Petar133

Rekli bi "piše i na plotu" . Kako bi uopće dokazao lažno svjedočenje ako je riječ protiv riječi ? Zaista, bilo bi mi prihvatljivo da sam u drugoj poziciji. Mislim si općenito na neke životne situacije "možeš se j***, nemaš svjedoka", no očito sam se prevario.  Što se tiče lupanja, ma daj  ... 

Gdje piše da on ne smije lagati ?  Tako je, nezgodno je. Zato i mislim da presuda nema smisla.

Bilo bi mi prihvatljivo, i mogao bi sjest i plakat jer zdrav razum kaže da riječ protiv riječi nema smisla. Po tome možemo na sud svi svaki dan. Ovdje govorimo o tome da je on rekao da sam lupao po autu, a policija je utvrdila da nema oštećenja na autu. Šta je to ako nije laž ?

Ok, pošten odgovor. Zgodno je primjetiti pravnu terminologiju. Policija je tužitelj, a druga strana je "svjedok" -žrtva koji je zvao policiju  Njegove riječi su dokaz, a moje nisu  

In dubio pro reo ništa ?

Zgodno. A sad molim pravni odgovor. Slobodno sudačko uvjerenje kao takvo je odlučujući faktor kada nemaš dokaza protiv optuženoga ?

Bila je prijava protiv mene od strane jedne osobe da sam galamio i udarao po njegovom autu ispred stambene zgrade. Nema svjedoka (osim njega koji tvrdi da je bio u autu), a policija nije utvrdila oštećenje auta. Riječ protiv riječi.
 

Prvostupanjska presuda je dosuđena u korist druge stranke tj. da sam kriv. Biti će uložena žalba.

Mene zanima kako je moguće da na nečiju riječ netko bude osuđen ? Dakle, bez dokaza, moja riječ protiv njegove. Nitko u zgradi ništa nije čuo (to je i dotična osoba izjavila), niti je on imao bilo kojeg svjedoka.

Jesam, zvao sam dj.pravobranitelja.

U slučaju da nema dogovora između roditelja, pokreće se sudski postupak. Sud će tražiti mišljenje CZSS, koje će dati svoje mišljenje i sud će dati svoju odluku. To sam i pretpostavljao. Mene zanimaju konkretne sudske odluke, praksa, neke presude... ali do takve info nisam došao.

Prvo isprike na više otvorenih tema, pisao sam preko mobitela, pa je izbacivalo neke greške, a očito je svaki put prošao post.

Sporazuma ovdje neće biti, to je 100%. Dakle, druga strana će ići na sud. I to je 100%. 

"Mada, treba provjeriti je li takva suglasnost uopće i potrebna s obzirom na proceduru upisa u školi" - koliko znam, vjeronauk je izborni predmet. Trenutne procedure u školi su mi nepoznate, mogu se raspitati.

Pa nije moguće da nema sudske prakse :) Stvarno bi cijenio bilo kakvu informaciju o ovome pitanju. Možda nešto više zna dječji pravobranitelj ?

Roditelji su rastavljeni, dijete živi kod majke, sa tatom ostvaruje redovne kontakte, a po sudskoj presudi skrbništvo je zajedničko.

Majka ga hoće upisati na vjeronauk, otac ne želi. Kakva su prava djeteta u ovom slučaju ? Tko odlučuje da li će dijete ići ili ne na vjeronauk ?

Ide li to na sud ?

Kakva je sudska praksa ? 

Hvala.

@Ruby_Danderfluff
Ne razumijem ? Pa suprotna strana ima odvjetnika kojeg je izabrala kao i ja kojeg je (pretpostavljam) platila kao i ja. (625 kn)

Jesi siguran ? Moj odvjetnik mi kaže da to nije moguće jer se tu radi o postupanju po službenoj dužnosti, dakle od strane policije koja je to

djelo kvalificirala kao prekršajni postupak nasilja u obitelji. 

Protiv mene je pokrenut prekršajni postupak za obiteljsko nasilje.

Zanima me da li stranka koja izgubi proces može onoj drugoj nadoknaditi troškove odvjetnika ?