Sana29

E sad još i ovo... bivši suprug mi osporava pravo viđanja djeteta... U odluci piše da imam pravo vidjeti dijete svaki drugi vikend,dva dana u tjednu u popodnevnim satima kad majka ne radi popodnevnu smjenu,svaki drugi državni i vjerski praznik i blagdan i 7 dana zimi i 30 dana ljeti. E sad,dok je rastava bila u tijeku ja sam radila jedan dan ujutro,jedan dan popodne i zato su ova dva dana u tjednu formulirana tako da bude u popodnevnim satima kad ja ne radim popodne. Međutim ja sad radim jedan tjedan ujutro i jedan tjedan popodne.Kad sam ujutro dva dana u tjednu mi dozvoljava da vidim dijete ali kad radim popodne on kaže da taj tjedan nemam pravo vidjeti dijete... Ja mislim da imam????Druga stvar je ako ja radim popodne pa nemogu ali desi se situacija ko ovaj tjedan da sam na godišnjem,znači ne radim popodne,točnije ne radim uopće ili ću se nekad uspijeti jedan dan u tjednu zamjeniti smjenu... Imam li onda pravo vidjeti dijete taj tjedan?Taj dan??? Obratila sam se centru da mu objasne presudu... Vidim ovdje na forumu da osporavanje viđanja i nije neko čudo i da se to opet mora tužiti preko suda???? Što mi je činiti ako će biši i dalje nekad osporavati mi pravo viđanja??? Može li se podnjeti i policijska prijava zbog nepoštivanja odluke suda???? Molim odgovore...stvarno sam sve više očajna... hvala

Ovako...moj slučaj je kompletno iznešen na ovom Forumu u Obiteljskom pravu pod naslovom Majka gubi skrb nad 5.god. djetetom? Molim one koji misle da mi mogu pomoći neka se jave na mail sana88@net.hr Hvala!

Da...recimo da je ovo bilo očekivano... Stiglo je riješenje i Županijskog suda u kojem se takođe navodi da smo mi oboje odlični roditelji ali da dijete tamo kod njega ima svoju sobu i baku s kojom je vezano pa je i mišljenje Županijskog suda da treba živjeti sa ocem. Dakle,moja žalba nije prošla. Uz to Županijski je naveo kako bivšem moram isplatiti alimentaciju od 12 mj prošle godine do 10mj ove godine sa kamatama...hm...Moram li ako je dijete bilo pola kod mene i pola kod njega,dakle zajedno smo ga uzdržavali sve te mjesece na način da je tjedan boravio kod mene a tjedan kod njega... Može li on ipak zahtijevat tu alimentaciju za te mjesece?? Ja sam došla do informacije da on to mora tražit sudskim putem ali da bi moja žalba bila uvažena jer je dijete bilo uzdržavano jednako od oba roditelja i nebi trebalo biti potraživnja za unatrag,te da ako bi mi sud i naložio da to platim on bi mi to morao vratiti.Je li to tako funkcionira ili kako??? A sad kako dalje??? Što je sad najvažnije poduzeti,osim uzeti dobrog odvetnika??? Kako sad započeti slučaj i koji bi to uvijeti sad bili najvažniji da bi ja vratila dijete?Može li mi tko nešto savjetovati...za ovo vrijeme dok sam u potrazi za odvjetnikom???? Hvala...

Shvačam pahuljice...sve mi je jasno,ali valjda ova ogorčenost cijelom situacijom me tera da se ovdje jadam a ovo nije forum za to već za konkretne probleme na koje nam pokušavate pomoći i hvala vam svima na tome... A centar?Hm...zbog njega sam i izgubila skrb ali kao što sam već rekla bojim se da je to zato jer oni poznaju načelnika oćpine u kojoj se nalazi dotični centar tako da mislim da ni jedan moj dopis u nekom važnijem smislu neće doći do izražaja... Bilo bi dobro da se može nekako prebaciti slučaj na neki drugi centar ali koliko sam shvatila uvijek se treba javljati centru koji je već vodio slučaj zar ne?! A sve što ja bivšem pokušam objasniti da nije dobro za dijete...da ga ne smije okretati protiv mene,protiv mog dečka,da ga mora vezati u autu i sl...on se samo smije na to...tvrdeći da to nije istina a znam da su mu laž i obećanja svakodnevnica...toliko ga poznajem... Voljela bi da možemo imati normalni odnos radi djeteta ali bojim se da je to gotovo nemoguće...možda tek kad dijete odraste...kad nećemo morati puno kontaktirati...ne znam.. Ali hvala vam pahuljice...

Osvrnula sam se na posljednji post od gospodina canisa jer sam to pokušavala prije pa mi se sav tekst izbrisao prilikom objave... Sad sam uhvatila malo vremena pa se eto osvrnula na njegove riječi... Ujedno,može li išta od ovih situacija na sudu meni pomoći u vraćanju svog djeteta ili su to nebitne situacije za skrbništvo?....

Voljela bih da znam kako ste u pravu što se tiče zakopavanja ratnih sjekira za dobrobit djeteta i cijelokupnog našeg odnosa nakon rastave,ali vjerujte mi iako mislite da će vrijeme smiriti tenzije meni se to ne čini baš tako. Bivši je jako prgava i ljubomorna osoba i još uvijek ia nakon godinu i 7mj kako ne živimo zajedno i živimo svoj život sa drugim partnerima on se raspituje za mene i mog dečka,prijetećim tonom mi se obraća kad ga spominje a i klincu je rekao da ako on bude vikao na njega neka kaže tati i tata će ga tući... Kaj je to način?Kako da ja s tim čovjekom imalo funkcioniram?Pa ima žensku,mladu,mlađu od sebe 13godina,ponos mu valjda,zašto mi to sve radi...pojma nemam... Ja nikada djetetu ne pričam ništa protiv njegove cure...mali ju je u početku često spominjao a odjednom je utihnuo... Sad mi često govori kako bi htio da mama tj ja imam bebu i to curicu,da bi on htio seku...ja znam u šali reći da je tatina cura mlada pa će mu možda jednog dana roditi seku ali on se na to ljuti i kaže kako on to ne želi već da mu ja rodim seku. Uz to iako je bivši dobio skrb iz razloga što dijete tamo ima svoju sobu djete spava sa njim u dnevnom boravku na istom krevetu...ali...osjećam da je sad povrijeđen jer mi je rekao "Mama kad dođe teta Mirela spavati kod tate ja moram ići spavati u svoju sobu"... Zar je to način?Onda ga je prije trebao naviknuti na svoju sobu pa onda žensku dovest na spavanje u svoj krevet...djete se ovako osjeća odbaćenim i osjećam da mu Mirela više i nije tako draga kao u početku.. Na moru kad su bili ja ga pitam ko je kuhao a on kaže Mirelina mama,ja reko kaj Mirela nije kuhala...Veli pa malo nakon njene mame..al mislim i oni su išli na more kao par sa dijetetom i morali uzeti njenu mamu da im kuha?Ajme,kaj bu uvijek nečija mama sa njima i u takvom okruženju će živjeti dijete?!Hm!? A da kažem drugu stranu... Dijete je prije odbijalo ići k meni...ali sad sve teže ide tati i ja ga moram voditi tati u auto i jedva me pusti...uz to dozvoli mi da ga vežem u stolcu što tati ne dozvoljava jer ga on nikada nije ni vezao u stolcu,na što sam se uvijek jako ljutila... A djete sad stalni ispitava i kad idemo kod mog dečka...kaže mi ti si mama bila kad ja idem...i sad smo mu obećali da ovaj vikend idemo svi k njemu i on razmišlja i kaže "sad idem tati i kad dođem k tebi idem po tebe na posao i oooodma idemo k Štefu",hehe... Veseli se,čak je reko da bi išao i k njemu spavati... Sretna sam...mislim da je to dobar početak jednog zajedničkog života koji će uslijediti... Ah...samo da vratim sina...znam da bi bio sretan samnom i Štefom...

Pa eto,hvala vam na svim savjetima i dapače ako mislite da mi može neko pomoći na taj n ačin da se zainteresiran odvjetnik javi bit će mi drago...nije mi hitno jer ionako tek čekam riješenje po kojem ću se dalje ravnati ali voljela bi da mogu izabrati ko će dalje voditi moj slučaj...hvala svima još jednom...

Ujedno ima li ovdje na forumu baš odvjetnika???

Napisala sam cijelu iskrenu historiju i na kraju kod objave mi se pokaže neka greška i sve mi izbriše,ajme koje sam ja sreće... Sad mi se neda ispočetka... ne razumijem,napišem sve ponovo i kliknem na objavi a on mi napiše...hvala vam na objavi alreadi submitet?????? i ništa ne objavi ZAAAAAAAAAAAAAAŠŠŠTOOOO????? Mogu li ikako do tog teksta ponovo????Zna li tko?

Da za mene je CZSS napisao... Rad na testovnom materijalu uredno prihvača,u radu je samostalna i ustrajna.Iskazuje sklonost davanju socijalno poželjnih odgovora,a sebe opisuje kao društevenu i ljubaznu osobu,koja je sklona prihvačanju,čak i na osnovu samo vanjskog dojma.U svojim postupcima je oprezna,ima snažnu potrebu za socijalnim odobravanjem.Nije sklona agresivnom ili impluzivnom ponašanju.Dobiveni rezultati sugeriraju da se radi o otvorenoj,entuzijastičnoj i aktivnoj osobi.Na psihologijskom instrumentariju nisu uočena psihopatološka odstupanja ličnosti koja bi predstavljala kontraindikaciju za daljnju majčinu kvalitetnu skrb o mlt. djetetu. Uglavnom suprug je bio jako razočaran što sam ja odmah imala drugog muškarca i jako povrijeđen mada smo o rastavi već pričali godinama a brak nismo konzumirali zadnjih 6mj zajedničkog života kada sam ja i ušla u vezu sa drugim muškarcem,s kojim sam još uvijek i koji mi je od početka bio bezuvijetna podrška. Ujedno napričao je kako sam ja njemu dužna neke novce na American Express kartici i takve gluposti što na kraju mislim da mu je i pomoglo,mada sam ja k njemu došla sa autom,koji smo naknadno prodali i dali kao polog za novi auto,iako sam mu predala svoju policu sa 50posto popusta i moja mama nam je 2 godine plačala kasko osiguranje,na kraju sam ja ostala dužna njemu,ali neznam što... Ja sam od njega otišla bez ičega...tražila sam ga svoje zlato što je ostalo,mamini pokloni za moje rođendane i to je jedva vratio tek kad je moj tata razgovarao sa njim.Tražila sam ga neke poklone,točnije suđe što smo dobili kao svadbeni dar od moje familije ni to mi nije vratio...ma puno toga nije vratio i nije ni bitno...ali uzeo mi je ono najvažnije u mom životu,onaj dio mene bez kojeg ne znam kako ću ako ostane živjeti sa njim.I koliko god svi kažu da ne gubim skrbništvo,svjesna sam toga ali na neki način ga ipak gubim i to je prestrašna bol u meni.... UJEDNO GOSPODIN CANIS JESTE LI VI ODVJETNIK?????????

Ja sam otišla i povela dijete sa sobom ali kako se nismo mogli dogovoriti da dijete živi kod mene jer to suprug nije htio,ujedno tražeći i skrbništvo,dogovorili smo se da će dijete tijedan dana živjeti kod njega i tjedan dana živjeti kod mene i tako to klapa već godinu i 7mj do pravomoćnosti neke odluke. A dijete je u trenutku prestanka zajedničkog života navršilo 4 godine.Ja sam u 2mj otišla a u 3 mj je dijete navršilo 4 godine.

Također hvala u_nedoumici i na njenom iznošenju iskustva sa dotičnom odvjetnicom... Hm...kažete stekli su dojam da "lažira" ali ja nisam ništa o tom pričala pa ipak je normalan???EEE još da me je netko i pitao kakav je na emocionalnim poljima i kako prihvača njemu neadekvatne situacije,koliko mi se naprijetio zbog bolesne ljubomore,čak i umanjivanjem važnosti svog života itd..itd... eh

Zahvaljujem pahuljice i slažem se sa vama...treba dobro razmisliti kad su u pitanju odjetnici jer to je naš život u kojem će oni ili pomoći ili odmoći... A ta bivša pravobraniteljica za dijecu???

A što se tiče Dafinke ja sam bila jednom prilikom i zatražila od nje savjet te za 15ak minuta razgovora naplatila mi je 500kn i izdala račun. Ne mogu reći da mi nije djelovala čudno ali mi je razjasnila jednu situaciju u vezi alimentacije. Nisam sigurna da je dobar izbor ali vidjelo se da se ipak razumije u obiteljsko pravo a na presudu suda se samo nasmijala i nije mogla vjerovati sve što piše,rekavši da je to sve pogrešno. Nismo ulazili u dublje diskusije... Ukoliko neko ima dobra iskustva sa nekom dobrom odvjetnicom neka mi ju slobodno preporuči...hvala vam svima!

PRESUDA Iz izvješća proizlazi da su oba roditelja emocionalno usmjerena na mlt djete te da oboje imaju podobne osobine za preuzimanje skrbi o djetetu.Također su oboje i nadalje ovisni o pomoći svojih roditelja.Trenutno je u interesu mlt djeteta da nakon razvoda nastavi živjeti s ocem budući bi nastavio živjeti u kućanstvu u kojem je boravio od svog rođenja,što znači njemu bliskom okruženju uz prisustvo bake koja je i do sada aktivnije bila uključena u pomoć oko skrbi za dijete,te bi na taj način mlt djetetu u većoj mjeri bila osigurana sigurnost i stabilnost. Sud smatra da su za pravilan psihofizički razvoj mlt djeteta osim emocionalne bliskosti djeteta s roditeljima potrebni i zadovoljavajući materijalni uvijeti.U konkretnom slučaju su na strani oca povoljnije stambene prilike(djete ima svoju sobu),a u istom kvartu i nadalje polazi vrtić.Nije od malog značaja i uloga bake po ocu koja je od početka bila uključena u određene vidove skrbi o dijetetu,te za koju je dijete takođe emocionalno vezano.Nije sporno da je majka podoban roditelj za skrb o dijetetu(kod majke nisu uočena psihopatološka odstupanja) ali su na strani majke trenutno nepovoljnije životne prilike(četveročlana obitelj živi u istoj sobi) stoga je sud temeljem čl.294 st.1 i čl 295 obiteljskog zakona odlučio da će dijete živjeti s ocem. Eto to je presuda suda i vjerujem da nisam krivo shvatila kako sam ustvari izgubila priliku da dijete živi sa mnom isključivo iz materijanlnih uvijeta,točnije što dijete kod mene nema svoju sobu,jelda? Ujedno ono što u zagradi piše da kod mene nema psihopatoloških odstupanja mislim da se to odnosi na ovaj dio mišljenja CZSS. Za bivšeg supruga su napisali... "Rad na testovnom materijalu uredno prihvaća, u radu je samostalan i ustrajan.Na MMPI inventaru ličnosti iskazuje izrazitu sklonost davanju soc. poželjnih odgovora tako da je ukupna valjanost dobivenih rezultata narušena do mjere da niti njihova interpretacija nije opravdana.upravo suprotno,na PIE,profilu emocija,nastoji sebe prikazati na socijalno nepoželjnije načine,što možda najviše dolazi na skali agresivnost koja je blago povišena iako tijekom svih razgovora u ovom uredu ali i temeljem izjava supruge ne postoje naznake da bi to bio obrazac ponašanja koji je za njega uobičajen.Upravo suprotno,djeluje smireno i staloženo. Inače sebe opisuje kao osobu koja je otvorena,društvena i donekle ekstrovertirana,koja je sklona prihvačanju i povjerljiva.U svojim postupcima je oprezan i pažljiv.Iako ima potrebu za socijalnim interakcijama,njihov kvantitet i kvaliteta nisu u skladu s njegovim potrebama što ga čini ponešto depresivnim. Temeljem svih provedenih razgovora,kao i na osnovu provedene psih. obrade,nisu uočena psihopatološka odstupan ja koja bi predstavljala prepreku njegovoj daljnjoj kvalitetnoj skrbi za mlt djete. Eto,iskreno meni ta obrada mog supruga nije baš nešto jasna pa ukoliko se neko razumije u psiholgiju bilo bi dobro da mi objasni o čemu se tu konkretno radi...za mene piše sve odlično ali ovo ne razumijem baš u potpunosti...

Dakle,preostaje mi sada samo čekati... Pokušat ću se obratiti odvjetniku da napiše nekakvu požurnicu i slažem se... U budućnosti trebam dobrog odvjetnika koji uistinu poznaje obiteljski zakon i koji će mi pomoći.. Bila sam na kratkom razgovoru sa Dafinkom Večerinom i razmišljala sam o njoj kao izboru ako ovo sa županijskim sudom pođe po zlu... Bilo mi je strašno jadno kako moj odvjetnik nema pojma o mom životu i mojim problemima i naš razgovor svede na pet minuta izbora,žalimo se ili ne ...eh... Čitala sam malo zakone i puno su mi pomogli i u samom razmišljanju vaši postovi i zato hvala,posebno vama gdin canis. Dakle čekam riješenje županijskog suda i u slučaju negativnog riješenja postoji li rok u kojem se može podnjeti tj predložiti sudu da djete dodijeli meni zbog promjenjenih uvijeta ili se to može odmah. Vjerujem da je odluka odmah pravomoćna?Pa se na istu može odmah i reagirati? Recite mi još...u mom životu sada postoji drugi muškarac...i u muževom druga žena... Ako bi ja odlučila živjeti sa tim čovjekom i na taj način takođe osigurati djetetu svoju sobu i prostor,kao i jedan topao dom u novoj obitelji na koji način se to gleda na sudu? Bili to bilo adekvatno riješenje i bi li se mi trebali vjenčati da sud ima blagonaklonjenije mišljenje o ozbiljnosti veze i stvaranja obitelji,nove obitelji za moje,naše dijete. Moj sin se jako dobro slaže sa tim čovjekom,ljubi ga i grli,a i on je toliko privržen k njemu što mi je naravno laknulo i sretna sam zbog toga... Ujedno on ima kuću i cijelih 80ak kvadrata kuće sa posebnim ulazom gdje bi mi mogli živjeti što uključuje i zasebnu sobu za dijete.U donjem dijelu kuće žive njegovi roditelji koji su me dobro prihvatili. Koliko mi to sve znači i bi li bilo dobro odlučiti se na taj korak? Meni je dosta 2godine hodati s nekim,željna sam imati muškarca svaki dan pored sebe,nismo više djeca...voljela bi miran obiteljski život stvoriti sa njim ali i sa svojim djetetom.Jeli to moguće?

Da,samo kako ću ja pred lice dotičnog ili nadležnog CZSS kad su te žene prvo pričale jedno a onda donjele potpuno drugačiju odluku o tome gdje bi djete trebalo živjeti... Kao što sam prije navela u meni postoji sumnja da se radilo i o nekoj vezi jer njegova obitelj ima poznanstvo načelnika općine u kojoj se nalazi dotični CZSS i iz tih razloga bojim da sve što ću ja tamo reći neće uroditi nekim plodom,osim ako se mogu javiti nekom drugom CZSS? Ili to baš mora biti taj koji je vodio slučaj? Znači ako će mi bivši suprug osporavati neka prava u odlučivanju i brizi za svoje dijete ja se mogu obratiti CZSS koji bi trebao poduzeti neke mjere? Ne znam,žao mi je što sam šutila i pred centrom i pred sudom,uvjerena da nema smisla pljuvati po nekome i prljavi veš iznositi pred lica nepoznatih ljudi i na kraju ispala hladna i nezainteresirana... A on je povrijeđen svašta govorio i na kraju dobio prednost...ne shvačam kako ali vjerujem da sam i sama kriva zbog toga. Koliko treba županijskom sudu da donese nekakvu odluku u pogledu moje žalbe jer ja to već čekam 7 mjeseci iako su mi rekli da obiteljski slučajevi imaju prednost i to nebi trebalo trajati više od 6mj. Da li ćemo mi biti pozvani na županijski sud kad oni donesu nekakvu odluku ili ćemo biti samo pismenim putem obavješteni o tome? Voljela bi da što prije znam na čemu sam i da mogu promjeniti svoje uvijete i tražiti svoje dijete...iako još uvijek postoji nada da će županijski sud dati mi priliku da dokažem sve ono što nisam imala prilike... Canis...hvala vam na svim informacijama i opsežnim ogovorima!

Razumijem da sam ja i dalje skrbnik svog dijeteta i da tu nema razlike među nama ali tu razliku pravit će moj bivši suprug jer on smatra da ako dijete pripadne da živi kod njega on automatski misli da je samo njegovo i da ja moram plačati samo alimentaciju i ne brinuti se i ne odlučivati više o njemu i stvarima koje su bitne za njegov život. Kako ću se ja s takvim čovjekom išta dogovoriti i sporazumjeti u vezi našeg djeteta? Jučer ga pitam kako se zove nova djetetova vrtička grupa i tete ni to mi ne želi odgovoriti već je bitno da mi natupi na nos kako je psihologica rekla da mora svaki dan ići u vrtić. Danas sam bila na razgovoru kod te psihologice i to je jedna divna žena...stoga...neke stvari u životu mogu se raditi kako želimo neke jednostavno ne mogu i od dva zla biramo ono manje...rekla je samo se mora umrijeti... U pravu je...idemo dalje...

A kao dalje...čekati taj dan... Centar je zasigurno sve napisao u vezi vašeg slučaja i svoje mišljenje o istom što će dakako ići u vašu korist,a ujedno ako ćete imati prilike na sudu ćete iznesti svjoje probleme i vjerojatno dobiti veliku prednost za skrbništvo,sudeći prema onom što ste naveli o ponašanju vaše supruge.Želim vam puno sreće.. Uistinu nisu uvijek majke najadekvatnija skrb za svoje dijete...ali ima nas i normalnih kojima oduzimaju dijecu očevi koji uistinu nisu sposobni sami brinuti o svojoj djeci...

Da,razumijem...Žalosno je da neki postupci mog bivšeg supruga koji inače ne zna što treba učiniti u nekom određenom trenutku sada se pokazuju kao pravi postupci. Jer s namjerom je upisao dijete u vrtić u svom kvartu i zatražio da cijeli postupak vodi CZZS u njegovom kvartu. Tamo su me isprva i psihologica i socijalna radnica uvjeravale kako dijete treba pripasti meni i bivšeg ispitivale zbog čega uopće traži skrb da bi na kraju njihova odluka bila potpuno drugačija i promjenila moj život.Između toga svega bojim se da stoji i poznanstvo njegove obitelji sa načelnikom općine u kojoj i je taj dotični CZZS,sad dokaza nemam ali sve je sumljivo... U konačnici izgubila sam skrb zbog mišljenja CZZS na koje se pozvala i sudkinja donošeći odluku. Zanimljivo mi je samo kako su djelatnice CZZS napisale kako je moj suprug na testovnom matrijalu ispao jako depresivan i agresivan ali to ne smatraju kao njegov obrazac ponašanja jer ja kao supruga nisam ništa pričala o tome,ali mene to nije niko ni pitao. Nisam sama pisala žalbu na županijski sud ali čitajući ju vrlo je štura i čak mislim da bi ju ja sama bolje napisala... Nažalost nemam neko veliko povjerenje prema svojem odvjetniku jer sam ga uzela preko jedne prijateljice i radi mi skoro za badava pa vjerujem da se niti ne trudi oko mog slučaja. Sve u svemu jako malo nade postoji u cijelom slučaju ali ne želim odustati,previše volim svoje dijete i bojim se za njegov život i odgoj koji mu tamo pružaju i s kojim se nisam slagala ni dok sam živjela sa suprugom. Tamo nema granica i misle da se sve pa i ljubav kupuje igračkama...a sad pomalo i djete počinje shvačati da nije sve u obećanjima koje mu otac daje a večinu uopće niti ne ispuni i sve teže odlazi ocu... Sve u svemu i nema nekih posebnih nada,jer cijela situacija što dalje to sve više ide u korist mog bivšeg supruga,od vrtića,stambenog prostora pa do bake koja pomaže u brizi itd... Ne znam samo kako ću izdržati da dijete vidim samo 8 puta mjesečno...to mi se čini prestrašno i prebolno... Ah...samo da ta žalba prođe i da dobijem priliku dokazati mnogo stvari...ne kažem da dijete uvijek treba pripasti majci jer znam ima i svakakvih majki ali ja mislim da meni ne fali ama baš ništa i da me u svemu vodi bezuvijetna ljubav prema mom sinu.

Što znači sudski izvanparnički postupak zbog promjene okolnosti i kako se postupa u tom slučaju?? I ako moja žalba na županijskom sudu prođe i proces se vrati na onaj dio na koji sam se žalila koji je daljnji proces?? i hvala na odgovorima

hvala...trudim se...ali svki put kad dobijem nadu sve moje nade padaju u vodu i sve pomalo gubi smisao...ali neću odustati...previše volim to dijete da ću dozvoliti da odrasta bez majke.. Je istina je da ne gubim skrb u definitivnom smislu ali bude li ostao živjeti kod oca on mi neće dozvoliti da sudjelujem u cijelom djetetovom životu onako kako bi htijela a i trebala...inate mi se za svaku sitnicu i pričaju o meni sve najgore...ali srećom nisu uspjeli okrenuti dijete protiv mene... Malecki je jako pametan i već je polako počeo shvačati da tatina obećanja i kupovina njegove ljubavi ne znače ništa i sad mu je sve teže kad od mene odlazi ocu...čak i ako izgubim skrbništvo makar znam da me dijete obožava i cijeni jer mu neizmjerno pružam ljubav i sve što mogu...

Da,tek sam se uključila u ovo sve pa će mi trebati malo vremena da polovim te postove o kojima pričate i sve mi je jasno o čem pričate i vjerujte mi borim se za svoje dijete ali očito sam bila presigurna da ga nemogu izgubiti i šutnjom natjerala muža da pljuje po meni i dobije skrb.uložila sam žalbu na županijski i već 6 mj čekam odgovor da li je moja žalba prošla i čak ako nije neću odutati.Tražit ću ponovo skrb zbog promjene uvijeta iako to sve košta,ali ne dam svoje dijete,on ga uistinu nije zaslužio...na kraju,što ako nisam ja...eh

Pa zar je za dobru i adekvatnu skrb bitno samo stambeno pitanje i da dijete ima svoju sobu?ne znam više kamo sve ovo vodi i što je bitno a što nije ali hvala na tračku nade... Uistinu mi jako fali moje dijete...moj život bez tog dijela mene nema smisla...

Jesu li majke manje vrijedni roditelji????