Otac sam djeteta koje ne poznajem, otac sam djetata koje ne viđam niti imam ikakvih kontakata s njime kao niti s majkom, te žive u drugome gradu, gdje ponovno ne znam adresu, navodim jer ne postoji apsolutno nikakav kontakt niti mogućnost da promijenim iznad navedeno zbog dugoročne situacije u kojoj se sam nalazim.
Samo rođenje djeteta se dogodilo na osnovi majke koja, kada je javila da je trudna, bilo je 10 dana prije što se uopće dala tada završiti agonija koja me danas proganja, i dijete je došlo na svijet, gdje sam, naravno prihvatio život! Iako je to po meni moje očinstvo bilo jedno traumatično iskustvo koje nikome ne bih poželio.
U to vrijeme nisam bio u okolnostima koja bi mi dozvolila da sudjelujem u obiteljskom životu niti u radnom odnosu kako bi barem financijska podloga mogla olakšati moju ulogu oca. Između ostalog, veza u kojoj je nastalo dijete nije bila ozbiljna veza niti je imala tendenciju da bude. Obzirom da ni nakon tog nisam bio u radnom odnosu dug koji mi je nametnut putem alimentacije iznosi trenutno 30 000 kuna.
Ovaj mjesec sam dobio tromjesečni honorarni posao pa me interesira koliko će mi država oduzimati obzirom da sam na rubu egzistencije. Isto tako me zanima postoji li pravna mogućnost da se zakonske obaveze prema djetetu ukinu. Obzirom da je majka udana i u situiranoj i više nego stabilnoj financijskoj situaciji zanima me koliko će mi se oduzimati od mjesečnog honorara ukoliko se zakonski ne uspijem riješiti te obaveze. U izuzetno sam lošoj financijskoj situaciji i smatram da nema osnove na kojoj bi zakonski mogao biti otac obzirom da jedva preživljavam.
Postoji li mogućnost da se problem riješi sudskim putem i ako postoji zanima me koji su mi sljedeći koraci?
Itekako sam svjestan da u većini ovakvih slučajeva sustav ide na ruku majke jer u tim situacijama kao roditelj preuzima najveći dio odgovornosti ali moram još jednom naglasiti da sam u ovom specifičnom slučaju bio posve izmanipuliran i nemoćan. Smatram da nema nikakvog smisla snositi posljedice za nešto što od samog početka nisam htio. Isto tako, ako postoji ikakav kompromis spreman sam i na tu mogućnost, ali želim da bude osnovano na pravnim temeljima a ne na spekulaciji da sam napustio svoje dijete.
Za sve navedeno postoje pisani dokazi, međutim u posljednjih sedam godina nisam ostvario osnovu za pokretanje tužbe jer si nisam mogao priuštiti odvjetnika.
U okvirima problematike još jednom ću se osjetiti slobodnim da naglasim da dijete nisam htio, ali ga se isto tako nisam ni odrekao jer znam kako sustav funkcionira i zbog tog razloga molim za pravni savjet. Siguran sam da se mnogo muškaraca našlo u sličnoj situaciji i da u sustavu mora postojati riješenje za takve slučajeve, jer i očevi nose teret tuđih odluka.
Molim da se primi na znanje koliko mi je nametnuta situacija zakomplicirala život na svim mogućim razinama i koliko sam opterećen samom činjenicom što zbog određene osobe i njezine obitelji ne mogu ni prisustvovati u odgoju kao roditelj. Žena je manipulativno preko obiteljskih veza i njihovog odvjetnika stvorila neprijateljsku atmosferu prema meni i čitavoj situaciji što smatram nepravednim iako sam kao muškarac u toj situaciji u nezavidnom položaju upravo zbog sustava.
Ukratko, molim za pomoć, pravni savjet i zahvaljujem unaprijed na razmatranju.
