Na žalost, to nije tako, jer ja sam poduzeo sve moguće kod svih mogućih institucija, i , kad je muško (otac) u pitanju, jednostavno- svi ga odbijaju i otac se zapravo ne može nikako izboriti za prava svoje mlt. djece. Ja sam prijavljivao na CZSS, u Đorđićevu, Kukuljevićevu, policiju, sud, i jednostavno, CZSS je ženu cijelo vrijeme branio(čak sam bio kod pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, no Centar je sve dokumente zataškao.
U CZSSu rade samo žene i one štite samo žene.
Na djecu ne misli niti jedna djelatnica CZSS-a. Misle samo na novac i kako da što bolji gulaš ili Zagrebački odrezak pojedu- to je žalosna istina CZSS-a u Hrvatskoj.
Smatram da MI muški "očevi moramo" skupa napraviti ogromno udruženje za prava OČEVA, tako da bismo mogli spasiti svoju djecu, jer ovo nema smisla...
Ja sam se čak ponovo oženio, imam i majušnoga sina sa prekrasnom i dobrom ženom, imamo 2 kuće, stan, kuću i apartmane na moru...uvjete za djecu da boli glava, a moja bivša nema ništa(garsonijeru iznajmljenu od 30 m2 u kojoj muči svoju djecu i fizički i psihički, a i emocionalno zlostavlja).
Ja sam profesor klavira, (mr.art. - dakle, visoko obrazovan), otac već troje djece, znam aktivno 5 jezika govoriti, i 2 mrtva jezika(Lat. i grčki), spasio sam svom bratu život(koštana srž), pijanist sam koji dajem koncerte, bavim se sportom, zarađujem, pomažem svima kome treba, uz put sam crkveni orguljaš, vjernik, sam uređujem okućnicu oko kuće(pilim drva ručnom pilom da ojačam, kosim, postavljam pločice, štogod treba), svaki dan kuham ručak, pospremam, peglam, sastavljam namještaj, itd. itd. da ne nabrajam dalje...
e sad , ako ja ne mogu se brinuti o svojoj djeci...onda ne znam tko može...
A ako CZSS meni ne dodjeli djecu- brate mili onda znaš da je kod nas u Hrvatskoj sve namješteno!!!