Hvala za odgovor!
Nisam sigurna da ću moći točno odgovoriti na postavljena pitanja.
Prisilna naplata je zatražena od drugog roditelja koji je bio imenovan za skrbnika djetetu, mislim, još 2006. g. Radilo se o sudskom ovršnom postupku pokrenutom zbog redovnih obveza po dospijeću jer obveznik uzdržavanja u trenutku prestanka radnog odnosa (tokom kojega je uredno plaćao uzdržavanje na temelju vlastite izjave, dakle, NE na temelju rješenja o prisilnoj naplati) radi odlaska u mirovinu novom obvezniku obustave primanja, tj. HZMO-u, nije dao svoju izjavu o dobrovoljnom plaćanju uzdržavanja, već je do donošenja konačnog rješenja o mirovini samostalno na račun skrbnika uplaćivao novac za uzdržavanje. Roditelj skrbnik u tom trenutku je reagirao podnošenjem zahtjeva za ovrhu nadležnom općinskom sudu.
Samo radi boljeg razumijevanja okolnosti, obveznik uzdržavanja u to vrijeme je dva-tri mjeseca bio bez ikakvih primanja, a skoro godinu dana primao samo akontaciju mirovine u visini višekratno manjoj u odnosu na konačno rješenje o mirovini, te bi postotak te "privremene mirovine" (a koji postotak je bio utvrđen pravomoćnom presudom za uzdržavanje) bio toliko nizak da ne samo što je bio nedovoljan za uzdržavanje, već je bio ispod naknadno izmijenjenim Zakonom utvrđenog minimalnog iznosa tj. svote uzdržavanja. Stoga je obveznik uzdržavanja svojevoljno uplaćivao tri puta veći iznos od onoga na koji je bio obvezan presudom, ali je roditelj skrbnik unatoč svemu pokrenuo postupak ovrhe.
Koliko mi je poznato u vrijeme smrti djeteta i u godinama koje su prethodile njegovoj smrti HZMO je sredstva uplaćivao na račun djeteta, a ne na račun skrbnika.