Beebo

Djetetovom imovinom upravlja roditelj/zakonski skrbnik (osim one koju je maloljetnik istekao svojim radom nakon 15. godine života). Prihode od djetetove imovine roditelji mogu upotrebljavati za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta. Zbog navedenih razloga roditelji mogu otuđiti ili opteretiti i samu imovinu djeteta, no to ni u kojem slučaju ne mogu učiniti samostalno – potrebno im je odobrenje mjerodavnog centra za socijalnu skrb. Bez obzira na to je li riječ o kupoprodaji nekretnine, darovanju ili nasljeđivanju, u svim slučajevima u kojima se dijete pojavljuje u ulozi stjecatelja nekretnine potrebno je prethodno se obratiti mjerodavnom centru za socijalnu skrb zbog savjetovanja te ishođenja potrebnog odobrenja. Centar odobrenje može dati, ali i odbiti suglasnost ako ocijeni da stjecanje ne bi bilo od interesa za maloljetno dijete.

Poštovani, može mišljenje? Živim u obiteljskoj kući sa svojom obitelji. Kuća je izgrađena prije više od 200 godina, međutim tijekom tog razdoblja kuća je rušena nekoliko puta zbog ratova, zadnji put u domovinskom ratu. 1996. godine kuću je obnovio Ured za obnovu, i izdao rješenje na kojem piše da u njoj živi moj djed i moj otac, majka, i ja jer je tada država odobravala obnovu po određenoj kvadraturi po članu kućanstva. Kuća ima priključak za struju, ali tada nije imala vodovod. Rješenje i elaborat o obnovi nisu nigdje zavedeni u katastarsko stanje, tako da na sadašnjoj slici iz zraka kuća stoji na 4 čestice u nekim čudnim mjerama. Na svim tim česticama ima jedno 50ak vlasnika, u različitim suvlasničkim omjerima, dok u posjedu piše ime mog djeda. Moj djed je umro prije 10 godina. Na ostavinskoj raspravi svi su inicijalno pristali da kuća i okućnica pripada mom ocu, no pošto u tom trenutku nitko nije znao na kojoj točno čestici je kuća, a djed je imao u vlasništvu preko 50 čestica i 120 000 kvadrata zemlje, bilježnik nije htio čekati i završilo je tako što je sva imovina raspodijeljena na 6 jednakih dijelova. Prije nekoliko godina umro je i moj otac, i sad dolazim u situaciju gdje mi se već rade problemi radi te obiteljske kuće. Nitko od tih stričeva ovdje ne dolazi nit su ovdje živjeli poslije 1980tih, i znaju da kuća pripada faktički meni, no u nedavnom telefonskom razgovoru mi je jedno od 5 očeve braće počelo prijetiti. U međuvremenu ja sam se priključio na vodovod s tim rješenjem o obnovi i prebacio priključak struje na svoje ime. Postoji li ikakav barem privremeni mehanizam da se zaštitim, vrijedi li ovdje eventualno pravo dosjelosti pošto živimo tu od 1995 i prije? Iz općine su najavili katastarsku izmjeru u idućih 2 godine. Ostatak obitelji nema nikakvih pretenzija, ali koji bi bio najbezbolniji način ukoliko jedna osoba nije spremna za dogovor? (ovdje moram naglasiti pošto su sve nekretnine u suvlasništvu, jedno pravi probleme samo meni jer zna da se jedino mene može ucjenjivati na temelju činjenice da jedini ja živim u kući čije je pravno stanje ne razriješeno jer se za ostale nekretnine pokušavamo dogovoriti da prilikom izmjere svako od nas dobije jednaka poljoprivredna i građevinska zemljišta i površinom i kvalitetom, a ne da ih cjepkamo na manje dijelove)

Pozdrav, želio bi izložiti situaciju i upitati vas za pravni savjet, što činiti u ovoj situaciji. Nakon smrti moga djeda i bake prije 8 godina, na ostavinskoj raspravi njihova se cjelokupna imovina jednako dijeli na 6 dijelova (na njihovu djecu). Osim kuće (u kojoj iza Domovinskog rata negdje od 1997. s njima u zajedničkom kućanstvu živi moj otac i njegova obitelj, i moje dvije tete) postoji i mnoštvo drugih poljoprivrednih i građevinskih čestica koje su u zemljišnim knjigama upisane još na pradjeda. Ostalih troje današnjih suvlasnika žive u drugim mjestima u Hrvatskoj. Kuća o kojoj govorim bila je srušena u ratu, te je djelomično obnovljena u Obnovi 1997. i za čiju obnovu imam rješenje na kojem su navedeni djed, baka, moj otac, majka i te dvije tete, a drugi dio je obnovljen zajedničkim radom mog djeda i oca. Prije bakine smrti, jedna teta se udala, pa je umrla baka, pa djed, pa moj otac. Trenutno u kući živimo ja i majka i teta. Nedugo nakon toga dobili smo obavijest od HEP-a u kojem je trebalo prebaciti vlasništvo struje jer je glasilo na djeda - mrtvu osobu, priložili smo rješenje o obnovi, smrtne listove i suglasnost dviju teta. To je prošlo, potom smo na isti način dobili priključak vode na svoje ime koje dosada nije postojalo na čestici. Međutim, kako to sve biva u praksi, odjednom se javlja jedan od stričeva koji sada prijeti sudskim postupcima, tužbama i sl. ako se njemu ne omogući ono što on želi, a to je da on sve dijeli po nekakvom svom nahođenju. Ostalih 5 suvlasnika su za miran dogovor, za jednaku podjelu kako je i odlučeno na ostavinskoj raspravi. On smatra kako njegove sestre (jer su žene) ne zaslužuju ništa, a nama prijeti da će se useliti u kuću (s tim da taj čovjek tu nikada nije dolazio od 1980-tih). Ostali suvlasnici dolaze uvijek kao gosti, u dobrim smo odnosima i oni žele da ta kuća bude pola na mami, pola na teti do njene smrti, pa na meni jer se ja brinem o njoj (ona je osoba s invaliditetom). Kako se zaštititi od njega? Za bolje razumijevanje moram navesti još par informacija: Na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika nisu mogli odrediti broj čestice kuće jer je to sve rascjepkano, kuća nije ucrtana ni nakon obnove, pa su odustali i svu imovinu podijelili na 6 dijelova - s namjerom da će se oni kasnije razdijeliti, međutim to se nije nikad dogodilo. Isto tako, iako zemljišta nisu pravno sređena, svatko od djedovih sinova obrađuje po jednu česticu (masline i sl.). Mi se želimo dogovoriti, no očito nije moguće pošto taj čovjek sve češće i češće zove, dolazi sa sinovima na susjednu česticu do naše kuće, prijeti, vrijeđa, i pokušava sve okupirati. Ja sam dosta mlađi, samo s majkom i invalidnom tetom, i očito to koristi jer dok je otac bio živ to nije radio. Mi njemu ne osporavamo tu njegovu šestinu (osim kuće), ali on ne pristaje na nikakav dogovor. Koje su mogućnosti, ili koje bi pravne korake trebalo poduzeti?