Nusha

Nastavljam se na ovu temu: spomenut je rok za uknjižbu koji se odnosi na stjecanje dosjelošću. Pretpostavljam da se misli na ovo "Izvanknjižni nositelji stvarnih prava dužni su do 1. siječnja 2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu." (Zakon o zemljišnim knjigama, čl. 224, stavak 2) Znate li je li taj rok produžen? Ima li ova odredba kakvog utjecaja na tužbe za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti ako su podnešene poslije tog roka (a ev. dosjelost je nastupila puno ranije)? Unaprijed puno hvala na svim odgovorima.

Svoj problem već sam opisala u temi Dokaz nepoštenja posjednika. Međutim, imam još dosta drugih naslijeđenih zemljišta gdje sam ja upisana u zemljišne knjige, a druge osobe koriste ta zemljišta i upisani su u katastar (neki). Kako mogu spriječiti da me i oni ne tuže i ne traže svoj upis u zemljišne knjige temeljem dosjelosti? Nije baš da bi ih tužila zbog smetanja vlasništva (osim ako nije neophodno), u biti mene njihov posjed niti ne smeta jer ta zemljišta ionako namjeravam prodati, ali ne bih htjela da mi još tko od njih uleti s tužbom temeljem dosjelosti prije prodaje pa ima li koji drugi način da ih obavijestim da nisu vlasnici i time od njih učinim nepoštene posjednike, a da to vrijedi na sudu u slučaju ev. tužbi temeljem dosjelosti kao siguran dokaz da su nepošteni posjednici. Npr. postoji li način da im ja obavijest o svom vlasništvu u zemljišnim knjigama pošaljem poštom, ali na taj način da baš osoba na koju je poslana obavijest mora potpisati da je to primila (kao sudski poziv npr.). I je li obavijest da nisu zemljišno-knjižni vlasnici dovoljna za dokaz da je njihov posjed od primitka takve obavijesti nepošten? Unaprijed puno hvala na svim sugastijama!

Hvala na odgovoru. Ups, znači u katastru su pravi vlasnici, a zemljišno-knjižni su samo formalno. A ja mislila da je obrnuto... Naime, mislila sam da (bez obzira koliko dugo stvarno koristi zemljište i koliko dugo je upisan u katastar) posjednik ne može steći vlasništvo dosjelošću ukoliko nije pošten, prema Zakonu o vlasništvu čl. 18 "Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada." Ako je nakon smrti svoje majke dobio rješenje ostavinske u kojem nema navedenog zemljišta za koje tvrdi da ga je naslijedio od nje, nije li to dovoljan razlog da posumnja da mu ne pripada pravo na posjed, tj. da posumnja da je u zemljišnim knjigama netko drugi upisan kao vlasnik i samim time prestane biti pošten posjednik?

Ponovno podižem ovu temu jer mi je opet aktualna. Moj problem je već detaljno opisan na početku teme. Ponavljam konkretno pitanje za koje do danas nažalost nemam odgovor: posjednik tvrdi da je zemljište (čiji sam ja zemljišno-knjižni vlasnik) nastavio koristiti nakon smrti svoje majke i da su oboje cijelo vrijeme pošteni posjednici. S obzirom da je iza njegove majke održana ostavinska rasprava, da je on dobio rješenje što od njene imovine nasljeđuje i da u tom rješenju nema ovog zemljišta (s obzirom da ona nije bila vlasnik, već samo posjednik) - od dana primitka tog rješenja on je po meni nepošten posjednik jer zna da nije vlasnik tog zemljišta s obzirom da je iz rješenja ostavinske vidio da ga nije nasljedio od majke. Da li takav dokaz nepoštenja posjednika prolazi na sudu? Usprkos detaljnom pretraživanju sudske prakse, ne znam za takav primjer. Ako imate iskustva s pitanjem poštenja posjeda, čini li vam se da bi ovakav dokaz nepoštenja posjednika mogao proći na sudu? Imate li kakva saznanja o međunarodnoj sudskoj praksi - imaju li i druge države takvu mogućnost oduzimanja zemljišno-knjižnog vlasništva na temelju posjeda pri čemu posjednik tuži, a tuženi zemljišno-knjižni vlasnik ima teret dokazivanja nepoštenja posjednika, inače automatski gubi svoje vlasništvo? Je li koji takav slučaj iz Hrvatske došao do Međunarodnog suda?

Posjednik nije došao u posjed nikakvim ugovorima (usmenim niti pismenim), niti pravnim poslom. Radi se o zemljištu koje je jako dugo godina u zemljišnim knjigama bilo upisano na mog djeda (koji je odavno pokojan) i njegovu braću pa je doslovno trajalo desetljećima dok su se vodile ostavinske rasprave iza njih i tek odprije godinu dana sam ja zemljišno-knjižni vlasnik. Živim na drugom kraju Hrvatske u odnosu na mjesto gdje je to zemljište. Niti djed više nije živio tamo tako da nije koristio to zemljište pa su ga samoinicijativno počeli koristiti posjednikovi roditelji (radi se o poljoprivrednom zemljištu s dobrom prespektivom da jednog dana postane građevinsko). To je bilo još u doba komunizma (60-tih godina) kad je djeda bilo strah uopće spominjati svoja zemljišta da mu ih ne bi oduzeli (jer neka zemljišta su mu oduzeli još 1958. nacionalizacijom), a kamoli tjerati posjednike (ne znam da li se to tada uopće moglo). Ni prodati tada nije mogao s obzirom da je bio suvlasnik s braćom s kojima se o prodaji nije mogao dogovoriti. Uglavnom , situacija je sada takva kakva je pa molim savjete kako spasiti svoje vlasništvo - zasad jedina opcija koju vidim je dokazivanjem da je posjednik nepošten, tj. da je znao da nije vlasnik tog zemljišta. Ako ima boljih savjeta i ideja, unaprijed zahvaljujem.

Hvala na odgovoru, ali čini mi se da upravo to što nema ugovor o najmu ili slično ide posjedniku u prilog kod pozivanja na dosjelost. Naime, da je postojao ugovor o najmu ili nešto slično, meni bi to išlo u prilog kao dokaz da je on znao da nije vlasnik navedenog zemljišta. Za to da je on znao tko je vlasnik nemam dokaz osim onog što sam navela u priješnjem postu. Iz prakse Vrhovnog suda jedino sam uspjela doći do toga da činjenica da posjednik nije sam išao provjeravati svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama nije dovoljan dokaz da je on nepošten posjednik. Ukoliko itko zna za načine prihvaćene u sudskoj praksi kako vlasnik može dokazati da je posjednik nepošten, molim da ih navede.

Znači porezna obveza nastaje danom prijave kupoprodaje poreznoj upravi - to mi je bilo bitno jer prema tome na poreznu obvezu nema utjecaja datum donošenja rješenja, odnosno to što je svekar umro prije donošenja rješenja. Puno hvala na odgovoru.

Hvala na komentaru, ali iz njega mi nije baš jasan odgovor na moje pitanje pa ću probati još malo pojasniti: svekar je imao sve preduvjete za potpuno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina (navedena nekretnina je 25m2, s obzirom da su mu djeca punoljetna, a bio je udovac, tražio je oslobođenje samo za sebe, nije do te kupovine imao nijednu nekretninu u vlasništvu), podnio je zahtjev i sve dokumente u roku i bio prijavljen na adresi te nekretnine od kada ju je kupio pa do smrti, dakle godinu i pol. Problem je što rješenje porezne uprave o oslobođenju od plaćanja tog poreza do njegove smrti nije došlo, a njegovi nasljednici, sin i kćer ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od tog poreza (oboje imaju već nekretnine u svom vlasništvu). Da li će oni morati platiti puni iznos poreza na promet nekretnina za tu nekretninu?

Mužev otac kupio je stan pred godinu i pol i u zakonskom roku podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina s obzirom da mu je to bila prva nekretnina. Tada se odmah i uselio i prijavio na toj adresi. Nažalost, pred dva mjeseca je umro, a da rješenje do danas nije stiglo (dakle, godinu i pol od kupovine). Idući tjedan je ostavinska rasprava, jedini nasljednici su muž i njegova sestra pa ih zanima što ih čeka u vezi tog poreza. Da li će ga oni sad morati platiti? Čini mi se da to nije fer s obzirom da je porezna uprava kriva što tako dugo nije donijela rješenje. Može li porezna uprava sada naknadno donijeti rješenje prema tom zahtjevu iako je svekar umro?

U parnici sam kao tuženi zemljišno-knjižni vlasnik za zemljište. Tužitelj je kao posjednik upisan u katastru već dugi niz godina (preko 20) i traži upis u zemljišne knjige zbog dosjelosti (ima i hrpu svjedoka jer on tamo živi,a ja ne i nikoga tamo ne poznam). S obzirom da se poštenje posjednika predmnijeva, u nezgodnoj sam situaciji dokazivanja da njegov posjed nije bio pošten (mada je to notorna glupost jer dotični je oduvijek jako dobro upoznat sa stanjem u zemljišnim knjigama). Da li je činjenica da to zemljište nije navedeno u ostavinskoj raspravi iza njegovog oca, niti majke, čiji je on nasljednik dovoljna kao dokaz da nije pošten posjednik? Naime, po meni, ako zna da to zemljište nije nasljedio, a nije ga ni kupio (to niti ne tvrdi, već tvrdi da je to zemljište nastavio koristiti nakon svojih roditelja), onda je bio svjestan da nije vlasnik i ne može biti pošten posjednik.

Tuženik sam u tužbi kojom posjednik zemljišta (upisan u katastru) traži upis vlasništva u zemljišne knjige temeljem dosjelosti. Posjednik je posjed "naslijedio" od majke. Zanima me je li činjenica da je iza njegove majke proveden ostavinski postupak i da u popisu njene ostavine nije bilo navedenog zemljišta (s obzirom da nikad nije bila upisana u zemljišne knjige) dovoljan dokaz da je posjednik nepošten s obzirom da je na temelju rješenja ostavinske rasprave znao da ni njegova majka niti on nisu vlasnici tog zemljišta?

Dijete mi je ugriženo u vrtiću od strane drugog djeteta. To dijete je već i prije grizlo drugu djecu u grupi, međutim u vrtiću nitko ništa ne poduzima. Što su sada moje opcije? Da li imam pravo od roditelja ili vrtića tražiti zdravstvene podatke o tom djetetu koje grize (o tome da li je zaraženo hepatitisom B ili C ili HIV-om)? Imam li pravo od vrtića tražiti nekakvu intervenciju (npr. da vrtić zabrani dovođenje tog djeteta dok se ono ne odvikne od griženja druge djece i dok se ne testira na hepatitise)? Mogu li se pozvati na neke propise i koje?

Moja pok. baka upisana je kao vlasnik poljoprivrednog zemljišta u zemljišnim knjigama. Nažalost, ostavinska rasprava iza bake još je u tijeku pa se moja mama nije još mogla uknjižiti kao vlasnik. U međuvremenu, mami je došla tužba u kojoj nasljednik osobe koja je upisana kao posjednik tog zemljišta u katastru traži uknjižbu na svoje ime u zemljišnim knjigama, s argumentom da je njegov predak koristio to zemljište više od pola stoljeća i da za to ima svjedoke. Inače, taj nasljednik ne živi u tom mjestu gdje je zemljište, već u udaljenom gradu (ne znam je li to uopće bitno). Traži od mame da se ne oglasi na tužbu. Kakve su mu šanse da uspije? Što da mama navede kao argumente kako bi sačuvala svoje vlasništvo?

... da ruši nosive vanjske zidove objekta i gradi nove Vlasnik sam objekta sa dva stana od kojih jedan koristim ja, a drugi zaštićeni najmoprimac. Objekt je star oko 100 godina. Zaštićeni najmoprimac danas je počeo zidati nove vanjske zidove oko dijela objekta kojeg on koristi, a rekao je da ima namjeru nakon što ih izgradi porušiti stare vanjske nosive zidove, sve to bez ikakve dokumentacije, bilo kakvih dozvola ili dogovora, čime će opasno ugroziti stabilnost cijelog objekta. Osim pismene prijave građevinskoj inspekciji koja će na očevid vjerojatno izaći tek za koji mjesec (dotada on može već srušiti cijelu zgradu), što mogu poduzeti da zaštitim svoj objekt i spriječim najmoprimca?