Stubi

Petre i ja nakon dugo vremena na Legalisu drago mi je da se kod tebe nešto pokrenulo bitno je da je su riješio pozitivno!

Poštovani!
možete li pojasniti dali Branitelj ,hrv-i ima mogućnosti izbora najpovoljnije mirovine pri odlasku u mirovinu iz civilnog radnog odnosa,vjerujem da je to već bilo aktualno ali ipak ima nedoumica ako nije problem da malo obnovimo gradivo. Poštovanje!

evo kako se zaostaci vračaju
Stjepan Androić, dipl. pravnik
Mirovinska pravda - spora, ali ostvarljiva
Za pravednost i pravdu u skladu sa zakonom u mirovinskom području odgovarajuće mjere treba poduzimati ministarstvo mjerodavno za to područje.
Put do ostvarenja prava koja priznaje zakon često je pun otpora birokracije, koja zbunjuje ali i obeshrabruje umirovljenika. Ipak upornost se nagrađuje. Međutim, nitko ne odgovara. Evo konkretnog primjera:
Osiguranik je ispunio uvjete za starosnu mirovinu, prekinuo je radni odnos i priznato mu je pravo na mirovinu na osnovi ostvarenog mirovinskog staža od 42 godine s pravom na isplatu od mjeseca veljače 2003. godine. Kod izračuna visine mirovine uzeto je u obračun obračunsko razdoblje od 1970. do 2002. godine, tj. 14 godina, kako je tada bilo propisano prema važećem zakonskom propisu. Početna svota mirovine bila je utvrđena u visini od 3.000,00 kn mjesečno. To je relativno pristojna visina mirovine i osiguranik se ne bi ni žalio da nije prije odlaska u mirovinu zatražio informativni izračun buduće mirovine prema kojem je njegova mirovina trebala iznositi oko 3.250 kuna. Dakle, ostvarena mirovina bila je manja za 250 kn od predviđane predračunom. Zato je podnio žalbu i tražio objašnjenje zašto je tolika razlika u visini ostvarene mirovine i mirovine prema predračunu. Međutim, žalba je odbijena uz suhoparno obrazloženje da se odbija kao neosnovana jer je mirovina izračunata prema tada najpovoljnijem obračunskom razdoblju od 1970. do 2002. godine. U odbijanju se poziva i na okolnost da je žalitelj bio obaviješten već u informativnom izračunu da taj informativni izračun služi samo kao informacija o približnom iznosu mirovine, a da se podaci na osnovi kojih se rješava o pravu na mirovinu još jednom provjeravaju i utvrđuju u samom postupku ostvarivanja prava na mirovinu.
 
Protiv takve odbijenice podnio je tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske (2003. godine) te naveo da mu je pogrešno izračunat prosjek plaća i staža za 1992. godinu. Naime, primijetio je da je u prvostupanjskom rješenju kod izračuna staža za 1992. godinu utvrđeno samo 9 dana staža, što iznosi u toj godini samo 56 sati rada. Zbog toga je taj broj sati, odnosno plaća uzet kao pretpostavljeni godišnji prosjek, na temelju kojeg su utvrđeni njegovi vrijednosni bodovi za tu godinu u znatno nižoj vrijednosti od prosjeka plaća, za razliku od ostalih godina. Dakle, nije se uzelo u obzir činjenicu da je u 1992. godini ostvareno samo 56 sati rada i da plaća za tih 56 sati rada ne može biti godišnji prosjek. Upravni sud RH uzeo je u obzir tužbu 2007. godine, poništio je rješenje i upozorio HZMO da nije uopće odgovoreno na žalbene navode umirovljenika te da je mirovinska osnovica utvrđena pogrešno i da je time povrijeđen zakon na štetu umirovljenika.
 
U izvršenju presude Upravnog suda donosi Središnja služba HZMO, kao drugostupanjsko tijelo, rješenje kojim se žalba prihvaća, poništava prvostupanjsko rješenje Područne službe te predmet vraća toj službi radi donošenja novog rješenja i u nadopuni postupka pravilno utvrdi najpovoljnije vrijednosne bodove, pridržavajući se pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba. Međutim, Područna služba donosi 2008. godine drugo rješenje kojim ponovno utvrđuje isti visinu mirovine (3.000,00 kn), koja je bila utvrđena pobijanim rješenjem donesenim 2003. godine. Dakle, uopće ne uzima u obzir rješenje Središnje službe niti presudu Upravnog suda niti njegovo pravno shvaćanje. Samo navodi da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi ostvareni u izračunati u razdoblju od 1970. do 2002. godine, a prema dostavljenim podacima o plaćama u matičnoj evidenciji službe HZMO, s time da za razdoblje od 1973. do 1992. godine podaci o plaćama nisu poznati.
 
Protiv takvog rješenja umirovljenik podnosi novu žalbu te ponovno iznosi da je pobijanim rješenjem ponovno utvrđena ista svota mirovine priznate počevši od 2003. godine, koja je bila utvrđena rješenjem iste službe, a bez ikakvog dodatnog obrazloženja i bez osvrtanja na presudu Upravnog suda RH, koji je povodom žalbe na prvo rješenje i tužbe protiv drugostupanjskog rješenja poništio prvo rješenje od 2003. godine i naredio donošenje novoga rješenja u kojem će se utvrditi i navesti razloge zašto je uzeta u obzir za izračun prosjeka plaća godine 1992, unatoč činjenici da je ostvareno samo 56 sati rada u toj godini, odnosno samo 9 dana staža.
 
U povodu te žalbe traži Središnja služba hitno rješavanje predmeta i dostavu spisa u Središnju službu. Nakon toga Područna služba donosi u listopadu 2010. godine svoje treće prvostupanjsko rješenje kojim se počevši od ožujka 2003. godine (a trebalo je od veljače) utvrđuje da osiguranik ima više od 43 godine i 6 mjeseci mirovinskog staža i da mu od mjeseca ožujka 2003. godine pripada nova svota mirovine od 3.380,00 kn, s pravom na isplatu svih pripadajućih zaostataka. Dakle više od 300 kn mjesečno više.
 
U opisanom konkretnom slučaju tek nakon proteka vremena od skoro osam godina od početka vođenja postupka (veljača 2003. godine – kad je podnesen zahtjev za mirovinu) i proteka 2,5 godine od donošenja presude Upravnog suda donosi Područna služba ispravno rješenje glede staža i visine mirovine, osim dana početka isplate.
 
Međutim, umirovljenik ipak ne zna koliki su njegovi pripadajući zaostaci za proteklo razdoblje niti je o tome službeno obaviješten. Sam je izračunao da bi to moglo biti više od 46.000 kuna. Da stvar bude još nejasnija, isplata zaostataka počela se obavljati parcijalno u ratama bez posebnih objašnjenja. Prema tome, moguće su i daljnje pogreške koje prosječan umirovljenik nije u stanju uočiti, ali ima pravo sumnjati. (Podaci o konkretnom slučaju, broju spisa i Područnoj službi poznati su uredništvu.)
 
Vezano uz opisani slučaj nameću se sljedeća pitanja: 1) umirovljeniku bi za pripadajuće zaostatke mirovine trebale pripasti i odgovarajuće kamate s posebnom potvrdom o visini njegova potraživanja, 2) neodgovornost i inaćenje Područne službe te bahatost referenta i njegova načelnika koji su ignorirali zakon, rješenje svoje Središnje službe i presudu Upravnog suda valjalo bi podvrći stegovnom postupku s osobnim materijalnim posljedicama, 3) da nije bilo upornosti umirovljenika i njegova usmjeravanja od stručnjaka uredništva Glasa Koncila, on bi bio trajno oštećen.
 
Koraci pravde su spori i teško ostvarljivi, a uzimanje kvalificiranog odvjetnika radi pretpostavljenog ali neizvjesnog budućeg prava ne može si priuštiti svaki umirovljenik. Za pravednost i pravdu u skladu sa zakonom u mirovinskom području odgovarajuće mjere treba poduzimati ministarstvo mjerodavno za to područje.

dragi moj krivo si me procjenio nisam ja na tebe i na nikoga kivan jer nisam takav po prirodi i vjera me odgojila da je zavidnost grijeh ali nemogu shvatiti da vi jednostavno ne želite priznati da takovo postupanje nije u redu neću sebe stavljati u prvi plan ali žao mi je kad vidim za ovu gospođu iz osijeka i ostale branitelje što jednostavno ne priznaš pa da zaista to nije u redu ovi mogu igrati nogomet i opće su nesposobni a ona i ostali bolesni do daske sposobni za rad ,a ovo sa nogometom to je usporedba naspram tvoje pravednosti a ne kivnosti i možeš mi odgovarati što hoićeš tvoje pravo ja sam završio i ne želim se više stobom nadmudrivat Bog stobom i svim Braniteljima.

Petre imam predosjećaj da češ ovog puta uspjeti jer tvoj slučaj trebalo je davno davno rješiti pozitivno

ako ti je za stalno onda nećeš još dugo čekati ide brže nego prije ,tako je bilo prije tri godine