Danas sa bio kod odvjetnicena razgovoru.To mi je privo korištenje odvjetničkih usluga u životu.Još sam pomalo zgrožen.Dakle:rekao sam joj da ISKLJUČIVO RADI INTERESA MOGA SINA želim pokrenuti sudski postupak za promjenom odluke o skrbništvu.Ne iz nekog mog hira, inata, osvete ili slično.Samo želim da dijete bude voljeno, da izraste u čovjeka, da može popiti "Kraš"kada želi (bez komentara majke "da to piju samo balavci" ;op.a. mlijeko košta 5kn,njene cigarete dnevno 30)), da najzad spava u svom krevetu.
Želim razjasniti neke stvari.Nisam nikakav "idealan otac",živim samostalno, prosječno, sa suprugom i kćerkicom starom 3 mjeseca, ali vjerujem da mogu svom sinu pružiti više ljubavi i bolje uvjete za odrastanje nego što sad ima.
Dakle savjeti odvjetnice za moj slučaj:
-JEDINO,TJ. NAJBITNIJE ŠTO SUD UZIMA U OBZIR PRI OVAKVOM SLUČAJU JE DJETETOVO MIŠLJENJE.U postotku 80%.Sve ostalo imovinsko stanje, uvjeti življenja, prijašnja nemila događanja je manje relevantno za donošenje odluke.Kako je maleni ove godine krenuo u prvi razred,a sada živi 50 km dalje viđali smo se rijeđe vikendima dok je za božićne i uskrsne praznike bio kod mene.Prijašnjih godina je bio 3-4mjeseca/godišnje kod mene.Imamo dobar odnos,koliko može biti dobar odnos sina i oca koji ne žive zajedno,i sada bih ja po savjetu odvjetnice trebao prvo početi "kupovati" sina. Na različite načine. Da bude jasno ,on je dijete 8 godina, podložno,usprkos teškom odrastanju iznimno je bistar, društven i prilagodljiv.Kako da mu ja sada počne mazati oči kupovanjem, popuštanjem...laganjem. Morati ću ako želim dobiti pozitivnu presudu. Ne pljuvati po majci, djete ju voli. Naravno.Pojačati kontakte. Naravno. Cijelo vrijeme me je mučila samo jedna stvar:da li je ispravno početak zajedničkog života sa sinom temeljiti na lažima i konspiraciji. JE! Shvatio sam da ,ako je čovijek siguran u ispravnost svoje odluke da na ovaj način djetetu pruži pravi odgoj i istinsku ljubav, ovo nije nikakva cijena. Napravit ću to. Bio sam uvjeren do danas da sud pri donošenju odluke uzima u obzir sve ono iz prvog mog posta, ali izgleda da ne .Redovno ću izvještavati o razvoju situacije. Na kraju, shvatio sam i svoju ogromnu grešku: kada se sve ono zlo događalo išao sam sam u czss bez odvjetnika.Centar nije ,normalno, ništa odradio. Danas mi odvjetnica kaže da je uvjerena da bih taj tren na sudu(2001.g) dobio skrbništvo.Kakav propust.Vjerovao sam tada u instituciju, znao sam da sam u pravu i ništa konkretno nisam napravio.Danas bih se pojeo zbog toga.Tada sam podlegao "savjetima" svojih bližnjih da "nije u redu uzimati djete od majke i sl."Kakav glupan.Istina jedno određeno vrijeme cijela situacija je izgledala normalna(viđanje,uvjeti njihovog življenja,djetetovo zdravlje) međutim kada sam se oženio (2003.g) pod_ebavanje majke je počelo da bi kulminiralo rođenjem moje kćerkice. Sudski postupak za povećanjem alimentacije koji je pokrenula odbačen je na županijskom sudu. Kako ju nije bilo sram pisati stvari tipa:kupila sam knjige i opremu za početak škole (na sudu sam priložio račune da sam knjige kupio ja),laž, uglavnom od 7 točaka u tužbi sve sam na sudu pobio pisanim dokazima,ona se žali . Istina kad tad izađe na vidjelo. Moj savjet svima koji su u istoj situaciji: idite na sud što prije, ne čekajte da ne bude prekasno, usmeni dogovori ništa ne znače i sa vremenom mogu samo pogoršati situaciju.
Ne mogu više