i 10): http://www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/AGaracic-Spolna_radnja_izjednacena.PDF

Citiraj

 

Kazneno djelo bludne radnje zakonodavac nije definirano, nego ga stavlja u odnos s drugim djelima pa navodi da onaj tko ne pocini ili ne pokusa pociniti kazneno djelo silovanja, spolnog odnosaja s nemocnom osobom, prisilu na spolni odnosaj, spolni odnosaj zlouporabom polozaja i spolni odnošaj s dijetom, ostvario je bludnu radnju, s tim da kad su u pitanju djeca zakonodavac predvi a strozu kaznu.

Ovakav negativni opis bludne radnje stvara velike poteskoce u sudskoj praksi, pogotovo nakon izmjena Kaznenog zakona iz 1998. g. po kojim izmjenama, kazneno djelo silovanja ostvari pocinitelj koji prisili zrtvu, ne samo na spolni odnosaj, nego i na spolnu radnju koja se s njim moze izjednaciti.

Bludna radnja postojat ce samo onda kada se ostvaruje na tijelu ili dodirom tijela druge osobe. Samo promatranje zrtve s libidoznom namjerom ne predstavlja bludnju radnju, bludna radnja ne postoji ni kada osoba obavljanje neke seksualne radnje na vlastitom tijelu, grube i nepristojne radnje pocinjene radi sale tako er nisu bludne radnje, a to nije ni obavljanje spolnoga odnosa pred trecim osobama.

Za razgranicenje izme u pokusaja silovanja i bludne radnje odlucan je sadrzaj libidozne namjere pocinitelja. Kada je sud utvrdio da je optuzenik ostecenicu uhvatio rukama oko pasa, stezao rukama oko struka i pritiskao njezino tijelo svojim spolovilom (iako spolovilo nije bilo izva eno iz hlaca), te joj zadao i lake tjelesne ozljede, proizlazi da je primijenio sile nad ostecenicom radi zadovoljavanje spolne pohote cime je ostvario kazneno djelo bludne radnje.

U drugom slucaju optuzenik je ostecenicu sustigao, udarcem sake u glavu srusio na tlo, zatim joj desnu ruku gurnuo u usta da ne moze vikati, a lijevom rukom je dirao preko hlaca po straznjici, prednjoj strani nogu i izme u nogu po spolovilu, na koji nacin je ostvario sva bitna obiljezja kaznenog djela bludne radnje iz cl. 193. u svezi s cl. 188. st. 1. KZ.

Kazneno djelo bludne radnje moze se pociniti samo na tijelu ili dodirom tijela druge osobe, kako je vec naprijed navedeno, pa maloljetnik kojemu se stavlja na teret da je zajedno s drugim maloljetnikom u jednom trenutku izvadio svoje spolovilo, te u prisutnosti maloljetnice poceo onanirati nije ostvario ovo kazneno djelo. Naime, tocno je da je maloljetnik išao za zadovoljenjem spolnoga nagona na drugi nacin i da ta radnja vrije a pristojnost u sferi spolnosti, ali bludna radnja se moze pociniti samo na tijelu ili dodirima tijela druge osobe, a cinjenje ovakvih radnji na vlastitom tijelu, pa i u nazocnosti drugih osoba, konkretno ostecene i ostalih maloljetnika, bez doticaja ostecene, nije nacin pocinjenja kaznenog djela bludne radnje. Me utim, u koliko su te radnje izvrsene na javnome mjestu, moglo bi se eventualno raditi o prekršaju.

Ponekad se kao bludne radnje procesuiraju ponašanja koja to objektivno nisu, nego se radi o slobodnijem ili naprosto nepristojnom ponašanju. Tako se ne moze prihvatiti tvrdnja ostecene, supruge optuzenika, da je optuzenik konkretne zgode ostvario potrebne elemente kaznenog djela bludne radnje time što je u stanu prošao gol kroz kuhinju i hol i time što se, ali samo krace vrijeme, zadrzao gol u holu kod televizora. Naime, on time, a u vlastitom stanu, niposto nije grubo povrijedio ni osjecaj stida ni morala, a iz procesnog materijala ne slijedi da bi to okrivljenik ucinio u namjeri da zadovolji vlastitu pohotu. U drugom slucaju sud tako er nije prihvatio da se radi o bludnoj radnji u situaciji kad je okrivljenik rukama obujmio tijelo ostecenice, milovao je jednom rukom po vratu iza uha, govorio da su srodne duse (ostecenica stara 17 godina) i da u zivotu ima malo lijepih trenutaka, pri tome, stiscuci je uz sebe, okrivljenik nije pocinio bludnu radnju, jer se tim radnjama grubo ne povrje uje stid i moral, nego je to nepristojno i nedolicno ponasanje sa spolnim konotacijama, što nije objektivni supstrat za postojanje bludne radnje u smislu kaznenog prava.

Ove dvije odluke, mada su starijeg datuma, aktualne su i danas, jer i nakon izmijenjene strukturi kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnoga cudore a, opisane radnje ne bi predstavljale bludne radnje.

Kada su u pitanju razgranicenja izme u radnje izjednacene sa spolnim odnosajem i bludne radnje, mislimo da treba prihvatiti praksu austrijskih sudova, za njih je presudno dali se ta radnja moze usporediti sa spolnim odnošajem prema njenom ukupnom djelovanju i popratnim pojavama. O tome se jos ne bi moglo govoriti kod frikcije uda u bedro zrtve ili izlijevanja sjemena po licu ili grudima zrtve.

U koliko penetracija izostane, a nju uzmemo kao me u razlucenja kaznenog djela silovanja i bludne radnje, radnje pocinitelja trebalo bi oznaciti kao bludne radnje, no, ako pribjegnemo vrijednosnom ocjenjivanju onoga sto je ostvareno, kroz tezinu povreda spolnih sloboda, tezinu ponizenja, omalovazavanja zrtve i ugrozavanja njenog spolnog integriteta, onda ne mozemo iskljuciti mogucnost da bi iz bez penetracije kazneno djelo silovanja, moglo biti ostvareno.

 

 

-     1. Strana zakonodavstva

Prema cl. 205. st. 2. austrijskog Kaznenog zakona pod bludnom radnjom podrazumijeva se spolna radnja, po vrsti i tendenciji velikoga opsega, koja prema do sada donesenim sudskim pravorijecima u svakom slucaju predstavljaju dodirivanje odre enog intenziteta po podrucju spolovila, bilo neposredno bilo preko uz tijelo pripijene odjece, a tako er i pomocu nekoga sredstva ili alata. (LG Innsbruck,27 Vr 3727/96; OJZ, 1998,434)

 

AGaracic-Spolna_radnja_izjednacena.PDF

Prije 8 minuta, Spitfire je napisao:

Što znači preuzela sukcesijom?

Je, donošenjem Zakona.

Na stranici MVEP-a nije na snazi, a nije ratificiran u SAD-u.

Prije 11 minuta, Spitfire je napisao:

Nije baš identični stari ugovor ali se temelji na njemu. Naime, "kako je moguće" proizašlo je iz jednostavne činjenice da je Republika Hrvatska kao članica Europske unije dužna slijediti utvrđeni pravni okvir Europske unije, a Sporazumom o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 25. lipnja 2003. (SL L 181/27, 19.7.2003.) predviđeno je da će države članice rješenja iz postojećih dvostranih međunarodnih ugovora o izručenju, koje imaju sklopljene sa Sjedinjenim Američkim državama prilagoditi navedenom tzv. „krovnom Sporazumu“ izmjenom postojećih ili sklapanjem novih ugovora, sukladno članku 3. stavak 2. citiranog Sporazuma. Postupci izručenja između Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država temelje se na Ugovoru između Kraljevine Srbije i Sjedinjenih Američkih Država o uzajamnom izdavanju odbjeglih od pravde potpisanom 25. listopada 1901. koji je Republika Hrvatska preuzela sukcesijom nakon osamostaljenja, a čije brojne odredbe nisu u skladu sa suvremenom praksom izručenja. Poradi toga je Vlada RH izmijenila naziv ugovora i nacrtom izmijenila odredbe ugovora koji je nakon pregovora s američkom stranom potpisan 10 prosinca 2019.

Znam, ali, recimo ovdje: https://scholar.google.com/scholar_case?case=12371263390101726462&q=croatia&hl=en&as_sdt=2003&as_ylo=1990&as_yhi=2021#r[2]

Amerikanci spominju stari sporazum prije nego je potpisan ovaj novi prilagođeni.

A koliko znam novi nije još ratificiran.

Kako to da je sporazum o izručenju između RH i SAD-a koji je trenutno na snazi, zapravo stari ugovor SAD-a sa Srbijom 1902.? Je li i kako je to moguće?

I mene ovo zanima... Može li netko odgovoriti?