kapucinoukninu

Molim Vas, istječe rok za samopomoć, ima li itko kakav savjet? Platiti ću otvaranje i uklanjanje brave, ako sam većinski suvlasnik i radi se o zajedničkoj okućnici, mogu li inzistirati da se više tamo ne stavlja brava i kako? Da ne odgovaram ja na kraju zbog nečega

Poštovani, molio bih da me savjetujete oko samopomoći koju moram izvršiti u sljedećim danima. Saznao sam kako je vanknjižni (namjerno neupisani) vlasnik ponovno promijenio bravu na visokoj ogradi koja vodi do dijela zajedničke okućnice. Trenutno se tom dijelu ne može pristupiti, a potrebno je za određene intervencije i održavanje. Pošto se ista stvar već dogodila ranije, a suvlasnik se oglušuje na poziv da dostavi novi ključ ograde, mogu li i na koji način riješiti ovo stanje bez potrebe za ponovnom zamjenom brave (već jednom ranije učinjeno, trošak bi bio opet moj jer dotični ne plaća pričuvu), imam li pravo razbiti/otvoriti bravu, ne ogradu i po kojim pravilima? Hvala

Bok, ako je tek upis u ZK temelj vlasništva (pa i plaćanja pričuve), onda je to jednako tako uvjet temeljem kojega sam kao predstavnik stanara dužan dati ključ od ulaznih vrata. Ne znam kako prekinuti ovo stanje, stan je trenutno prazan, dakle, mogu li instalirati portafon, zaključati ulazna vrata u dvorište, a dužan sam dati ključ isključivo vlasniku, onda kada predoči vlasništvo upisano u ZK?

Pozdrav, zna li itko na koji se način može obaviti kupoprodaja vlasničkog udjela na nekretnini u Italiji između postojećih suvlasnika koji žive u Hrvatskoj - mora li to biti obavljeno isključivo preko talijanskog javnog bilježnika/odvjetnika t3 mora li?njima biti plaćen i porez, ili se ugovor i kupoprodaja vlasničkih udjela u nekretnini u Italiji mogu napraviti i ovdje pa tamo donijeti samo prijevod? Bio bih zahvalan za bilo kakvu informaciju o tome,od nekoga tko je upućen, hvala

Poštovani, ali moram priznati da ne razumijem, čemu onda članak 17. u Zakonu o vlasništvu? (1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Zašto mi, kao nasljedniku, ne bi mogli pripasti i posjedi stvari? Ostavitelj je i dalje upisan kao posjednik nekretnine na koju je kao vlasnik upisan Grad. Zašto to onda i dalje stoji tako i koji je onda budući tijek stvari? Radi se o zemljištu koje je davno pripadalo kući ispred koje se nalazi, ali ... nacionalizacija, društveno vlasništvo, privatni vlasnik prije toga je isplaćen, 90-ih se na to upisuje Grad i ne mora i ne želi se odreći toga zemljišta. Unaprijed hvala

Članak 17. o nasljeđivanju posjeda u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima onda nema veze s ovime? Nije mi onda jasno tko bi imao uvjete za ispunjavanje dosjelosti... 1959. okućnica kuće prelazi u društveno vlasništvo i ja je sada ni po ovoj liniji dosjelosti i posjednika ne mogu zatražiti nazad, već se na to upisao Grad.. onda nema razlike u odnosu na društveno vlasništvo. Zakup za garazu (prvi ugovor) i zakup za parkirno mjesto (drugi i aktualni ugovor, ali i dalje ista ta garaža koja tamo stoji desetljećima) smo jednostavno morali početi plaćati jer nismo imali drugu opciju u tom trenutku...

Poštovani, imam jedan, možda kompleksan upit. 1. Može li se i kako nakon smrti posjednika gradskog zemljišta zatražiti upis njegova nasljednika kao posjednika? Posjednik je bio upisan kao takav na zemljištu koje je prije 1991. bilo u društvenom vlasništvu i na koje se te godine upisao Grad kao vlasnik i označava ga kao voćnjak. Inače je u povijesti to zemljište bilo vrt između javne prometnice i uvijek je bio vezan uz kuću u kojoj je preminuli bio većinski suvlasnik. 2. Može li se i na koji način sada, nakon smrti posjednika i eventualnog traženja upisa nasljednika kao posjednika, za to zemljište zatražiti i stjecanje prava vlasništva dosjelošću? Ranijih godina su odgovori iz Grada na bilo kakvu takvu mogućnost bili negativni i uvijek se odgovaralo da će se na tome zemljištu graditi nešto strateški važnije i sl. Nije nam jasno imamo li takvu mogućnost s obzirom na opisane činjenice i dosjelost te kolika bi bila vjerojatnost uspjeha? Zadnji odgovor od Grada, na naš upit u vezi te čestice iz 2016.g, nismo do danas nikad niti dobili.Naime, od nekih pravnika dobili smo odgovor kako smo prihvaćanjem plaćanja zakupa Gradu za parkirno mjesto (na manjem dijelu tog zemljišta) priznali njegovo vlasništvo i nemamo temelj zatražiti stjecanje dosjelošću. Ne znam je li to točno i bio bih zahvalan za Vaš odgovor. Trenutno je vlasnik zemljišta i dalje Grad, a preminuli i dalje upisan kao posjednik od 1991. (bez obzira na ovaj dio s plaćanjem zakupa za parking, taj ugovor istječe krajem ove godine).

Koji bi bio rok za žalbu? Odmah nam je rečeno da žalba ne bi odgodila obvezu uplate... Žalili smo se sada kada je ta Odluka od 15.4. ukinuta i izmijenjena, ali odgovor je da je jednostavno u vrijeme mojeg isteka zakupa vrijedila Odluka izglasana na Gradskom vijeću i imam to podmiriti (unatoč tome što je naša obitelj 30-godišnje zakupe iste grobnice platila dva puta u prošlosti. Istu stvar bi mi odgovorili i tada na početku i, dakle, ne postoji način da se ostvari povrat sredstava i ospori ta kontroverzna odluka, bez obzira što je ona tada bila na snazi i u međuvremenu ukinuta... Građanin xy jednog grada, u odnosu na ostale u RH, i zbog toga što doslovno kao u lutriji ima "krivi" datum isteka zakupa (kada se gleda činjenica da je Odluka sada za neke ukinuta) može biti oderan do kraja i to nije nepovoljan položaj...

Znate li može li se u ovom slučaju žaliti i na koji način? Bez obzira što je u tom trenutku isteka 30-godišnjeg vrijedila takva Odluka koja je s 14.5. prestala vrijediti.. treba li istaknuti diskriminatornost, ili je to stjecanje bez osnove...? Hvala

Nažalost, nema nasljednika .... Samo nas suvlasnika koji ne mogu naplatiti niti pričuvu niti drugo potraživanje (ovrhu) za koje je zasnovano založno pravo na nekretnini. Teretiti, naime, treba stvarne vlasnike, a vlasnica je mrtva. Stvarni korisnici - ne moraju upisati vlasništvo...

Nažalost, čl.8. Zakona o porezu na promet nekretnina (piše da je na snazi od 1.1.2019.) kaže da se pri stjecanju nekretnine ugovorom o DU porez umanjuje za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja, od trenutka potpisivanja ugovora (1997.), dakle porezna obveza je došla na nulu.. Zvao sam poreznu i rekli su da ako nema poreza u ovom slučaju, onda ih niti ne interesira ni ti je li netko prijavio ili nije samu poreznu obavezu (makar je nula). U redu, to je moguća opcija, ali upravitelj ne želi pokretati ništa, već tvrdi da se ništa ne može dok se ne odluče sami upisati... Probat ću to i zahvaljujem, onda se može pozvati na ovaj gornji Zakon, bez bozira što spominje katastarsko stanje.. Ako imaš još kakav prijedlog, slobodno, bio bih zahvalan

Zahvaljujem na odgovoru i što se baviš bar nekakvom mogučnošću da se ovo prekine, jer svugdje je sve tako postavljeno da se vrti ukrug i ne možeš u ovakvom slučaju baš ništa. Naime, u zakonu je pokriveno i ovo s porezom, ako Ugovor o doživotnom traje više od 20 godina, stopa poreza koji se treba platiti je - 0%. Nastaje porezna obaveza koju treba prijaviti, ali kako je ona 0%, onda to Poreznu ne interesira i nema sankcija u slučaju da se nitko ne oglasi i to bar prijavi.... Zabilježba o ugovoru o DU postoji u zk, ali to služi ravno ničemu, osim da oni mogu dokazati vlasništvo, ali ne vrijedi kad treba dokazati stvarnog vlasnika i njegove obaveze. Također, imamo i izvod iz matice umrlih, jedino ne znam što bi se točno trebalo s time napraviti i u kakvom postupku... Upravitelj kaže da ništa ne može, već su slali opomenu, ali objasnili su da je to samo reda radi. Odredbe ovog zakona koji spominješ odnose se na stanju u katastru i izmjere pa me to samo malo zbunjuje - može li se to onda primijeniti i za uknjižbu vlasništva u zk? Pitam jer ako bi spominjanje toga imalo samo ulogu zastrašivanja, a ne može se u praksi po tome nešto i poduzeti, onda ništa, jer imaju pravne savjetnike i dobro znaju što sve mogu (a ja evo tek sad otkrivam što je sve moguće haha)....

Nevjerojatno, može li se ovo ikako prekinuti i prisiliti vlasnika koji taj stan i koristi da upiše to vlasništvo s obzirom da neplaćanjem pričuve oštećuje nas? Ili zakonske odredbe i sudska praksa služe isključivo da bi oni nepošteni u svakom pogledu bezbrižno nastavili sa svojim poslovima? Dakle, meni ne smije smetati niti je moj problem što mi tuđi ljudi prolaze dvorištem kako se sjete i smještaju neuračunljivog bivšeg narkomana ispod mene pa ga slušam kako se svađa sam sa sobom ili pajdašima te mi razbija po okućnici.. Tada nisu tuđi, ali kad isti ti ljudi namjerno ne upisuju vlasništvo kako ne bi plaćali pričuvu i time zakidaju zgradu za nužne popravke (tako da ja godinama već podmirujem zajedničke popravke dok slušam njihove urlike i razbijanja), onda oni veze nemaju s nekretninom? Zanimljivo nam je pravosuđe. Policija ništa ne može, upravitelj ništa ne može, na sudu se ništa ne može, CZSS ništa ne može jer nismo stranka u postupku, koje su to onda nadležne institucije? Kako prestati trpiti štetu oko pričuve i plaćati popravke za drugog suvlasnika i kako ne ovisiti o nečijoj dobroj volji da upiše svoje vlasništvo? Nije jednostavno moguće da se može ostaviti mrtvu osobu kao vlasnika dovijeka te da ja možda nikad niti ne budem mogao naplatiti pričuvu od trenutka smrti bivšeg vlasnika? P.S. Nije mi jasno, uz ovako postavljene stvari, kako je onda uopće moglo doći do toga da su dotični davatelji uzdržavanja (za vrijeme života pokojnog vlasnika), u pratnji stranih nam ljudi upali u našu ostavu, a mi suvlasnici smo od revne policije zaradili prijavu za remećenje JAVNOG reda i mira jer smo ih pitali tko su te ih potjerali van iz naše ostave. Naravno da je sud kasnije odbacio tu prijavu. Nije zgorega spomenuti da je nekoliko mjeseci kasnije, jedna od osoba koja se tada našla u toj ostavi u društvu davatelja uzdržavanja i nama koji je prvi puta vidimo "dijelila pravdu", nekoliko mjeseci nakon incidenta i sudjelovanja u sudskoj raspravi, imenovana u roku od 1 dana od strane CZSS upravo skrbnicom primatelja uzdržavanja... Svašta je moguće kod nas, vidim sve više. No, preklinjem za bilo kakav prijedlog rješenja gore navedenog problema, ne mogu ja biti oštećen i ovisiti o nečijoj volji hoće li upisati vlasništvo koje konzumira...

Poštovani, zanima me vaše mišljenje o sljedećoj situaciji. Naime, suvlasnici koji su prije dvije godine, nakon smrti bivšeg vlasnika bez nasljednika, po ugovoru o doživotnom uzdržavanju stekli vlasništvo nad stanom u našoj zgradi/kući i koriste ga, no izbjegavaju upis vlasništva u zk. Slijedom toga, pošto im to zakon omogućava (jer "nisu suvlasnici"), ne trebaju plaćati pričuvu sve dok se ne odluče upisati (nikad), a mi nemamo niti jedan mehanizam kojim bismo to mogli naplatiti ili ih natjerati na upis. Stoga me zanima, pošto se kod apsolutno svakog pokušaja ispravljanja ovog stanja i bilo kojeg našeg poteza utvrdi kako ne možemo ništa jer "ti ljudi nisu vlasnici, vlasnik je xy, mada je mrtav", možemo li tretirati ulazak tih ljudi u naše dvorište, zajedničku okućnicu i u suvlasnički stan kao ometanje posjeda? Tim više što je posljednjih nekoliko godina u stanu boravio potomak davatelja uzdržavanja koji je, nažalost, i (bivši) ovisnik te psihički nestabilna osoba od koje smo trpjeli samo različitu buku i scene, umjesto normalnog suživota. Zbog raznih okolnosti, to smo dosad tolerirali, no zapravo me zanima jesmo li trebali zvati policiju pri njihovom ulasku na naš posjed, s obzirom da nemaju dokaz da su vlasnici te nekretnine, već uljezi (ili nekako baš očekujem da bi se u tom slučaju odjednom mogli legitimirati Ugovorom i tu bi sad sve bilo poznato i jasno...)? Naravno, s obzirom na protek vremena, navodno imamo pravo reagirati samo u roku od 30 dana od nastupa promjena, nakon toga se smatra da smo suglasni sa situacijom i ne možemo reagirati.. Je li to točno? U tom slučaju, može li se kao nastup novih okolnosti i ometanje posjeda onda uzeti eventualni budući povratak problematičnog stanara, s obzirom da su i on sam i davatelji uzdržavanja najavili kako on tu više neće živjeti i vraćati se.... Unaprijed hvala na odgovoru

Možete li mi savjetovati koje su mogućnosti za povrat dvostruko plaćene grobne naknade, nameta koji je odlukom Gradskog vijeća bio na snazi posljednjih godina i obuhvatio je oko 70% svih korisnika grobnih mjesta, dakle, one kojima su posljednjih godina isticali 30-godišnji zakupi te su bili prisiljeni platiti ponovnu naknadu za grobno mjesto pri produžavanju prava korištenja na neodređeno (što uopće ne naplaćuje niti jedno od ostalih groblja u Hrvatskoj, samo korisnici groblja u jednome gradu)? U međuvremenu je konačno ukinut taj namet, stoga me zanima na koji način bi se s obzirom na to moglo ostvariti povrat uplaćenih sredstava, s obzirom da smo se usmeno tome usprotivili na sastanku u grobnom poduzeću i što je ostatak od cca 30% korisnika kojima sada istječu 30-godišnji zakupi, sada zapravo u povlaštenom položaju u odnosu na nas? Odluka o grobljima, objavljena u Službenim novinama Grada 07.travnja 2021. godine : “Osoba iz stavka 2. ovoga članka koja u propisanom roku podnese zahtjev za korištenje grobnog mjesta na neodređeno vrijeme ne plaća jednokratnu naknadu za korištenje grobnog mjesta iz članka 11. stavka 1. ove Odluke.” Prvo Rješenje broj xy o korištenju našeg grobnog mjesta izdano je 1960. godine na rok od 30 godina; zatim je 1990. plaćena jednokratna naknada na rok od 30 godina. 2020. godine KD donijelo Rješenje o dodjeli grobnog mjesta na korištenje na neodređeno vrijeme uz dužnost ponovnog plaćanja jednokratne naknade u visini od Kn 6549,99, a žalba ne bi odgodila obvezu plaćanja, nije uložena zbog bolesti korisnika koji je u međuvremenu i preminuo. Dosad je uplaćeno Kn 5094,46. Zanima me koji su načini povrata uplaćenih sredstava i osporavanja tog nameta na raspolaganju i ima li smisla boriti se... Hvala vam unaprijed!