Da. Kuca je bracna stecevina mojih roditelja.glasi na oca. imali smo ostavinsku raspravu iza majke za deviznu stednju i odrekli smo je se u ime oca. ja ugovor nikad nisam vidjela , jer mi brat kaz da je to njegova privatna stvar i nece da pokaze a rekao mi je da su potpisali darovni ugovor. otac nema nikakav primjer ugovora kod sebe i tvrdi da je prevaren ali da ne smije reagovati jer mu je brat zaprijetio,a ovaj opet to sve negira..
meni licno ne treba materijalno ta kuca ali mi treba emotivno,da mogu doci u rodnu kucu kad hocu i ubrati cvijet koji je sadila moja majka, tresnju,itd.
Kuca je ogromna i jedan covjek je ne moze odrzavati....
oca kuca apsolutno ne zanima,a ni njegovu zenu,barem tako kazu..
Jos mi je otac rekao da ja odem na sud i predam tuzbu za raskidanje darovnog ugovora dok je on jos ziv,a on ne smije..otac ima 75 godina i tvrdi da nije znao sta je potpisao i da je prevaren....
Dok je mama bila ziva prodali smo drugu kucu koja je (usmeno) trebala pripasti iza njih meni,ali posto su nam trebali novci prodali smo je i podijelili novac na jednake dijelove(cetiri)
A ova drugaa kuca(usmeno) da ostane iza roditelja braci...
Ja sam jos dobila mamin nakit(jako vrijedan)sto mi brat stalno prebacuje i kaze da mi je to dosta i da nemam vise nikakvih prava.
drugi brat koji je u americi ne moze da vjeruje da se mi oko kuce svadjamao(zar je vrijedno) i da se razocarao u nas oboje ali i u oca ipak je trebao nas obavijestiti da ide nesto da potpisujeitd
Ja nisam otisla dvije godine u svoju rodnu kucu,to me bas boli.
da li je sad ista jasnije i sta mi je dalje ciniti.
hvala lijepa!