dijannna

Čitam već neko vrijeme na forumu slične postove i stekla sam dojam kako su očevi koji vole svoju djecu u potpuno podređenom položaju tijekom razvoda, za razliku od onih kojima je svejedno, koji izbjegavaju bilo kakvu obvezu ostavriti prema djeci. Nažalost u Hrvatskoj javnost rastavljene očeve doživljava upravo tako- kao neodgovorne, nezrele, promiskuitetne ljude kojima je jedina asocijacija na djecu alimentacija koju nastoje izbjeći. I sama sam do prije nekog vremena imala takav stav, unatoč tome što mi je otac zbog sličnih stvari izgubio kontakt sa kćeri iz prvog braka, jer njega sam doživjela kao iznimku, i dalje vjerujući kako ti muškarci nakon rastave nemaju nekog prevelikog interesa za djecu, pa zašto se uopće baviti njima, njihovim pravima i sl. Što želim reći... ovdje vidim da ima veliki broj očeva koji nastoje ostati u životu svog djeteta nakon razvoda, a cijeli sustav je tako organiziran da samo rijetkima to uspije...pa pošto vas ima dosta, zašto ne pokušate senzibilizirati javnost za svoj problem i na taj način doći do nekakvog pomaka. Npr. zašto ne bi potakli Latina da napravi emisiju o tome, on ima otvoren forum za predlaganje tema...naravno, ne mislim da jedna emisija može nešto bitno promijeniti, ali mislim da je taj stav javnosti bitan za nekakvo dugoročno poboljšanje sustava.

Moguće je da nije ni znao kolika su mu prava, pročitaj ovdje na forumu koliko su malo, puno manje neki drugi očevi dobili. Iako ne kažem, moguće je da je taj u skupini onih nemarnih kojima nije previše stalo.

Citat: ...Kosor,Anticevic-Martinovic,Dropulic,Lovrin,Nemcic...Jelavic...Brajsa... Govoris o nekom drugom svijetu... Kraj citata Istina je da ima uspješnih žena, nije to sporno, pitanje je samo koliko više moraju uložiti od muškaraca. Bilo je nedavno, mislim u Večernjaku, istraživanje o uspješnosti muškaraca i žena sa VSS, i ispalo je da su u mnogim područjima (posebice ing. elektrotehn., strojarstva i srodnih zanimanja) prosječne plaće žena puno manje od prosječnih plaća muškaraca. A kako sam se opredjelila za jedno od takvih zanimanja uvjerila sam se sama kako se žene trebaju više dokazivati. Ali to su sporedne stvari naspram svega što se može čuti u muškom društvu. Nisam neka mrziteljica muškaraca, zapravo mi često odgovaraju više nego žene, ali čini mi se da je žensko podcjenjivanje muškaraca puno manje nego li podcjenjivanje žena od strane muškaraca. Nemojte me krivo shvatiti, ne pokušavam ja ovom površnom analizom opravdati žene za sva maltretiranja za koja su sposobna tijekom razvoda, daleko od toga... samo mislim kako sve ide po starom zakonu akcije i reakcije.

dena... slažem se, ni ja to ne bi mogla, nisam ni mislila na takve slučajeve...

Ovo će sad zvučati zanesenjački, ali nadam se da ćete mi oprostit, mlada sam još, neopečena Meni se novac čini kao najveća glupost zbog koje se ljudi razvode..često se dvoje ljudi nađu iz nesigurnosti, jer im se čini da neće naći bolje od tog, pa eto, bolje i takav nego nikakav.. to mi je logično da pukne prije ili kasnije, i to su vjerovatno jedni od tih brakova koji su gledano sa strane pukli zbog gluposti. Ali ako je brak počeo s ljubavlju, mislim da se trebate izdignuti iznad tih problema koje donosi život. Možda ne uspjevate izići iz problema koje imate upravo zato jer proživljavate bračnu krizu. Jeste li probali oživjeti strasti s vašom ženom ( ne morate mi odgovoriti, samo razmislite), podsjetiti je nekom gestom, pjesmom i sl. na dane kad ste se tek upoznavali, kad ste bili bezbrižni i slobodni, kad nije bilo djece koji (možda) traže nove Nike.ice, ili koje su već sad u điru, ni tolike odgovornosti.. Na razdoblje kad ste (možda) bili student s 5 kn džepu, pili najjeftinije vino na nekoj klupici, a opet sretni i zaljubljeni... Možda vam to da inspiraciju i svježe ideje kojima bi poboljšali sadašnju financijsku situaciju. Možda zvuči kao bježanje od problema, ali nekad nam treba da se distanciramo nakratko od situacije kako bi povratili izgubljeno samopouzdanje i entuzijazam. Znam, reći ćete mi da odrastem...ali ni "odraslost" nije uvijek nužno dobra stvar

Na ovaj forum sam naišla pokušavajući pomoći jednoj osobi koja trenutno prolazi razvod. Inače, otac mi je prije 40 god. prošao isto tako jedan bolan razvod u kojem je, može se reći, izgubio dijete, jer je skrbništvo pripalo majci alkoholičarki koja se nikad nije pomirila s razvodom, te nije dopuštala posjete oca. To je rezultiralo potpunim gubitkom kontakta između tog djeteta (sad žene) i njenog (i mog) oca. Tu nesretnu priču pripisala sam vremenu u kojem se događala, konzervativnom društvu u kojem je jedini argument pri dodjeli djece bio " majka je majka". Mislila sam da se danas to sve jako izmjenilo, dok nisam počela pratiti jednu rastavu u svojoj blizini. Opet sam svjedokom koliko su mala prava očeva, koliko društvo ide pri razvodu "na ruku" majkama, koje to najčešće koriste kako bi odvojile djecu od očeva i na taj način dobile nekakvu zadovoljštinu. Čini mi se da žene nikad nisu toliko bahate, arogantne i pune sebe kao nakon razvoda kad trebaju ostavriti kontakt s bivšim suprugom oko djece (čast iznimkama ) Nerijetko se prema djeci onose kao prema svom vlasništvu, pa ako mu jednom dozvoli u godinu dana pola sata više, ona je tako velikodušna i dobra, jer mu je DALA pola sata s NJENIM djetetom). Često muškarci u takvim situacijima gube glavu, ne znaju se nositi s tom novom situacijom u kojoj su totalno zavisni. Rastužile su me takve stvari, i nekad se pitam, je li moguće da mi žene možemo nekad biti toliko okrutne? Ali kad razmišljam o drugim aspektima našeg društva, sve se to uklapa. Priznali mi to ili ne, još uvijek živimo u konzervativnom svijetu muške dominacije, u kojem postoji jasna podjela uloga, muškarcu je prirodan poslovni svijet, on je "osvajač", vođa svog čopora, dok su žene i dalje prvenstveno majke i supruge, pa eventualno se uz to mogu okušati u nekom poslu, na nekoj manje bitnoj funkciji, ili ako su sposobnije mogu postići i nekakav uspjeh, ali spavajući 4h sata dnevno, jer treba skuhati ručak/večeru, prati, peglati i sve ostalo, a ako joj suprug nekad pomogne u tome, ona mu treba biti zahvalna do neba, jer ON JE TO NJOJ NAPRAVIO. Npr. nikad nisam čula da je netko pitao nekog uspješnog muškarca kako usklađuje posao i brigu o obitelji. dok je to prvo pitanje svakoj imalo uspješnoj ženi. Mislila sam da je to odlika seoske sredine u kojoj sam odrasla, ali sad kad se krećem u intelektualnim krugovima, vidim da su razlike minimalne, nerijetko slušam komentare tipa: "Ne znam, ne bi zaposlio ženu ing.,kao tajnicu ok, ali ing. ne bi baš". A i tu po forumu sam pročitala izjave tipa : Imam dvoje djece, ali hvala bogu nisu kćeri " Uglavnom, što želim reći... generalno gledajući vjerujem da su muškarci razvodom jako zakinuti, ali s druge strane to je posljedica društva u kojem vladaju muškarci, a žene su prvenstveno supruge i majke, u ovom društvu poprilično zakinute, pogotovo one koje se usude drznuti toliko da se uvale u neka ne tipično "ženska zanimanja". I naravno, da će tada u tom jednom aspektu, rijetkom u kojem im društvo daje prednost, žene pokušati kompenzirati to konstantno podcjenjivanje od strane muškaraca na svim ostalim područjima. Zaključak: muškarci potrudite se cijeniti žene. Ili bar svoje žene. Preventivno

Pitanje je izvan teme, ali i većina ostalih postova ode u širinu, pa ... Zašto se želite razvesti? Što je to što vam smeta u braku da razmišljate o tom koraku? Ne pitam to da bi vas ili vašeg sadašnjeg supruga proglasila negativkom/negativcem, već me zanima taj treutak u kojem se dvoje ljudi počme otuđivati. Čitam ovdje traumatična iskustva razvoda, s druge strane gledam oko sebe zaljubljene parove koji jedva čekaju zajednički život... Toliko idealiziranja na početku, toliko gnjeva na kraju...Što je to što se dogodi između dvoje ljudi da od tih nježnih početaka dolazi do tako teških okršaja?

Kako je većina ljudi koji pišu na ovom forumu prošla razvod, zanima me koja su vaša iskustva. Kolliko je trajao razvod,kakva je odluka suda o skrbništvu nad djecom, koliko ih viđa roditelj s kojim ne žive, koliku alimentaciju primate/plaćate...? Netko meni blizak trenutno prolazi razvod, pa me zanima što očekivati...

Kad sam prije godinu,dvije razmišljala o ovim stvarima bila sam sklonija mišljenju kako su žene te koje treba zaštiti razvodom, jer su češći primjeri jako neogdovornih očeva, nego li majki. Uz to još uvijek živimo u dosta konzervativnom društvu u kojem postoji ta podjela uloga, pri čemu većinom žene obavljaju neposrednu skrb za djecu, pa je nekako prirodnije da nakon rastave djeca ostaju uz majke. Međutim, kasnije sam se zbližila s jednim muškarcem koji prolazi razvod i iskreno, jako me iznenadilo koliko mala prava zakonski dobivaju očevi. I to čak i u slučajevima kad razvod nije potaknut od njihove strane (sto zapravo ne bi ni trebalo biti vazno, jer je vazna dobrobit za djecu) i kad su spremni plaćati sve potrebno. Meni je taj pojam alimentacije koja se uplaćuje u novcima jako nepošten po roditelja koji plaća, ne zbog novaca, već se na taj način roditelju kojem nisu pripala djeca uskraćuje jedan dio odgoja. Vjerujem da roditelj odvojen od djece prolazi određenu krizu roditeljstva u kojoj su vazne sitnice, kao npr. vidjeti na djetetu jaknu ili tenisice koju je upravo on odabrao, ne zato što je na taj način "kupio" dijete, već zato što ima neki sitan primjer da je još u njegovom životu i da još odlučuje o njemu. Zato mi nije jasno zašto žene čija djeca imaju zainteresiranog oca ne dopuštaju takve solucije, npr. da im dio novca izdaje u gotovini (za režije, hranu) a dio u dječjim potrebštinama. Naravno, to sve pišem za slučaj u kojem očevi brinu za djecu. I ne razumijem tu veliku posesivnost (češće od strane žena) koje se prema djeci ponašaju kao prema dijelu namještaja, pa kad se već sve dijeli da se i to podijeli (a kako su one više uložile, pošteno je da pripadnu njima), ne razumijem uopće taj način razmišljanja u kojem "su djeca nečija". To su mali ljudi koji jače od svih drugih potreba imaju potrebu za ljubavlju. I ne razumijem zašto se toliko borite da im omogućite igračke, različite aktivnosti i sl. ako im oduzmete oca. Ne mozete tada govoriti o ljubavi prema svom djetetu, jer to tada nije ljubav već posesivnost. Možda sam malo grubo ovo napisala, ne mislim ništa loše, samo sam potaknuta nekim primjerom iz moje blizine. Naravno, svaki je slučaj poseban i nisam htjela kritizirati samohrane majke koje traže svoja prava, već samo one koje nastoje istisnuti roditelja djetetu. Moj otac je bio hladan čovjek, majka je bila lista suprotnost, ali koliko god me ona voljela i to mi izražavala, onaj dio koji mi otac nije dao još se uvijek odražava u mom karakteru,u nesigurnosti i nepovjerenju u druge. Zato mi je zao gledati djecu koje se nastoji odijeliti od jednog roditelja, pogotovo ako je taj roditelj brižan i zainteresiran, jer im se otima nešto neprocjenjivo.

Može li mi netko preporučiti odvjetnika za obiteljsko pravo, tj. za brakorazvodne parnice, iz Splita? Ako ne može na forum, tada na mail dijannna@net.hr