Molim Vas savjet od kuda krenuti i kome po pomoć. Radi se o kćeri od 40 godina koja je imala niz traumatskih i stresnih iskustava tijekom života. Uviđamo da zbog posljedica svega bi bilo korisno pokrenuti vještačenje. Prije 2 godine je bila silovana i obratila se po pomoć te od straha i na savjet liječnice nije dalje prijavila nadležnim institucijama. Ima pisane i audio dokaze o višemjesečnom psihičkom zlostavljanju i prijetnjama od tog čovjeka koji ju je na kraju i silovao. Išla je ginekologu nakon toga, ali se bojala reći da je silovana bila. Nalaz je, na sreću, u redu. Ubrzo nakon toga se zapošljava na određeno vrijeme i na to sve još doživljava mobbing od strane ravnateljice i kršenja zakona od ravnateljice nakon čega je potražila savjete te joj je rečeno da pronađe kvalitetnog odvjetnika jer ima temelja za reagirati dalje no ne znamo gdje potražiti odvjetnika i da li uopće ulaziti u taj dio. Ne uspijeva godinama naći posao, sve poslove je radila na određeno po zamjenama i volontirala, samo 5 godina staža ima. Bez obzira na preporuke poslodavaca, trud i pozitivne rezultate na poslovima, zbog nažalost namještenih često natječaja i situacije u državi te zabranom zapošljavanja ne uspijeva naći posao na neodređeno te ima duge periode boravka na burzi. Sada ju već diskriminiraju zbog dobi te uzimaju pripravnike i mlađe iako uvijek prođe i pisana i usmena testiranja za posao i zadovolji sve uvjete natječaja. Mi obitelj sada živimo na granici siromaštva, nismo nikada tražili pomoć novčanu od nikoga. Kćer ima niz fizičkih tegoba godinama od djetinjstva s bubrezima i endokrinoloških te sada još uz ovo sve saznaje da ima benigni tumor i celijakiju koja je pak neizlječiva doživotna bolest. Psihički nakon svega postaje potpuno shrvana i dobiva dijagnozu poremećaja prilagodbe i kasnije PTSP. Išla je i na psihoterapiju, no čini se da se radi o trajnim promjenama ličnosti uslijed trauma. Zbog sveukupnog fizičkog i sada psihičkog stanja ne može se prekvalificirati ili raditi puno dalje izvan struke te nema opcija. Mi roditelji smo stari i bolesni, ja majka u niskoj invalidskih mirovini, otac u običnoj mirovini. Razmišljali smo i svi razgovarali o opciji vještačenja, ali obiteljska liječnica ne govori nikakve detalje što to znači i od kuda krenuti, ali kaže da svakako pokušati. Ima li kakve šanse na vještačenju i za što točno bi imala šansu uz svu navedenu problematiku?
Hvala.
Molim Vas savjet od kuda krenuti i kome po pomoć. Radi se o kćeri od 40 godina koja je imala niz traumatskih i stresnih iskustava tijekom života. Uviđamo da zbog posljedica svega bi bilo korisno pokrenuti vještačenje. Prije 2 godine je bila silovana i obratila se po pomoć te od straha i na savjet liječnice nije dalje prijavila nadležnim institucijama. Ima pisane i audio dokaze o višemjesečnom psihičkom zlostavljanju i prijetnjama od tog čovjeka koji ju je na kraju i silovao. Išla je ginekologu nakon toga, ali se bojala reći da je silovana bila. Nalaz je, na sreću, u redu. Ubrzo nakon toga se zapošljava na određeno vrijeme i na to sve još doživljava mobbing od strane ravnateljice i kršenja zakona od ravnateljice nakon čega je potražila savjete te joj je rečeno da pronađe kvalitetnog odvjetnika jer ima temelja za reagirati dalje no ne znamo gdje potražiti odvjetnika i da li uopće ulaziti u taj dio. Ne uspijeva godinama naći posao, sve poslove je radila na određeno po zamjenama i volontirala, samo 5 godina staža ima. Bez obzira na preporuke poslodavaca, trud i pozitivne rezultate na poslovima, zbog nažalost namještenih često natječaja i situacije u državi te zabranom zapošljavanja ne uspijeva naći posao na neodređeno te ima duge periode boravka na burzi. Sada ju već diskriminiraju zbog dobi te uzimaju pripravnike i mlađe iako uvijek prođe i pisana i usmena testiranja za posao i zadovolji sve uvjete natječaja. Mi obitelj sada živimo na granici siromaštva, nismo nikada tražili pomoć novčanu od nikoga. Kćer ima niz fizičkih tegoba godinama od djetinjstva s bubrezima i endokrinoloških te sada još uz ovo sve saznaje da ima benigni tumor i celijakiju koja je pak neizlječiva doživotna bolest. Psihički nakon svega postaje potpuno shrvana i dobiva dijagnozu poremećaja prilagodbe i kasnije PTSP. Išla je i na psihoterapiju, no čini se da se radi o trajnim promjenama ličnosti uslijed trauma. Zbog sveukupnog fizičkog i sada psihičkog stanja ne može se prekvalificirati ili raditi puno dalje izvan struke te nema opcija. Mi roditelji smo stari i bolesni, ja majka u niskoj invalidskih mirovini, otac u običnoj mirovini. Razmišljali smo i svi razgovarali o opciji vještačenja, ali obiteljska liječnica ne govori nikakve detalje što to znači i od kuda krenuti, ali kaže da svakako pokušati. Ima li kakve šanse na vještačenju i za što točno bi imala šansu uz svu navedenu problematiku? Hvala.