Poštovani,
može li mi netko odgovoriti kakva je uobičajena praksa prilikom sastavljanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu iz perspektive tabularne isprave i isplate kupoprodajne cijene nekretnine? Pretpostavimo jednostavan slučaj prodaje nekretnine bez tereta, gdje su i prodavatelj i kupac fizičke osobe, bez plaćanja kapare uz jednokratnu isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti prijenosom na bankovni račun.
Znam da postoje dva prisupa vezano za tabularnu ispravu: ona može biti sadržana kao klauzula u kupoprodajnom ugovoru ili može biti poseban ovjeren dokument. U svakom slučaju, kupac se ne može uknjižiti na nekretninu bez postojanja ovjerene tabularne.
Mene zanima koje su prednosti i nedostaci svakog od gore navedenih pristupa i koji pristup slijediti kako bi se zaštitili interesi i kupca i prodavatelja?
Scenarij 1: tabularna isprava uključena u Ugovor
Ako prodavatelj potpiše takav Ugovor, kakve su mu poslije garancije da će kupoprodajna cijena biti u potpunosti isplaćena na dogovoren način? Što prodavatelj može učiniti ukoliko kupac ne isplati cijenu dogovorenu Ugovorom u dogovorenom roku? Naravno, prodavatelj u tom slučaju više nije u pravnom posjedu nekretnine, jer je već omogućio kupcu uknjiženje na istu zbog tabularne isprave integrirane u Ugovor.
Opet, s druge strane, ako kupac inzistira da prodavatelj prvo isplati cjelokupnu kupoprodajnu cijenu (pretpostavimo prijenosom novca s računa na račun), kakvo osiguranje tada kupac ima da će prodavatelj nakon toga potpisati Ugovor, a ne recimo praviti se lud i zadržati i novac i nekretninu?
Pretpostavljam da u oba slučaja postoji temelj za sudsku tužbu, ali takve stvari traju godinama i svima je u cilju izbjeći ih.
Scenarij 2: tabularna isprava kao poseban dokument
Ovaj scenarij ide u prilog prodavatelju jer ga na taj način osigurava da dobije novac, nakon čega je obavezan izdati kupcu tabularnu ispravu kojom mu dopušta uknjiženje na predmetnu nekretninu. No, što u slučaju da kupac nakon primanja cjelokupnog kupoprodajnog iznosa ne želi izdati tabularnu ispravu ili odugovlači s izdavanjem iste? Kako se u tom slučaju kupac može zaštititi u smislu da će se uspjeti uknjižiti na predmetnu nekretninu?
Nadam se da sam bio jasan s pitanjima. Ono što zapravo želim postići je dobiti argumentirane odgovore u smislu "tko povlači prvi potez" i koliko ovdje zapravo funkcionira sustav povjerenja, a koliko pravna zaštita, sve u cilju kako bi prilikom kupoprodaje izbjegli scenarije tipa "prvo ti potpiši, pa ti prebacim pare..." ili "ništa ja ne potpisujem dok mi pare ne sjednu....".
Hvala i pozdrav!