Jump to content

shija

Korisnik
  • Broj objava

    29
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. U trgovini Vinkoprom u Vukovaru sam kupio kompresor (cca 950 Kn). Kod kuće sam ga isprobao cca 15 minuta i radio je OK. Nekoliko dana nakon toga pokušavam ga upaliti, međutim on više ne radi. Odnesem u trgovinu (sedmi dan od kupnje) da mi zamijene za drugi, međutim trgovac to odbija, tvrdeći da on to mora poslati na servis, pa ako mu u servisu odobre zamjenu, onda može. OK. Nisam htio odmah praviti probleme, ali izričito napomenem da ne želim da mi se vraća popravljeni proizvod, nego želim ili novi proizvod ili povrat novca, jer smatram da proizvod koji je prestao raditi u roku nekoliko dana od kupnje ima ozbiljne nedostatke, a i popravljani proizvod nije više novi. Tu moju primjedbu stavimo i u zapisnik za servis. Sada je prošlo već skoro 2 tjedna otkako sam predao proizvod "na servis", međutim još ništa. Niti mog kompresora niti ikakve informacije kada bi mogao biti. Čak mi je gospodin tamo "polubahato" i odbrusio da ja nemam nikakva prava tražiti novi proizvod ili povrat novca, nego samo donijeti na servis, pa oni kad poprave - poprave. Zanima me sada, koja su moja prava? Imam li ja pravo otići u ponedjeljak tamo i zahtijevati novi proizvod (nemaju ga na stanju, to je bio zadnji) ili povrat novca, jer proizvod nije radio niti par dana?
  2. Apsolutna zastara - doprinosi

    Evo, da vratim ovu temu iz naftalina. Dakle, prema onome što sam shvatio, ako je obrt zatvoren u 07. mjesecu 2007., (nije bio u sustavu PDV-a, ali ima duga za mirovinsko i zdravstveno) sa 01.01.2018. bi svi dugovi trebali otići u apsolutnu zastaru. Bio sam u poreznoj upravi, ali su me prošetali kroz nekoliko soba i nitko mi nije konkretno znao reći, jer sam u međuvremenu bio u sustavu reprograma. Reprogram je na kraju prekinut, jer nisam mogao plaćati kad sam ostao bez posla, ali nisam dobio ništa napismeno i koliko sam shvatio ja se još uvijek vodim u nekom reprogramu. Na kraju su mi rekli da predam na urudžbeno zahtjev za otpis duga po pitanju zastare i da ću onda dobiti službeni odgovor. Bio sam kod knjigovođe, ali je bila u gužvi i nije mi mogla konkretno odgovoriti, samo je rekla da su se u međuvremenu neki zakoni izmijenili. Mene zanima, da li reprogram može prekinuti apsolutnu zastaru i mogu li mi nekako odbiti zahtjev za otpis duga na osnovu zastare zbog reprograma? Iskreno, ne diraju me zadnjih 2-3 godine, pa ne bih volio čačkati, pa da se pokaže da je reprogram ili nešto slično prekinulo zastaru, ali volio bih to riješiti pa da sam miran. Logika mi kaže da ako je nešto apsolutno, onda je konačno, a iskustvo mi kaže da kod nas logika često nema veze sa zakonima. Dakle, mogu li slobodno predati zahtjev za otpis duga na osnovu zastare ili se nešto u međuvremenu izmijenilo?
  3. Dakle, riječ je o zemljištu cca 4000m2 u privatnom vlasništvu koje je u gradu i omeđeno je sa 4 ulice, te nema direktan pristup. Zemljište se vodi kao voćnjak, a vlasnica zemljišta je umrla još davno prije rata i u katastru se na toj čestici sada vodi 9 vlasnika koji se nalaze svugdje po svijelu (od Hrvatske, Njemačke, Amerike, Argentine...) u omjerima od 3/144 do 39/144. To zemljište, još od prije rata, koriste stanari jedne ulice tako da su, svatko u dužini svog placa, produžili kao baštu ili voćnjak. Nikada nitko nije ni pitao za to i vjerojatno nitko nikad ni neće. Moj otac je pokušao stupiti u kontakt sa jednim od suvlasnika da proda svoj dio (kako bi produžio plac, ali čovjek ima 3/144, a u Njemačkoj je vlasnik nekih lanaca supermarketa tako da nije uopće bio zainteresiran. Zanima me, s obzirom da ima 9 vlasnika, postoji li mogućnost da se dogovori sa jednim od vlasnika da se otkupi određeni dio zemljišta ili svi vlasnici moraju pristati na to? Može li samo jedan od vlasnika tražiti npr. da se uklone bašte i da on na tom mjestu posadi voćnjak ili mora imati suglasnost ostalih vlasnika? S obzirom da stanari ulice to zemljište koriste preko 40 godina, a da nikad nitko nije postavio pitanje, postoji li neki institut upisa prava vlasništva dosjelošću, korištenjem ili nešto slično?
  4. Dragovoljna predaja marihuane

    Da ne otvaram novu temu, nadovezao bih se na ovo. 1992. godine sam sjedio u nekom parku sa dvije djevojke kada su nam prišla 2 policajca i tražili travu. (Mi smo slučajno sjeli baš u taj park, a tek naknadno smo saznali da se tu okupljaju narkomani). Naravno, kako nismo ništa imali kod sebe i pretresom nisu ništa našli kod nas policajci su me počeli tući da priznam gdje je trava. S obzirom da na moje uporno negiranje posjedovanja i konzumiranja nisu prestali da me tuku, rekao sam da smo imali i popušili sve (samo da me prestanu tući). Na to su me natjerali da po parku tražim opušak koji smo popušili. S obzirom da je tamo bilo stvarno puno opušaka, ubrzo sam pronašao jedan. Nakon toga su policajci pozvali 2 inspektora i pred kojima sam također "priznao" da smo pušili i da sam ja donio i ponudio njih dvije i predali im opušak koji sam našao. Inspektori su me priveli u postaju, dok su djevojke odvezli kući (jer su one bile maloljetne, a ja punoljetan. Iako je razlika među nama 3-4 mjeseca, taman se potrefilo da se to dogodilo mjesec dana nakon mog 18-og rođendana). Nakon što su se inspektori vratili i odveli me u prostoriju, ispričao sam im točno kako se dogodilo. Da smo samo sjedili u parku, da nismo ništa konzumirali i da sam priznao samo da prestanu tući. Oni su to zapisali i pustili me. Nakon jedno godinu dana pozvan sam na sud. Na sudu sam ponovio sve kako je bilo, a moju priču su potvrdile i njih dvije. Na osnovu svega toga sudac je odbacio slučaj, jer kako je naveo, nije utvrđeno da smo išta konzumirali, ništa nam nije pronađeno, a sporni opušak je mogao biti bilo čiji. Ja sam kasnije potupno zaboravio na to, da bi me (skoro 25 godina poslije toga) policajci zaustavili u redovnoj kontroli prometa i nakon provjere policajac me pita što je to bilo sa travom 1992. godine. Pa je li moguće da se ja u policiji vodim kao narkoman iako nikada, osim tog slučaja, nisam imao nikakvih susreta sa policijom vezanih za narkotike? Znači da bi bilo koji moj budući poslodavac (sa vezama u policiji) mogao "vidjeti" da sam ja imao "problema sa travom" iako je sve ispalo splet glupavih okolnosti, a i na sudu je potvrđeno da sam "čist". Da li će to meni doživotno ostati u dosjeu ili postoji neki pravni institut da se to ukloni?
  5. Naknadno pronađeni dugovi iza pokojnika

    Hvala svima na odgovorima. Danas smo bili u gruntovnici i to je takva zavrzlama da nije normalno. Pokojni otac ima na sebi kuću i 3 jutra zemlje 1/1 na kojima ima po 4 zabilježbe na svakoj (ukupne vrijednosti valjda veće nego što vrijede i kuća i imanje). I ima na neke 2 kuće nešto tipa 2/96 i 10/65. Znači ništa. Tako da će najvjerojatnije (kako sada stvari stoje) supruga odustati od nasljedstva. Ali problem je što mi još uvijek nikako nismo uspjeli saznati stvarni iznos duga. Znači u gruntovnici i na kuću i zemlju ima kredit u banci 13.000€ iz 2005. Zatim ima drugi kredit iz 2012 na 13.000 CHF. I ima kod neke zadruge 2 kredita iz 2017. i 2018. na po 64.000 kn. E, sad, moguće je da su zadnjim kreditom zatvorene sve prethodne obveze, samo nisu brisane zabilježbe, a moguće je da ništa nije zatvoreno i da je sav taj dug aktivan. Bili smo do banke koja je izdala kredit iz 2005. da ih pitamo koliko je isplaćeno i koliko je ostalo i rekli su nam da nam ne mogu dati tu infomaciju, već to jedino mogu dati javnom bilježniku kod kojeg se vodi ostavinska rasprava i to ako zatraži službenim putem. Zatim smo otišli kod tog javnog bilježnika da vidimo kako to ide i on nam je rekao da oni takve informacije ne traže od banke. Znači ispada da ti trebaš odlučiti prihvatiti ili ne prihvatiti dio nasljedstva na kojem možda ima 10.000€ duga, a možda ima 60.000€, a to ti nitko neće reći dok ne prihvatiš. Iskreno, meni to nema logike. Ne bi li se na ostavinskoj raspravi trebalo biti prikazano stvarno stanje imovine i duga, pa da nasljednici odluče? Ovako možeš jedino prihvatiti mačka u vreći.
  6. Pokušao sam pronaći odgovor u postojećim temama, ali nisam uspio, pa ću probati što kraće opisati situaciju. Mojoj supruzi je umro otac prije desetak dana (suicid, ali mislim da nije bitno za temu). Sa ocem nikada nije kontaktirala, niti je bio u braku sa njenom majkom (izvanbračno dijete). Priznao ju je sa 5 godina, te se i u papirima vodi kao njen otac. Prema informacijama koje imamo, od nasljednika su tu moja supruga (kao njegovo zakonito dijete), pokojnikova supruga i njihovo dvoje djece; kći i sin. Sinu je oduzeta poslovna sposobnost, te je otac bio skrbnik, pa će vjerojatno Centar za socijalnu skrb imenovati drugog skrbnika za postupak ostavinske rasprave. Pokojnikova supruga je kao nasljednike navela i moju suprugu (sa djevojačkim prezimenom od prije 25 godina i nepoznatom adresom), ali smo otišli do suda i javnog bilježnika kojem je taj slučaj povjeren i "ažurirali" sve podatke. Kako nikada nije bila u kontaktu sa ocem, niti sa bilo kime iz njegove porodice moja supruga ne zna što on ima od imovine i što ima od dugova. Iz katastra smo vidjeli da ima kuću na kojoj ima nekih kredita, a iz razgovora sa susjedima smo čuli da ima nekih 7 jutara zemlje, lješnjake i svašta nešto, ali to za sada nismo uspjeli pronaći. Pretpostavljam da će to sve biti predstavljeno na ostavinskoj raspravi, pa će onda biti sve jasnije. Kako nikada, ni ona ni ja nismo bili na nekoj ostavinskoj raspravi, imam nekoliko pitanja: 1. Na koji način se dijeli imovina ako su nasljednici: pokojnikova supruga, dvoje djece u braku i vanbračno dijete, a nema drugih nasljednika? Pretpostavljam da su svi četvoro prva nasljedna linija i da će se sve dijeliti na 4 dijela ili možda supruga ima neki veći dio? 2. Znam da se naslijeđeni dugovi dijele na jednake dijelove prema nasljednicima (do visine naslijeđene imovine), ali pretpostavljam da će se banke naplatiti od onoga od koga mogu, neovisno o nasljedstvu. Postoji li mogućnost da moja supruga uzme svoju četvrtinu imovine, a da se banke od nje naplate punim iznosom duga? Jer pokojnikova supruga je nezaposlena (nikada u životu nije radila), sinu je oduzeta poslovna sposobnost (znači da ne može vraćati dugove), a za kćer nemamo nikakvih informacija, te je moguće da ni ona ne radi. Znači da je jedino moja supruga u stalnom radnom odnosu i možda je jedina od nasljednika koja ima stalna primanja. Pretpostavljam da će se banke prije probati naplatiti ovrhom na plaću, nego prodajom imovine? Kako ide u tom slučaju? 3. Što se događa u slučaju naknadno pronađenih dugova i ima li neki rok do kojeg dužnici mogu prijaviti? Pošto nemamo nikakvih informacija gdje i kako se pokojnik zaduživao, a vidimo da su na kuću uknjižene neke "zadruge", bojimo se da se naknadno ne pronađe neki dug koji je puni veći od naslijeđenog dijela. Da li se "dug do visine nasljeđene imovine" računa samo za dug koji je prikazan na ostavinskoj raspravi ili se tu računa i sav naknadno pronađeni dug? Znači: Ako se na ostavinskoj raspravi 1/1 utvrdi da je dug, npr. 5000€, a nasljedstvo isto 5000€, što se događa sa naknadno pronađenim dugom od 10,000€? Ide li on 1/1 nasljednik ili se otpisuje jer je veći od nasljednog dijela? 4. S obzirom na sve ove zavrzlame, da li je pametnije angažirati odvjetnika i koliko on može pomoći?
  7. Dakle, problem je slijedeći (izvinjavam se na podužem postu, ali pokušavam sve objasniti): Prošle godine u 8. mjesecu angažirali smo majstora za krov na kući jer je prokišnjavalo. Čovjek je došao, pregledao, rekao što treba kupiti i da će cijena za ruke biti 1.000€. Ima obrt i izdati će račun. Dogovorili smo posao, čovjek je došao, odradio i sad počinju problemi. Prvi problem je nastao kod izdavanja računa. Kad je završio posao i kad smo mu platili, rekao je da će račun donijeti kroz par dana. OK, naša greška je što smo platili bez da smo dobili račun, ali čovjek je iz sela, angažirali smo ga po preporuci, došao je kako smo dogovorili, odradio posao i stvarno nismo mislili da će biti ikakvih problema vezano za račun. Pogotovo što smo prilikom ugovaranja posla naglasili da nam treba račun i on je par puta rekao da obavezno izdaje račun kad sve završi. Na naših par upita kada će nam donijeti račun, govorio je da je sad u gužvi i da će naići "ovih dana" da donese račun. Pošto nam nije bilo hitno za račun (trebati će nam, ali tek za koju godinu) nismo previše potencirali. Drugi problem nastaje kad je počela kiša. Nakon njegovog posla, kad počne kiša krov je i dalje curio (ne u tolikom obimu kao prije, ali ako sam dao 1000€ (plus materijal) očekujem da uopće ne curi). Svaki puta bismo ga nazvali, on bi došao kroz par dana, pregledao, nešto pokrpao i bilo bi OK do iduće kiše. Onda curi na drugom mjestu. Nakon 3. ili 4. puta što smo ga nazvali odjednom je postao jako neugodan, bahat i rekao je da mu ne pada na pamet više dolaziti. (Napominjem da curi na mjestima koje je on radio). Pokušali smo još nekoliko puta na lijep način, ali on je bio sve bahatiji (većina komunikacije je bila SMS-om, tako da postoje sve poruke). Što ja sada mogu napraviti? Sreli smo ga nedavno i rekao je da je zatvorio obrt i da više ne može izdati račun. Malo sam proguglao i vidio da je on obrt zatvorio još 2012. godine. Znači kad smo dogovarali posao, on je već radio na crno i nije nikako mogao izdati račun. Sad je od toga već prošlo skoro godina i pol. Meni je u početku bilo bitno samo da mi dođe, napravi posao do kraja i izda račun, kako je i bilo dogovoreno. Ili ako to ne može (ili neće) neka mi vrati kompletan iznos, pa ću angažirati drugoga. Ali sad sam se i ja zainatio kad je toliko bahat i bezobrazan. Pretpostavljam da s njime neće ići na lijep način (jer bi već bilo riješeno). Da li pomaže (za neku eventualnu buduću parnicu do koje će vjerojatno doći) da mu pošaljem preporučeno gdje tražim da mi vrati kompletan iznos uplate jer nije napravio posao i nije izdao račun? Iskreno, sad ni ja više ne želim imati ništa s njim. Eto, svaki savjet je dobrodošao.
  8. Čitao sam ovdje dosta o relativnim i apsolutnim zastarama i mogu reći da manje znam nego što sam znao Koliko sam shvatio apsolutna zastara za doprinose iznosi 10 godina od datuma nastanka obaveze. Radnje za naplatu duga prekidaju relativnu, ali ne i apsolutnu zastaru (nadam se da sam dobro shvatio). Dakle, konkretno me zanima: ako je obrt poslovao 2004-2007., zatvoren je u 07. mjesecu 2007. Da li to znači da u 7. mjesecu 2017. nastupa apsolutna zastara za sva potraživanja po pitanju doprinosa bez obzira na radnje koje je PU izvršila u međuvremenu? Nije bio u sustavu PDV-a, pa nema nikakvog duga za porez. Ostalo je duga za doprinose. U međuvremu su pokretane neke porezne radnje radi naplate duga i nešto je naplaćeno, ali većina je ostala nenaplaćena.
×