Kako do odvjetnika u malom gradu u kojem se u odvjetničkim krugovima smatra da je zastupanje klijenta koji je u sporu s drugim odvjetnikom(doduše ne baš uglednim u spomenutoj branši),
neposredan atak na kolegijalne odnose u struci?
Slučaj: Javni bilježnik pošalje ovršnu ispravu na zahtjev odvjetnika koji na taj način želi naplatiti sporne troškove zastupanja. Odvjetnik je, naime, 13 godina vodio ne baš kompliciran spor i u njemu uspio 30%; dosuđena je nevelika novčana odšteta, a sud je odmjerio troškove odvjetnika.Bilo je tu i propusta: nije podigao ustavnu tužbu, nije zatražio kamate, samoinicijativno je umanjio odštetni zahtijev i dr. Klijent je cijelo vrijeme trajanja postupka plaćao odvjetnika (novac na ruke) za što postoje računi, a ponekad i bez računa. Za troškove po presudi tražio je žiro račun odvjetničkog ureda kako bi platio preostalo dugovanje, ali je odvjetnik inzistirao na plaćanju "na ruke". Potom stiže pomno sastavljena ovršna isprava od strane istog odvjetnika i s bilježničkom ovjerom. Ovrha se odnosi na zbir svih dosd plaćenih računa i znatno prelazi i odštetu po presudi.
Stranka pokušava pronaći odvjetnika koji bi sastavio prigovor na osnovu i visinu traženih troškova. Svi do jednoga su se složili da treba napisati prigovor i da nema osnove za takve troškove, ali ni jedan to nije htio učiniti.
Čemu strah? Nije li to protivno kodeksu? Što dalje?
