ajaa

Hvala, cijenim Vaš trud oko odgovora! Ako Centar za socijalnu skrb uzima vanjske suradnike i isplaćuje im naknadu kao drugi dohodak za obavljanje poslova socijalne dijelatnosti iz njihovog djelokruga, onda vjerujem da to rade prema nekom posebnom propisu, ne vjerujem da rade mimo propisa, te ću se posavjetovati sa njima. Međutim u svom mišljenju Ministarstvo financija, Porezna uprava smatra da se porezno oslobođenje jednostavno ne odnosi na fizičke osobe (već samo na obiteljske domove, ustanove, tijela sa javnim ovlastima ili druge organizacije) te nisam sigurna da će ovo pomoći. Fizička osoba koja se bavi djelatnošću socijalne skrbi kao profesionalnom djelatnošću I dalje je fizička osoba, nije ustanova niti bilo kakva druga “organizacija”. Ono što mene i dalje muči je upravo to, gdje to u zakonu piše da su fizičke osobe isključene od oslobođenja, jer tumačenja zakona su nužna u praksi ali izmišljanje onoga što ne piše u zakonu sigurno nije dozvoljeno. Članak 11. točka 1. stavak g. jednostavno ne isključuje nikoga, to se jasno vidi. Ne znam kako tumačiti stavak 2. istog članka, ali prema mojem mišljenju on samo dodaje da onda kada isporuke obavljaju “navedene” ustanove, pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije, one oslobođenje ostvaruju pod uvjetom da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima. Za fizičku osobu se ne propisuje ništa u stvaku dva, niti ju se isključuje. Lijepi pozdrav!

Fizička osoba, dipl.soc.pedagog, obavlja više djelatnosti (putem ugovora o djelu), između ostalog i poslove povezane sa socijalnom skrbi. Poslove povezane sa socijalnom skrbi obavlja kao vanjski suradnik za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Centar za socijalni rad (radi sa građanima kojima je potreban neki oblik socijalne skrbi). U toku godine ostvariti će ukupni promet veći od 85.000,00 kuna, te ukoliko njene isporuke nisu oslobođene poreza prema članku 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, postati će od slijedeće godine obveznik PDV-a. Smatram da isporuke povezane sa socijalnom skrbi treba isključiti iz ostvarenog prometa temeljem slijedećih zakonskih odredbi: Zakon o porezu na dodanu vrijednost Članak 11. (1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su sljedeće isporuke od javnog interesa: g) usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije koje se prema propisima Republike Hrvatske smatraju organizacijama socijalnog karaktera, (2) Oslobođenja iz stavka 1. ovoga članka navedene ustanove, pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije ostvaruju pod uvjetom da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima. Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost Članak 69. (1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe. Plaćanja poreza oslobođene su ove isporuke i kad ih obavljaju, obiteljski domovi, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno posebnim propisima na području socijalne skrbi. (2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima iz područja socijalne skrbi kojima se korisnicima socijalne skrbi osigurava stanovanje, prehrana, briga o zdravlju, odgoj i obrazovanje, psihosocijalna rehabilitacija, njega i druge slične potrebe. Moje pitanje je, čitajući ove zakonske odredbe (i odredbe pravilnika), 1. da li su po vašem mišljenju oslobođene plaćanja PDV-a SVE usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, BEZ OBZIRA TKO IH OBAVLJA, ili smatrate da iz zakonskih odredbi proizlazi 2. da su oslobođene plaćanja PDV-a usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi SAMO onda kada ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije koje se prema propisima Republike Hrvatske smatraju organizacijama socijalnog karaktera (odnosno ustanove, pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije, pod uvjetom da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima) – dakle nikako ne i fizičke osobe, iako fizičke osobe kao vanjski suradnici obavljaju istu tu djelatnost za te organizacije. Mišljenje Ministarstva financija, u kojem se pozivaju na gore navedene članke, je pod broj 2. , dakle oslobođenje vrijedi samo sa posebne ustanove a ne i za fizičke osobe. Ove odredbe zakona su nove i vrijede od 01.01.2010.. Stara odredba Zakona o PDV-u članak 11. stavak1. točka 6. glasila je: « Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođeni su: … 6. usluge i isporuke dobara što ih obavljaju ustanove socijalne skrbi.» što je velika razlika od današnjeg izmijenjenog članka 11. stavka 1. točke g), koji je gore citiran. Ne vidim kako riječ «uključujući» u tom (novom) članku može ikoga isključivati, kao što ne vidim da stavak 2. istog članka isključuje fizičke osobe – on samo propisuje uvjet za slučaj kada isporuke obavljaju «navedene ustanove, pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije» (uvjet je za njih da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima). Isto vrijedi i za odredbe pravilnika. Osim što dvojim u ispravnost tumačenja postojećih zakonskih odredbi od strane Ministarstva financija, smatram, ukoliko je to tumačenje ispravno, da su zakonske odredbe nepravedne i protivne načelu jednakosti svih pred zakonom, jer za isti rad (koji je u javnom interesu), postoji dvostruki kriterij oporezivanja. – za pojedinca koji kao vanjski suradnik radi za ustanovu - i za samu ustanovu (u prvom slučaju obaveza zaračunavnja i plaćanja PDV-a, u drugom slučaju oslobođenje od PDV-a). Molim Vas mišljenje i savjet ! Hvala!

Kupila sam prijenosno računalo i nakon što su mi instalirali operativni sustav na istom uočili smo da ekran u nepravilnim razmacima gubi sliku na trenutak, odnosno slika postane crna na trenutak, i onda se vrati, što je vidljivo ljudskom oku. Slika bi doduše neko vrijeme, recimo sat vremena i bila o.k. a onda bi ponovo počela „treptati“. Odnijeli smo računalo prodavaču , 6. dan od dana kada smo kupili i preuzeli računalo, i zahtijevali da nam daju novo ispravno računalo. Prvo mi je djelatnica na odjelu za reklamacije rekla da oni za takve stvari ne daju zamjenu i da se jedino možemo obratiti ovlaštenom servisu. Nakon što sam se vidno uzrujala i rekla joj da me baš briga za garanciju koju ima taj proizvod i da želim da mi daju novo ispravno računalo ili vrate novac, te sam joj izrecitirala čl.410 ZOO o pravima kupca kod materijalnih nedostataka stvari, netko je tamo ipak promucao da onda ostavim računalo kod njih ali da oni imaju pravo u takvim slučajevima tražiti od ovlaštenog servisera njegovo mišljenje, te da za to navodno imaju rok od 15 dana. Pretpostavljam da se pozivaju na čl.5. Zakona o zaštiti potrošača , koji članak međutim navodi da se vještaćenje radi samo kada je to nužno. Zanima me obzirom da je nedostatak vidljiv ljudskom oku, a nitko od njih nije niti pokušao pogledati samo računalo koje je bilo ispred njih, imaju li pravo tražiti takvo vještačenje? Ako imaju, zanima me kako se odabire ovlašteni sudski vještak, jer u ovo vrijeme mita i korupcije bojim se svega, jer radi se o velikoj i sigurno moćnoj tvrtki, iako ne bih nikako htjela uvrijediti poštene i vrijedne članove te niti bilo koje druge profesije. Osim toga, zanima me sam rok u kojem su oni dužni predati mi stvar bez nedostataka (poznati su mi članci 411., i 412. ali što oni znače u praksi?), jer sam računalo uzela zbog posla i 15 dana koja su spomenuli mi se čini puno, naime najradije bi si sada kupila računalo u drugoj firmi i tražila ih da mi vrate plaćenu cijenu (naravno bilo bi idealno i da mi nadoknade štetu za gubljenje vremena i uzrujavanje)?