Vretenac

Javila sam se telefonom, dakle usmeno. Predložen mi je GO. Što ako auto ne bude gotov u roku 15 dana, što preostaje mi neplaćeni? Do kada? Mislim da mi je onda jednostavnije dati otkaz nego sjediti na neplaćenom. Zar su radnici zaista ostavljeni bez prijevoza? Nemas auto nemaš posao, a drugog prijevoza nema

Ovako od mjesta stanovanja do posla nije organiziran međumjesni prijevoz (udaljenost 36 km). Na posao sam išla osobnim automobilom, međutim imala sam prometnu nezgodu, auto je skršen i na popravku. Dok auto ne bude popravljen nemam kako na posao (pitala sam kolege sa posla ali nitko neće pomoći - hvala na kolegijalnosti). Poslodavac obavijesten , ali šuti! Radi se o državnoj službi (blago meni, jel). Što mi je činiti?

Poslodavac je krivo obračunao porez na dohodak, te mi u prosincu isplatio povrat poreza od 5.300,00 (radi se o javnoj ustanovi) Vjerujući poslodavcu, mada sam pitala ravnatelja da li je to uredu, nisam sama izvršila provjeru sada naravno PU rješenjem moram vratiti državi navedeni iznos (shvaćam da to nije moj novac i vratiti ću ga) Zanima me gdje mogu prijaviti poslodavca zbog ovakvog propusta, star je u principu, jer poslodavac ne želi prihvatiti grešku Zahvaljujem na svakom odgovoru

Otac se striktno pridržava Plana, a što se tiče poslodavca nema nikakve odluke. I da takvo novo radno vrijeme biti će trajnog karaktera

Prvo su mi dali dokumentaciju da samostalno/ dobrovoljno dajem otkaz (to nisam htjela potpisati niti vratiti), te su mi dali sporazum o premještaju. Očito pravna služba nije znala odraditi otkaz ili su se zaletili. Inače JU, gdje radim, osnivač je JRS, gdje se vodimo kao službenici i namještenici sa pripadajućim kolektivnim ugovorom (plaće su nam osigurane iz proračuna) Koja je onda važeća regulativa, ispada da sve ide na ruku poslodavcu a radnik ostaje na Poslovniku o unutarnjem ustrojstvu JU

Rastavljena majka sa dvoje malodobne djece (3 i 5 godina), sa ocem odnosi sve ok (koliko može) Dakle poslodavac mijenja radno vrijeme (do sada od 7-15) koje će biti svakako (9-17; 10-18;nekada 7-15) radi se subotom i nedjeljom do posla imam 30 i više km (cca 45 min vožnje) u jednom smjeru sa organizacijom vremena sa djecom ovo nikako ne mogu izvesti (vrtić nema dežurstva zbog korone, nemam kome ostavit djecu) Otac se pridržava Plana sa susretom sa djecom, u Centru mi ne mogu pomoći nego savjetuju dogovor sa ocem Da li imam kakva prava jer nisam samohrani roditelj, a poslodavac vrši pritisak

da, dala sam suglasnost. Inače birala sam novo radno mjesto ili otkaz

Dakle, pisala sam zamolbu za premještaj na drugo radno mjesto (radim u Javnoj ustanovi kojoj je osnivač JRS, te sam pisala ravnatelju i županu). Prvotno sam radila u JRS te me je Županija prebacila u JU zbog potrebne "radne snage" U Zamolbi za premještaj pozvala sam se na Zakon o službenicima i namještenicima čl. 101., navodeći loše zdravstveno stanje i nemogućnost putovanja zbog traume (prometna nezgoda, inače putujem na posao više od 30 km u jednom smjeru) Da li su obvezi donijeti kakvo rješenje. Ništa nisam dobila a od dostave je prošlo već 58 dana (ne brojim vikende) Što trebam poduzeti sad, ponovno pisati zamolbu ili pokrenuti tužbu Višem upravnom sudu zbog šutnje administracije.