Kada smo se upoznali rekao je da je rastavljen i da ima dijete. U 5 mj trudnoće otkrivam da nije rastavljen, jer je dosao pred zid ideja o braku i dogovaranja vecere i datuma vjenčanja.Opraštam, idemo dalje, kažem si. Ne ženimo se.Kad je dijete imalo godinu dana saznajem da "imam sina" nije istina. To nije njegov sin,ali ($$$.$$$)je učinilo svoje radi zaštite te imućne familije njegove žene.Moja nastojanja da sina upozajem,družim sa našom kćerkom dovela ga je pred i taj drugi zid.Otišla sam..Nestao je na nekoliko mjeseci, kod meme u Njemačku. Same smo 6 godina.On radi vani, mjesec-mjesec.Ima obitelj, dvoje djece, ženu, stan, novi auto i dva kredita. Dijete nisam mogla upisati u školu u gradu gdje živimo,jer nisam dobila njegov potpis za promjenu boravišta, jer kad je tu, mobitel mu je isključen i ne mogu do njega. Sa mnom ne želi razgovarati. Odvjetnik će mi pripremiti papir koji ćemo ovjeriti kod javnog bilježnika,papir za pravo potpisa za dijete, umjesto njega, ako mi se javi. Ako bude htio potpisati..Centar nema osnove da ga pozove,centar za obiteljsko savjetovanje kaže da nema nadležnosti.Svi psiholozi, mup, centar,gradska uprava-prosvjeta, sva mjesta gdje sam se raspitivala sa situaciju i skolu, svi se jako cude.Svima moram pričati svoju i našu priču. Šaljem mu mailove, molim njegov potpis za predbilježbe da upišem dijete,kopija osobne bi bila dovoljna, ali ne. Nisam uspjela. Zakasnila sam.Sada ne znam gdje će biti upisana, da li ću je prebacivati, hoće li biti mjesta??Kako će mjenjati 3 autobusa, sama??Moram raditi!? I..javio se pred par dana, smatra me prijetnjom. Ja samo želim pola sata razgovora da mu objasnim,molim za pola sata razgovora da mu objasnim da je ovo prijelomni trenutak za dijete, da joj trebamo oboje..ne. Neće. Nema što sa mnom pričati kaže.Spominjem sud,kaže da se neće odazvati, centar, bilošto, ne želim trčati za njim po cesti..ZAŠTO!? Njegova supruga ne zna što je on napravio. On živi u laži. Boji se.Kada sam shvatila zato me sve ove godine izbjegava,javi se samo sms porukom kada ju poželi vidjeti, uredno uplaćuje novac..Ali prijetnja sam..Zato jer se ne zna.Raspitala sam se..Njegovi prijatelji i poznanici pričaju sasvim drugu p r i č u onu njegovu o meni..ma nema veze,neću pričati ako ne moram, ako djetetu ništa time ne štetim,ali sada me već lovi panika..Šta ako!? Ima ista prava na dijete kao i ja. Neka tako nemoralan čovjek ode s njom kad ju uzme..A ja nemam papire..Rješenje..Ništa.Za sud i državu ja sam ista kao i on. A ne bi trebala biti, a nisam. Zasto dijete ne moze ici u skolu sa djecom s kojom je isla u vrtić sve ove godine? Radi njegova straha od istine, nejavljanja, kule od karata,radi mojeg pozitivnog stava, MA BIT ĆE SVE OK?? Zasto se uopće to mora dovoditi u pitanje? To je njezina egzistencija,život, socijalni odgoj i sigurnost.Da li da idem na sud?Svi mi kažu, ne budi luda, moras se osigurati , i sebe i dijete..