Naime, pokrenut je pojedinačni ispravni postupak i pozvani smo na raspravu za ispravak. Predlagateljica se pokušava uknjižiti kao vlasnik na z.k. čestici koja je u vlasništvu moga pradjeda(upisano u zk). Tvrde da su 50 godina u samostalnom i neprekinutom posjedu iste od 1950. godine kada je navodno djeda moga pradjede, koji je inače jedan od 4 nasljednika pradjede, prodao navedenu nekretninu u naravi poljopr. zemljište. Kako se to sve događalo prije mnogo godina. Promatrajući prijelazne i završne odredbe ZV-a, odnosno čl. 388., st. 2, što mislite koji Zakon bi se trebao primjenjivati. Mislim da je dvojba između ZV-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i OGZ-a.
Osim toga, što mislite o prigovoru da predlagateljica nije mogla biti u samostalnom posjedu iz razloga što ostaviteljev posjed prelazi na njegove
nasljednike u času ostaviteljeve smrti, bez obzira što će nasljednici faktičnu vlast nad
stvari steći tek kasnije – tzv. nasljednički posjed.
Odnosno ukoliko se primjenjuje ZOVO, čl. 73. Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca bez obzira na to kada je stekao faktičnu vlast. Dakle iako je prošlo 2 generacije od pradjeda, smatra se da su posjednici nasljednici, zar ne? Prema tome ne postoji mogućnost samostalnog posjeda nekog drugoga. Kako vi to tumačite?
Osim toga, zna li netko kako najbolje dokazati nepošteni posjed osobe koja tvrdi da je stekla kupoprodajom nekretninu od osobe koja nije upisana kao vlasnik u z.k., ali je bila upisana u katastar kao posjednik i još i dan danas je upisana?