O prijedlogu za oslobađanje od sudske pristojbe nije trebalo uopće odlučivati.
Da bi se takav prijedlog mogao prihvatiti ta osoba mora biti saslušana i dati izjavu na zapisnik.
Da bi ga se moglo odbiti zbog nedolaska na ročište radi davanja izjave o imovnom stanju - sud u pozivu MORA naznačiti da će biti saslušan na tu okolnost, tj. da se poziva radi davanja izjave o imovnom stanju. Ne može sud zato što ga je pozivao u sklopu dokaznog postupka radi saslušanja, odbiti njegov zahtjev za oslobađanje zato što se nije on pojavio na saslušanju na kojem je pozvan isključivo u svrhu dokaznog postupka...mi u spisu nismo imali nigdje poziv na ročište tužitelja iz kojeg bi se vidjelo iz kojih se okolnosti on poziva, da li samo da ga se sasluša u dokaznom postupku ili i iz razloga da da izjavu o svom imovnom stanju, a ako takvo nešto postoji, on je u tom pozivu morao biti upozoren na posljedice nedolaska. Pa je takvu osobu trebalo pozvati posebno na ročište radi davanja takve izjave i upozoriti ga na posljedice nedolaska, s obzirom da to sudac nije učinio, to nije naš propust, nego propust suca da o tome odluči i da ga pozove na ročište i nismo mogli donositi odluke na temelju nečega što u spisu ne postoji. Nismo ga mogli odbiti i reći da nije došao na ročište radi davanja izjave, ako čovjek nikada nije u tu svrhu niti pozivan. Između ostalog postoji i odluka višeg suda o tome, koju trenutačno ne mogu naći...a u kojoj je upravo bio ovakav sličan slučaj gdje je sudac pozivao stranku na ročište, ona nije došla, on je odbio njezim tužbeni zahtjev i zahtjev za oslobađanjem od sudske pristojbe i ta odluka je bila ukinuta s obrazloženjem da sud mora u pozivu točno naznačiti iz kojeg razloga poziva stranku i upozoriti ga na posljedice ne dolaska, ako to nije učinio, ne može stranci odbiti zahtjev za oslobađanje od sudske pristojbe.