Radim u privatnoj tvrtki, cca 40 zaposlenih. Radim sve pravne, kadrovske, i PR poslove, bez tajnice, pratim i investiciju gradnje poslovnog centra. Imam pravosudni, 20 godina staža, znanje 4 jezika, relativno poznat u svom gradu. Imam 6600 kuna netto plaće, plaćen mobitel ( pokloniše mi SONY P900 !) i sve račune za gorivo koje donesem. Malo ili puno sam plaćen? Ne znam ! Naglašavam da radnog vremena nemam, ni u pozitivnom smislu ( nije ih briga ni kad dolazim, ni gdje sam, ni kad odlazim), ni u negativnom smislu ( brda posla, radim i doma, i vikendima). Volio bih čuti mjerila i kriterije ostalih kolega. Unaprijed hvala[
JOŠ BIH DODAO U ODNOSU NA POSTOVE PRIJE I POSLIJE MENE :
Pretpostavka ove rasprave jest da smo osobe sa diplomom, položenim pravosudnim, da pratimo novitete struke, I DA SMO ZALJUBLJENI U SVOJ POSAO. Jer, rasprava bi bila bespredmetna. nema dovoljno velike plaće za posao koji ne voliš.
Pravosuđe je specifično. Objektivno, tamo se teško ulazi (čitaj, uglavnom po genima ), ali se teško i izlazi. Odnosno, odlaze sposobni, a ostaju umišljeni ( da, da, kolege, ne zanemarimo Vaš teret slave !) i manje sposobni.
Osobno, u gospodarstvu smo ALL ROUND igrači. Od mene se traži da svakoga dana znam SVE odgovore iz građanskog, kaznenog, prekršajnog i svake druge grane našeg zanata). Znajte, tek sam u privatnoj firmi, u kojoj mi direktor i vlasnik ima malo jaču osnovnu školu, doživio afirmaciju. Sluša me, cijeni me, i plaća koliko sam gore naveo. Za Badnji dan dobio je svaki djelatnik 1000 kuna božićnice, 400 kuna po djetetu, po bakalar i prehrambeni poklon paket. Mogu naručiti svaku publikaciju koju poželim, i ići na svaki seminar koji želim. Poslao me i tjedan dana u Milano, tek da vidim europski sajam robe kojom mi se firma bavi, i upoznajem poslovanje tvrtke. Naravno, za to vrijeme je gomila papira na mom stolu samo rasla, kvasala i čekala moj povratak. Količina papira i posla koji odrađujem je zaista ogromna, ali RADIM SA SMIJEŠKOM.
Ali, znajte da me kolege u pravosuđu gledaju s visoka, jer misle da je sudačka funkcija vrh struke. NIJE.
ali, nije važna ni plaća koliko ima i drugih faktora. Meni znači i da radim s kolegama koji me dočekuju smiješkom, da znam da mogu uzeti slobodan dan, da se mogu osloniti na ono što se dogovorim s njima. Ne bih nikad otišao u državnu ili paradržavnu službu u kojoj caruju zavidni pogledi, platni razredi, bezperspektivnost i mjerkanje koliko smo potrošili kopirnog / toaletnog papira ovoga mjeseca. Svom se šefu/ gazdi ne ulizujem, prvi sam mu dan rada kazao da ulizicu može kupit i za manje pare, a za lovu koju mi daje neka zna da će čuti moje stvarno mišljenje, koliko mu se god ono ponekad ne sviđalo. A tko od Vas, kolege u pravosuđu ili upravi, smije to svome načelniku ili šefu kazati, i tako se ponašati?
