Prije svega zahvaljuljemo na odgovoru.
Naš sudužnički kredit pokriva 90% cijene nekretnine, ali jedno od nas ulaže više gotovine za pokrivanje svih popratnih troškova kupnje i adaptacije. Stoga smo dogovorili da bi naši udjeli vlasništa to refklektirali.
Nismo nikada imali priliku sudjelovati u procesu ovrhe, ali smo čuli da dosta puta rezultiraju negativnim ishodom za onoga koji se pokušava naplatiti. Kolika je učinkovitost ovrha kada je između dvije fizičke osobe?
Jedna strana 6/10, druga strana 4/10 vlasništva.
Samo mala šala da probijemo led
Više puta smo pitali i odgovor je uvijek bio da, banku uopće ne zanima u kakvom omjeru ćemo mi imati vlasništvo nad tom nekretninom jer teret kredita se upisuje na cijelokupnu nekretninu bez obzira na vlasništvo. Teret prati nekretninu, a ne vlasnika.
Da, ali banku nije briga od koga će se koliko naplatiti. Prvenstveno banka potražuje dugovanje od nositelja kredita, a tek ako nositelj postane nesposoban podmirivati anuitet će se banka krenuti naplaćivati od sudužnikovih primanja. Iz naše perspektive problem nastaje što nositelj ili sudužnik mogu bilo kada odustati od plaćanja i staviti drugu stranu pred sljedeći izbor:
da plaća puni iznos anuiteta/rate iako cijela nekretnina nije u njegovom vlasništvu,
da pusti banku da uzme cijelu nekretninu.
Naravno, obje opcije su nepovoljne na svoj način.
I onda se postavlja pitanje kako to urediti prije nego što se uopće ima šansu dogoditi?