nindy

da li je izlaz na javnu površinu moguć samo preko te parcele i dali se parcele nalaze u građrvinskoj zoni.

zatim, uređenje građevinskog zemljišta prema urbanističkim planovima, istina nije definiran kao javni interes, ali uređenje infrastrukture je obveza jedinica lokalne samouprave u čiju nadležnost to prelazi onda kad se izdaje građevinska dozvola (građ. doz. ne može biti izdana ako pitanja ibnfrastrukture nisu riješena).

zatim, zakonom o prostornom uređenju i gradnji, NN 76/07, predviđena je urbana komasacija zemljišta, što znači uređenje građevinskih parcela po svim pravilima urbanističke struke, a što znači i rješavanje pitanja izlaza na javnu površinu. pitanje naknade za zemljište obuhvaćeno urbanom komasacijom, predviđeno je tim zakonom. kako to funkcionira u praksi još ne znam, ali znam da su ljudi koji su se u rješavanju svojih problema pozvali na taj zakon, ipak uspjeli sve riješiti prema svojim interesima i na zadovoljstvo svih.

felixx je napisao:

Kako Zakon o zemljišnim knjigama ne dozvoljava promjene čestica veće od +/- 1%, novom izmjerom ispraviti će se uzurpirane međe, odnosno čestice vratiti na 'pravu' povšinu.

štovani, bez obzira na zakon o zemljišnim knjigama, zakon o katastru nekretnina dozvoljava ispravak uknjižene površine za iznos od 5 - 20%, ovisno o mjerilu katastrskih planova.

ispravak se radi prema snimljenom stvarnom stanju na terenu, dakle ispravlja se prema površini računatoj iz koordinata dobivenih iz originalnih mjerenja . za čudo, taj ispravak ne prati uvijek i ispravak grafičkog prikaza, čak i onda kada je to moguće i kada je matematički i tehnički opravdano dozvoljenim pogreškama kartiranja, crtanja, računanja površina, a danas i digitaliziranja, dakle pogreškama za koje znamo da su prisutne u važećim katastrskim planovima koji su nastali onda kada se te pogreške nisu mogle eliminirati.

pogreške mjerenja i računanja prepustite ipak geodetima. ispit iz teorije pogrešaka i teorije vjerojatnosti na drugoj god. fakulteta reže generaciju na 1/6. nemojte misliti da je i danas u doba satelitske godezije obračun površina jednostavniji. naravno da je točnost daleko veća, ali i zahtjevi su potpuno drugačiji. danas se sve izračunate kordinate definiraju i određenim datumom, jer ono što se izmjeri danas za deset god to više nije isto, jer se izmjenio raspored masa unutar zemlje kao planete,zatim položaj zemlje u svemiru, a time i položaj polova i ekvatora, što se očituje u izračunu osi referentnog elipsoida , a time na kraju i izračunu koordinata, a tako i površina. naravno na malim parcelama sve ovo se ne očituje, ali zahtjevi u pogledu točnosti su sve veći u svakom segmntu.

sve ovo vam pišem da vidite da svaka struka ima svoje područje gdje se teše zanat. pokušavam nešto naučiti od pravnika, iako se uvjek osjećam k'o nepismena u tom području. ali ako pravnici ne žele ništa naučiti od geodeta, onih koji im daju podatke na osnovi kojih se vodi službena državna evidencija o vlasništvu, onda je sav trud svih geodetskih stručnjaka uzaludan.

a i o novoj izmjeri, o površinama, zatim o komasaciji zemljišta (zasad predviđenoj samo u urbanim dijelovim, ali nadam se da će se vratiti i na poljoprivrednom zemljište) ja kao geodeta mogu pričati daleko više, i to stvari koje mnogi niti ne žele ćuti.

ali rješavaju izlaz grđevinske parcele na javnu površinu. ako kuća ima građ. dozvolu, mora biti rješen izlaz na javnu površinu.

naravno da pisanje prava služnosti spada u nadležnost suda, ali ....., da li je služnost jedini izlaz?

DelBoy je napisao:

Napominjem da se , prema katastarskom planu, nogostup nalazi na mojoj parceli (neposredno mi je ispod prozora), dok mi, koliko god gledao u taj plan, nije jasan ovaj dio između nogostupa i ceste.

Ako je bitno, kuća, odnosno parcela, nije baš u gradu - iako se na papiru vodi kao dio grada, više liči na prigradsko naselje.

ako ste sigurni da je nogostup na vašoj parceli, možete tužiti izvođača i investitora (grad) što su ušli u vaše vlasništvo bez rješenih imovinsko-pravnih odnosa, a to znači da nisu imali niti građevinsku dozvolu za izvođenje tog zahvata.

zaprijetite im tužbom , možda se dogovorite za uređenje prilaza.

putevi i prilazi građevinskim parcelama nisu baš nadležnost načelnika općine, već više nadležnost upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju.

ako želiti mimoići sud možete se raspitati kako riješiti problem u upravnom odjelu za prostorno uređenje.

tuzna123 je napisao:

prvo, ja nisam gospoda,

ispričavam se zbog onog ; gospođa. išla sam logikom razvijenih zemalja svijeta, gdje već dugo ne prave razliku između gospođe, gospođice i gospodične. već odavno, žene koje su stekle titule tipa prof., dr., ing., stekle su i naslov gospođe, bez obzira da li su udane ili ne, i da li imaju djecu ili ne. u današnje vrijeme naziv gospođa je priznaje ženi za njezino životno iskustvo i mjesto u društva.

ako se u postupku spominje nasilje, onda pisanje o nasilju nije skretanje od teme.

samo sa željela gospođu potaknuti da razmisli i o drugoj strani te priče.

lijepo je imati svoj mir, ali ako je za birat ja bih radije bučne susjede, nego bespomoćne starce za koje ne znam hoće li ih netko obići ili kad će umrijeti.

inače, prijavljivanje nasilja je vrlo odgovorna stvar. i gospođa mora biti svjesna velike odgovornosti koju preuzima prijavljujući majku. najlakše je prijaviti i reći: meni treba mir. da li je svaka galama nasilje koje treba prijaviti, ili protjerivanje ljudi u još veći očaj zato jer nekome treba mir.

inače slučajno se javljam na ostala pravna pitanja. redovito pratim samo srvarno pravo jer mi treba zbog struke kojom se bavim. i tu u stvarnom pravu, kad svi savjetuju tužbu i sud, recimo zbog krive međe od 0,50 m, upozoravam na sve probleme takvih sudskih postupaka zbog čisto tehničkih i matematičkih nedostataka. nagledala sam se ispačenih i iscrpljenih lica sukobljenih stranaka koje očekuju pravičnost, a nemamo je na osnovi čega dati. zato sam navikla uvijek pogledati i drugu stranu svake priče, pa i ovdje.

odgovornost proglašavanja nekog nasilnikom je velika, isto kao i puštanje ubojaca na vikende zbog lijepog ponašanja (aludiram na ubojstva koja su se desila za takvih vikenda).

Ne znam zašto postavljate pitanje tipa : majka – pomoć, otac –zatvor.

Ovdje se konkretno radi o majci, pa ne mogu govoriti o pomoći koja je potrebna ocu. Ako nekome treba pomoć onda ne pitam tko je. iako ovdje osobno mislim da je majci prije potrebna pomoć nego djetetu. dijete koje smije uzvratiti i pokazati svoj bijes i nezadovoljstvo je svakako neodgojeno, ali stradava manje nego neko dijete koje raste u strogoj disclipini, ili ono koje mora otići u rat u koreju da bi pobjeglo od zahtjevnog i strogog oca. ali sve je dobro kad se dobro završi. Teško mi je spominjati da iz novina saznajemo o pristojnim i mirnim, pa čak i omiljenim mladičima koji su počinili strašna nasilja.

Šta se tiče statistike – prvo bi trebalo obraditi koliko razvedenih očeva ne izvršava svoje obveze prema svojoj djeci koju ostavljaju sa njihovim samohranim majkama (zanimljivo- nikad nitko ne bjesni kada se radi o samohranim očevima).ti očevi ne plaćaju alimentaciju, ne sudjeluju u odgoju, ne odlaze u školu, ne vode ih doktoru, a nikome nije niti palo na pamet da bi mogli i nešto skuhat, oprat i sl., a to sve majke rade. Ne razumijem odakle nekome pravo da postavlja pitanje njihovog ponašanja (ponašanja majki). Tko bi od onih koji sve to ne moraju raditi i još k tome brinuti o financijskoj egzistenciji, tko bi od njih ostao normalan i pristojan. Osim toga, sve ono što očevi ne izvršavaju, počevši od neplaćanja alimentacije, pa na dalje,sve to je prvi korak zlostavljanja poslije kojeg slijedi sve ostalo.

a ako se govori o zlostavljanju tipa pogrdnih riječi, pa i šamara, na tom pitanju pali bi i neki prosvjetni radnici.

ali od svega mnogo opasnije je ono nevidljivo zlostavljanje- odgoj djece da je jedino mjerilo vrjednosti novac, a ne rad i znanje. provodi se šutke u školama,gdje samo djeca koja imaju novac da plate instrukcije, tečajeve, pripreme, imaju šanse upisati fakultet, ili s druge strane oni koji su stekli moć pripadajući određenim organizacijama. To je ono o čemu se ne govori, a rezultati mogu biti tragični.

Međutim, odmakli smo se od teme. ja bih gospođi savjetovala da svoj stan obljepi plutom ili nekim drugim zvučnim izolatorom. uređenje stana i tjelesna aktivnost je najbolja terapija, a uljepšava ambijent u kojem živimo.

draga gospođo,

po mom osobnom mišljenju, to što ste vi tu starosjedioc ne daje vam veća prava nego bilo kojem drugom građaninu rh.

osim toga, netko tko svoje susjede naziva konjima , a istovremeno sebe prikazuje kao kulturnu i sramežljivu osobu, taj izgleda standardno licemjerno.

dalje, ako je istina ono što pišete o zlostavljanju, onda tom djetetu i majci treba stručna pomoć, a ne osude i ispitivanja tipa: 49% zlostavljanja je zlostavljanje djece od strane samohranih majki. statistike takvog tipa vode u doba inkvizicije. a već samo izdvajanje i obilježavanje djece i majki koji su drugačiji od drugih je zlostavljanje i to od službenih državnih institucija.

zatim,ljudi u današnje vrijeme svašta trpe i rade da bi preživjeli i prehranili svoje obitelji. na vašem mjestu ne bih očekivala potporu jednoj takvoj učmaloj prosječnosti.

na kraju, morate shvatiti da ljudu više ne ginu za koricu kruha, već odavno to rade u ime slobode misli i govora. pa molim vas da poštujete i moje pravo na moje mišljenje.

ja nisam dobar ljud, pa ću odgovorit ovako:

kao dvadesetdvodgodišnj djevojka imala sam priliku posjetit ameriku. vodali su me svuda i pokazivali svašta. kako u njihovom naselju ne smiju kuću sagradit crnci, a ako je sagrade, bjelci je spale , i pokazivali su mi naselja u kojima su živjeli bogati starci, naselja u koja nisu smjele dolazit u posjete obitelji s djecom, jer su im djeca smetala, njihov plač i galama. imali su samo kućne ljubimce i groblje kućnih ljubimaca. kad su mi jednom moji domaćini rekli kako je kod nas (u bivšoj jugi) lijepo, jer tamo djeca brinu o bespomoćnim starcima i svi žive zajedno , ja sam odgovorila: da ali kod nas starci pomažu djeci i brinu o unučadi, a ne grade naselja za sebe i kućne ljubimce u koja ne smiju doći obitelji s djecom u posjete jer im smetaju njihov plač i galama.

samo da se zna: obitelj mojih domaćina imala je sina čiji je najbolji prijatelj bio crnac, i to prijatelj iz rata u koreji gdje je pobjegao nakon svađe s ocem. nakon četiri god. ratovanja vratio se i postao ugledni arhitekt na floridi.

šta sam htjela reć:

očito i kod nas ljudi teže formiranju nekih sredina u kojima galama i plač djece nisu dobro došla. a djeca su svugdje ista - galame i plaču po cijelom svijetu, slušaju glasnu muziku sve do tridesete, priređuju tulume i sl. a da li je to uvujek povezano sa zlostavljanjem, ne znam kolko mi to možemo procijeniti.

i još nešto, tamo sam tada prvi puta u nekom zabavnom parku vidjela dijete koje je zavijalo i urlalo koda ga netko tuče, dok je njegov otac ravnodušno stajao kraj njega. bilo je tako strašno da sam se zabrinula. valjda desetak god kasnije i sama sam imala svoju obožavanu kćerkicu koja je tako plakala da se ćulo do ugla ulice.

ovisi o dužini voda i o tome kako se tko pogodi sa elektrom, odnosno onim tko to radi za elektru. ali to vam je od 1000-10.000 kn. nekima koji ne vrište ne plate ništa.

naravno, ako se radi o parceli poljoprivrednog zemljišta kroz koju vod prolazi velikom dužinom, jer je i parcela velika, to može iznositi više.

pa naravno da četvorne metre nije moguće pretvoriti u kilometre, već samo u kilometre četvorne (kvadratne).

1.000.000 m2 = 1 km2

m2= metar kvadratni (četvorni)

km2= kilometar kvadratni (četvorni)

ako je to to. obično nitko m2 ne pretvara u km2, već u ha (hektare = 100m x 100m)

km2= 1000m x 1000m

neću se miješat u međe al' ne mogu šutit.

stupanjem na snagu zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina NN 16/07, prestaje važiti zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina NN 128/99, 153/05 i 142/06.

parcelacija zemljišta u građevinskoj zoni ne može se vršiti bez akata državnih upravnih tijela, a to znači bez rješenja o gradnji ili lokacijske dozvole - za objekte koji se tek trebaju gradit, ili bez rješenja o utvrđivanju građevne čestice ili rješenja o izvedenom stanju za sagrađene objekte, obično ono koji se legaliziraju.

poljoprivredno zemljište za sada se ne može cijepati (a može spajat) bez ovjere agencije za poljioprivredno zemljište koja još nije osnovana (poljopr zem u državnom vlasništvu do osnivanja agencije ovjerava ministarstvo, a privatno ??????)

pravilnikom o parcelacijskim i dr geod elab i pravilnikom o katastru zemljišta NN 84/07 utvrđen je način izrade i postupak ovjere, pregleda i provedbe parcel. elaborata iz gore navedenog.

problem je elaborat uređenja međe u građ. području gdje nije dozvoljeno cijepanje i spajanje bez akta upravnog tijela. drugo, za sada ne znam dali takav elaborat smije i može imati ispravak položaja međa na kat. planu i površina u posj. i vl. listu.

sve ovisi o točnost izrde kat planova po kojima se vodi evidencuja o vlasništvu ( mjerilo 1:2880, ili 1: 1000 i sl.), zatim tu je članak 74. zakona o drž izmj NN 16/07., zatim zakon o vlasništvu po kome se međe uređuju samo sudskim putem, zatim zakon o zemljišnim knjigama po kojem su zem. knjige zasnovane na načelu povjerenja - nešto kao: ono šta piše u zem. knjizi je istinito (ne zamjerite, ja sam gedeta), a to je ustavom zajamčeno . i još bezbroj drugih stvari - ne razumijevanje postupka izrade geodetskih karata, koje se danas mogu izraditi sa cm točnošću, sve međe matematički definirati koordinatama, a tako i izračunati površine.

problem se pokušava rješavati visoko teoretski, a stvarnost da se u vrijeme satelitske geodezije službena državna evidencija o vlasništvu vodi na osnovi kat. planova iz doba austro-ugarske i da je to apsurd u visoko urbanim sredinama, to nitko ne želi vidjeti.

šta se tiče vlasništva i suvlasništva, ne mogu pomoći.

šta se tiče ostavinske rasprave- iz osobnog iskustva znam da se ostavina vodi za nekretnine koje navedete da su u vlasništvu pokojnika. tako se i za tetinu 'okućnicu' može pokrenuti ostavinska rasprava kao za naknadno pronađenu imovinu, samo sudu treba dostaviti podatke.

šta se tiče upisa kuće u gruntovnicu, ne znam kako je moguće da kuća bude zasebna čestica sa upisom jednih suposjednika, a okućnica druga k.č. sa upiso drugih suposjednika. ili je to možda ista čestica, ali upisan u dva posjedovna lista kao ono: k.č. D 11, posjedovni list x i k.č. D11 posjedovni lst y, a u zemljišnim knjigama upisana u dva A.

u svakom slučaju, za kuću bi se trebala formirati građevna parcela sa pripadajućim zemljištem za redovnu uporabu zgrade i izlazom na javnu površinu i to sve kako kažu urbanisti. kada se to tako formira, ako je početna parcela dovoljno velika, možete napraviti razvrgnuće suvlasništva tako da se vi izdvojite sa kućom i pripadajućim zemljištem, a na ostatku zemljišta ostaju ostali suvlasnici, sada bez vas, i u novim pripadajućim suvlasničkim omjerima računatim na ostatku površine. ili ćete sa suvlasnicima rješavati vlasništvo uz isprave o prijenosu vlasništva - kupoprodaje, darovanje ili sl.

pa ne znam baš da se može tražiti iseljenje 'takve' obitelji, jer ako su oni vlasnici stana, a vlasništvo je ustavom zagarantirano,onda to baš ne bi išlo.

ali. ako ne možete spavati, ja imam jutro zemlje-voćnjaka kojeg treba kosit. pa kad postanete razdražljivi dođite k meni kosit voćnjak, a ja ću s užitkom za promjenu za to vrijeme ćuvat vašeg bebača.

Sizif je napisao:

Samo sam rekao kako bi zakonski trebalo biti, a o tome da državne tvrtke rade što i kako žele, a da pritom ne odgovaraju, bespredmetno je raspravljati, a ništa ne poduzimati.

ako netko ima pravo bilo šta poduzimati po pitanju načina gradnje i legalizacije objekata državnih tvrki, onda je to isključivo pravna struka.

mi kao geodeti odgovaramo samo za tehničke podatke. kada se radi o državnoj evidencij o nekretninama onda su to podaci o smještju, obliku površini, a usput o načinu uporabe. podatke o vlasništvu i posjedu samo preuzimamo ili upisujemo prema podacima iz isprava koje piše pravna struka.

aha. a kao vi to već niste znali iz vlasničkog lista, pa niste znali da postoje dvije parcele jedna veća i jedna manja. ili je to katastarski podjeljeno, a gruntovno nije.

pa rekla sam na početku, ako je zemljište vaše, kuća nije nigdje službeno evidentirana, ne postoji nikakav ugovor o građenju, niti građ. dozvola kao dokaz o nositelju prava građenje, onda ne razumijem zašto i na osnovi kojih podataka strina i sestrične se mogu (dakle ne: moraju, nego: mogu)bilo čega odreći u vašu korist.

možete legalizirati kuću na svom zemljištu, očito poljoprivrdnom, a urbanisti u urbanističkom uredu će odrediti da li ćete morati formirati novu kat.česticu ili ne. očiti hoćete, jer ne mogu biti dvije kuće na istoj k.č. (osim ako jedna nije neka pomoćna, gospodarska ili sl.), i to sve ako imate dovoljno poljoprivrednog zemljišta za upis kuće na poloprivrednoj parceli, ili ćete formirati novu građevnu parcelu, ali sve onako kako urbanisti kažu.

ali sve jedno, kakav je to otc i muž koji ne ostavlja imovinu svojoj ženi i djeci, pa bili oni kakvi bili. lako je bit dobar onom od kojeg se ništa ne očekuje. to je moje mišljenje kao osobe koje nema nikakve veze sa zakonom i pravom.

Sizif je napisao:

 

 

Smatra se da ono što je trajno spojeno sa zemljištem pripada tom zemljištu, a nikako da zemljište pripada kući.

aha. onda one trafostanice koje je elektra sagradila bez građevinske dozvole na tuđem zemljištu, legalizacijom ne mogu postati elektrine, već pripasti vlasniku zemljišta.

isto tako one ceste koje je tamo neka uprava, lokalna, županijska il' čija već, sagradila preko tuđeg zemljišta (naravno bez građ dozvole), moraju pripasti vlasniku zemljišta.

a ono reviziona okna vakuumske kanalizacije koja su u mom naselju postavljena u privatna dvorišta, tako da se po dva-tri susjeda spajaju na jedno okno na nečijoj privatnoj parceli, i sve to uz građevinsku dozvolu bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa, dakle bez pisanja prava služnosti u korist vodovoda, sada postaju vlasništvo ljudi na čijim su parcelama.

pitanje moralnost sam postavila jer svaka priča ima svoju drugu stranu, a svatko ima pravo odabrati koja mu više paše.

šta se tiče zakona do 90-tih i poslije 90-tih, može se postaviti pitanje retroaktivnosti. jer ako je kuća građena 50-tih-60-tih, onda za nju vrijede zakoni koji su tada vrijedili. ako dobro kužim, zbog toga se kuće građene prije '68. smatraju legalnim i onda kad nemaju građ. dozvolu.

pitanje vrijednosti kuće i zemljišta je svakako upitna. ako je građ zemljište, a kuća neodržavana, zemljište je vrednije. ako je poljoprivredno zemljište, do 2009., kuća je svakako bila vrednija. danas ????

htjela sam samo skrenuti pažnju na pitanje moralnosti oduzimanja kuće nekome tko je tu kuću gradio očito uz suglasnost vlasnika jer nitko nije ništa poduzimao 40-50 god. dok je stric bio živ.

a dalje, istina da prije nitko nije sastavljao ugovor o prijenosu prava građenja na vlasnika zgrade. ali do 1990. postojao je pojam stjecanja prava vlasništva na osnovi građenja. stjecalo se uz dokaze o gradnji. istina, ako ne postoji građ. dozvola , nema dokaza tko je nositelj prava građenja. ali postoje svjedoci...

ali, ja sam samo geodeta i to ženskog roda, pa sam osjetljiva kad su u pitanju žene.

ako stric ima kuću na vašem zemljištu, a nema dokaza da je kuću gradio (ili kako zakon kaže da je nositelj prava građenja), i kuća nije nigdje evidentirana, onda vama nema šta bilo tko potpisivati. hoću reći, da bi vam sričeva udovica (valjda vaša strina) mogla nešto potpisati kod javnog bilježnika, vaš pokojni stric morao bi biti barem vlasnik zemljišta.

dalje, sami ste rekli da je stric sam gradio kuću na vašem zemljištu.

ako je stric gradio kuću, zašto očekujete da se strina i sestrične odreknu kuće bez naknade.

kuća je mnogo vrednija od zemljišta i one bi mogle tražiti da isplate vas za zemljište koje pripada kući. ako je kuća građena prije veljače 1968. može se bez problema legalizirati, naravno uz otkup zemljišta koje pripada kući.

[

newbie je napisao:

Ni za primjer hipotetski spomenutog liječnika se možda ne bi saznalo da pacijent nije npr. umro ili imao posljedice kojih je kasnije svjesan on sam ili netko drugi .

upravo sam to željela reći. reagiramo tek onda kad su posljedice tragično očite. a posljedice su iste i onda kada naizgled krivaca nema. neprepoznavanje krivaca možda si mogu dozvoliti ljudi neuki u području psihologije, socilogije, pedijatrije i sl., ali stručno osoblje nikako. oni sami moraju naprviti red među sobom.

od jaska:

Kome mogu jos da se obratim da bi se nesto pokrenulo? Mislim da bi pojavljivanje u medijima još više ohrabrilo nasilnika. Njemu je to i potrebno; pažnja. Inace, djecak je imao tesko djetinjstvo i to je bio razlog zašto nismo privatno tužili. Moje dijete je bio veseo, otvoren i drustven dječak,a sada sve suprotno: tužan, zatvoren i bez prijatelja. Pokušavam da dokučim koji bi bio najbolji način da riješim problem. Rado bi im ispekla kolac ili pozvala na pizzu. Lijepa riječ željezna vrata otvara!

nisam osoba koja se može pohvaliti empatijom, ali pokušat ću primjerom:

sredinom rata devedesetih u gradu u kojem su djeca išla u školu između uzbuna, a oružja je bilo u svim kućama, moju kćerku-tada 2.-3. osnovne svaki dan po završetku nastave čekao dječak iz četvrtog razreda i prijetio joj pištoljem. nitko nije znao da li je to pravi pištolj ili igračka. šta reći-bila sam paralizirana. učitelji u školi tvrde: oni ne mogu ništa. on je takav. osim toga on je iz ugledne obitelji (jedne od onih koji su u 90-tim postale ugledne). a naravno moja kćerka kao žensko morala je biti sama kriva , jer se ona navodno tom dječaku sviđa. bila sam doslovno mentalno paralizirana. moja majka - starica tada je morala naći snage i obaviti sve sama. dočekala je tog dječaka. prvu mu onako bapski zaprijetila, onda ga lijepo pozvala: ako se tebi ...... sviđa, dođi pa se poigraj s njom.

nikada joj više nije prijetio, a moju mamu je taj dječak još dugo s ulice glasno pozdravljao.

ovo šta navodim nemojte uzeti zdravo za gotovo. vi sami morate procjeniti o kakvoj se osobi radi. niti stručnjaci ne znaju kome od nasilnika se može pomoći, a kome ne. ovo je samo jedan od primjera, koji je možda slučajno dobro završio.

visoko cijenim znanje, trud i savjete od newbie. ali roditelji bi trebali svoje slobodno vrijeme provoditi sa svojom djecom. majke bi sigurno rado ispekle kolač za svoje dijete ili napravile nešto drugo što dijete voli, a ne proučavali zakone, koji su ponekad (iskreno: često) samo slovo na papiru.

ako nitko drugi: škola, czss, policija i na kraju sudstvo,

ne mogu odraditi svoj dio posla kako treba, a to znači na vrijeme i po zakonu, onda je sav trud roditelja uzaludan.

osobno smatram da propuste koje čine roditelji (a čine ih svi, netko više, netko manje, a netko previše), škola i stručno osoblje mogu znatno popraviti, ako to žele i hoće. međutim, propuste koji se dešavaju u školi, policiji, czss-u, sudstvu, dakle kod stručnih službi i stručnog osoblja, roditelji teško mogu nadoknaditi.

kad netko od stručnog osoblja ne reagira na nasilje na vrijeme, onda bi trebao snositi posljedice isto kao liječnik koji nije na vrijeme pružio pomoć teško bolesnom pacijentu.

markom je napisao:

a ako nije i on je upisan u zemljišne knjige

ne razumijem šta ste htjeli time reći.

ako nije upisan u zemljišne knjige, a nasljednik je nekog od upisanih, onda ima sva prva koja ima vlasnik, samo rješenje o nasljeđivanju nije provedeno. vlasništvo je ustavom zagarantirano.

znam da se uređenjem prometnica ulazi u vlasništvo pa čak i u vlasništvo identično faktičkom posjedu, isto se radi i kod postavljanja vodova - plinovod, dalekovod, .......

netko tuži netko ne. nekog pozivaju na uvid u projektnu dokumentaciju nekog ne.

osobno ne podržavam takvo ponašanje državnih upravnih tijela, pogotovo sada kada se toliko pažnje daje bespravnoj gradnji pojedinaca. ne može za jedne vrijediti jedno, za druge drugo, a za treće treće (mislim na državu, građane i lobije). tako ne podržavam niti vaše. osim toga, asfaltiranje vašeg privatnog puta ide iz državnog novca u koji su izdvajali svi građani, a vi bi njime asfaltirali privatni put. izvolite riješte vlasnički pitanje puta - prenesite ga na upravljanje općini, županiji, ili kud već spada, pa tražite da vam asfaltiraju. u protivnom asfaltirajte ga sami u dogovoru sa suvlasnicima.

tako ja mislim, a vi ćete napraviti kako vi želite.

naravno da moramo djeci prepustiti da se sami izbore za sebe i svoje zakone. naravno da podržavam treniranje borilačkih vještina, kao i svaki drugi sport, jer u zdravu tijelu zdrav duh. i sama sam vodila kćerku dok je bila mala na karate, ali ona nije htjela ići na karate. išla je na balet. a onaj tko ide na balet teško će se obranit od nasilnika. ne mogu i ne trebaju svi biti jednaki.

upravo zato je velika odgovornost na onima koji imaju mogućnosti utjecati na formiranje uvjeta u kojima živimo. velik porast nasilja među djecom nije slučajnost.