tikii

Pratim temu Borba za djecu i jasno mi je da sam kao majka u velikoj prednosti. Ali, kao što sam napisala u svom zadnjem postu, moj muž sada direktno prijeti mojim ubojstvom i svojim samoubojstvom kada djecu dodjele meni u skrbništvo. A kakav će im onda biti život? Pretpostavljam da je zaključio kako me više ne straše prijetnje da "neće dati ni lipe za svoju djecu kada ga odvojim od njih" (ovo su doslovno njegove riječi) i da će sebi oduzeti život, pa sad koristi najteže moguće prijetnje da bi me zastrašio. Nekako si ne mogu njega zamisliti kao ubojicu, ali inače ga mogu okarakterizirati kao osobu koja jako nelogično razmišlja i tko zna može li mu na kraju svega ipak puhnuti u glavu da baš i ostvari svoje prijetnje da mi dokaže kako je ozbiljno mislio.

ovo je već postala saga, a ja sam opet u pat poziciji. Naime, poziv za sud sam dobila za 18.9., ali s obzirom na neke promjenjene okolnosti na malo bolje, ajmo reći da sam se ustrtarila i stavila postupak u mirovanje na 3 mjeseca. Nakon toga svađe, opet inat i provođenje njegove volje na silu (ne prema meni već stvarima u kući - pr. jako ga živcira kad se zaključam u kupaonu pa mi je slomio ključ, a i telefonski kabel je pretrgao nogom da ne bi mogla na internet jer sam ga ja "izazvala", pa kad sam sutradan kupila novi i ovaj je doživio istu sudbinu). Također prijeti mi financijski kad se vratim s porodiljnog na posao. On ima duplo veću plaću , pa će u kućni budžet davati koliko i ja, a ostatak će trošit kako on želi. I kad sam mu rekla da ako tako stvari stoje da onda ipak pokrećem razvod, zaprijetio je konačnim: ubit ću tebe pa sebe, a i moju odvjetnicu (u slučaju da svo troje djece pripadne meni u skrbništvo). Kasnije sam uspjela snimit tu prijetnju, ali što mi to vrijedi. Što mogu s tim napravit? Pa taman i da postoji neka kazna zatvora za izrećenu prijetnju smrću, izaći će van za godinu, dvije, tri. Poznavajući sebe, kad istekne ova tri mjeseca vjerojatno ću se opet ustrtarit - pa ne mogu zamislit da mi djeca ostanu siročad, a ovako se ja osjećam kao u zatvoru, izjeda me ova situacija i izjeda, non stop sam pod stresom i bojim se da ću se zbog gada na kraju i razbolit.

Možda su moja razmišljanja zvučala glupo, ali istina je da ovaj stvarno prijeti. I nije me tek ovaj događaj u vijestima naveo da se zabrinem, već me samo dodatno uzdrmao.

Po tko zna koji put već ovu temu izvlačim iz zaborava. Putem odvjetnice sam predala tužbu za razvod negdje oko 20.6. Još uvijek nisam dobila nikakav poziv za sud. OK, valjda su im godišnji. U međuvremenu odnosi s mužem su i dalje bljak, s tim da sad već bliski krug ljudi zna za tužbu, pa vrše pritisak. Na nagovor mog tate muž u zadnjih 5 dana malčice pomaže u kućanstvu i to što napravi vrijedi 100 puta više od onog što ja radim. Također je "odlučio" da trebamo ipak jesti zajedno za stolom ono što drugi skuha. I onda kaže da ga zanima koji ću sad razlog imati za razvod. A sve ostale gadosti su i dalje prisutne, potcjenjivanje, ponižavanje pred drugima, nepodnošljivo tjeranje inata za sve što nije po njegovom. I više nego ikad prije prijeti nasiljem u slučaju da sve troje djece bude dodjeljeno meni u skrbništvo. Sad više ni ne znam prijeti li svojim životom ili mojim. Stalno ponavlja frazu "netko će platiti". I onda jučer ona vijest o ocu troje djece koji je ubio ženu, pa sebe. Ma zapravo uopće nemam neko pitanje, već samo želim čuti vaše mišljenje o svemu ovom.

Ja nisam stručna po ovom pitanju, ali redovito čitajući ovaj forum i tražeći slične informacije došla sam do zaključka da tako maleno dijete ne ide drugom roditelju na viđanje cijeli vikend tj. na spavanje, pogotovo ako na to već nije naviklo. Tek negdje tamo oko treće godine života. Ipak, neka se javi netko tko zna bolje i više od mene.

Pa ja si to mogu protumačiti ovako, prema vlastitoj situaciji. Otac, naravno, obožava djecu, ali s obzirom da je mama (tj. ja) na porodiljnom kompletnu brigu lagano prepušta meni. Još i više otkad smo u lošim odnosima, misleći da će me time slomiti. Ne znam ima li priča s početka i drugu stranu, ali meni je i ovakva sasvim moguća.

newbie i fani, ne mogu vam opisati koliko sam vam zahvalna što ovdje sa mnom dijelite svoja iskustva. Ako i kada se i ja konačno dokopam svog mira obećajem da ću bit kao vi i podijelit vlastita iskustva s onima kojima to ovdje bude potrebno.

Za koji dan imam termin kod odvjetnice kad bih trebala podnjeti tužbu za razvod. Sva sam uzdrmana, potresena zbog tog nepoznatog u što se upuštam. Problem je u tome što moj, nadam se uskoro bivši, muž odbija otići iz stana gdje živimo s djecom, kako on kaže dok mu sud tako ne naredi. Stan je vlasništvo mojih roditelja. Ne želim ulazit s njim u konflikte takve vrste i provodit silu. Radije ću čekati da sam zaključi kako njegov inat nema smisla. On još ne zna za moju namjeru podizanja tužbe. Zapravo sve to stalno visi u zraku, ali on ne zna da se to treba dogoditi ovih dana. A možda čak misli da se neće ni dogodit, jer me konstantno pritišće raznim zastrašivanjima. Moje pitanje je: kad mogu očekivati i od koga (centra ili suda) da donese privremenu odluku o tome s kim će djeca živjeti, dok se cijeli postupak razvoda ne završi?

newbie, puno, puno hvala na odgovoru.

fani, puno hvala na trudu!

uh, malo preradikalno za nas. Voljela bih da mi se javi još i newbie i fani po mogućnosti, ali i drugi koji su imali sličnog iskustva koje mene tek čeka.

Bilo tko?

Možete li mi još reći kako izgleda to vještačenje za podobnijeg rodetelja. Gdje se to odvija? I kako razgovaraju s djecom? Dolaze li oni k nama doma ili mi idemo u Centar? Razgovaraju li oni s našim prijateljima, susjedima, rodbinom, pedijatrom? Ovo zadnje bi meni puno značilo, jer nema tko ne zna da sam ja 100% svog vremena zaokupljena djecom, igram se s njima, učim ih koječemu, kuham, perem, peglam, kupam, vodim ih svuda sa sobom - u parkove, u kazalište, u ZOO. A jedino kuda ih on vodi je k njegovim roditeljima na selu i to da bi on tamo radio, a djeca da kao uživaju u friškom zraku. Kako su mi oni još maleni, ja sam uvijek inzistirala da idem s njima, jer tako dobiju pravu pažnju, ali mi je sad zabranio da idem tamo. Naravno da ih dovede doma prekasno, kad bi već trebali spavati, jer je njemu važnije da napravi što više posla.

Neizmjerno puno hvala, newbie. Ovo što si ti napisala zaista mi je najveća podrška do sada. Kao što si i ti rekla, doslovno sam i ja također već puno puta izgovorila: "ako postoji mogućnost da ostanem bez ijednog od svoja tri anđela, radije ću trpit do njihove punoljetnosti" Bez njih bi umrla istog trena. Muž mi je baš jučer rekao da će pokrenut svu svoju financijsku strukturu da dobije bar jedno dijete. Nakon toga su mi se cijeli dan ruke tresle. Znam da ove fraze o "dobivanju djece" zvuče sebično, ali to stvarno koristim samo kao frazu i nadam se da je jasno da nemam namjeru braniti susrete između djece i njihovog oca, jer oni imaju na to svako pravo i potrebu. Krajem mjeseca idem odvjetniku i još od njega se nadam čuti ono što želim. Ako bude tako mislim da ću pokrenuti tužbu, jer je moj muž opet prekinuo komunikaciju, slobodno vrijeme najčešće provodi odlazeći svojim roditeljima na selo da bi im pomagao, a kad i je doma onda samo prkosi i ne želi mrdnuti ni najmanjim prstom da pomogne u kući, iako posla s troje male djece ima cijeli dan uvrh glave. Kad sve uzmem u obzir mislim da je za našu djecu također veće zlo da gledaju svoje roditelje zajedno i uče na našem primjeru.

I am back! Molila bih još odgovora na ovo moje pitanje od prije Mi smo u međuvremenu imali jedan pokušaj spašavanja braka, nakon čega je sad opet sve na starom, čak i gore. Djeca su sad nešto veća (do 3,5 godine).

Evo, ja ne mogu vjerovati koliko se zapravo prepoznajem u ovoj priči. Gotovo identično, sve osim PTSP, trajanja braka i nekih sitnica. Nažalost i mene muči isti strah što se tiče skrbništva i nemam odgovor, ali barem podižem, pa možda netko odgovori.

A to se onda pretpostavljam dokazuje bankovnim izvatkom s datumima uplata na račun?

Zanima me što se događa s novcem stečenim prije braka u slučaju razvoda. Novac stoji na računu u banci. Da li se dijeli ili ne?

Još jednom: Nemojte me ubit što ovoliko dosađujem, ali na jedno svoje pitanje dobila sam samo jedan prilično nesiguran odgovor. A to je, događa li se da prilikom razvoda roditelja djeca budu razdvojena, tako da netko pripadne tati, a netko mami? Cijela moja priča je poznata pa ću ponovit samo da je sve troje djece vrlo maleno (ispod 3 godine).

Nemojte me ubit što ovoliko dosađujem, ali na jedno svoje pitanje dobila sam samo jedan prilično nesiguran odgovor. A to je, događa li se da prilikom razvoda roditelja djeca budu razdvojena, tako da netko pripadne tati, a netko mami? Cijela moja priča je poznata pa ću ponovit samo da je sve troje djece vrlo maleno (ispod 3 godine).

Nemojte sad mene shvatit kao da se prepucavam. Samo želim ispravit netočan navod i dodati nešto k tome. Naime, ja ću biti na porodiljnom još nešto preko 2 godine, jer mi je treće dijete nedavno napunilo 10 mjeseci. A u vezi baka i djedova, moji roditelji žive nedaleko od nas i viđaju djecu skoro svakodnevno i pomažu puno. Nekad imam osjećaj da njih vide više nego vlastitog oca.

Ako se mi raziđemo tada će on odseliti nazad svojim roditeljima u drugi grad tj. selo (udaljenosti cca 50 km). Djeca su još mala, tek trebaju krenuti u vrtić. A suprug nema "normalno" radno vrijeme. Na njegovom poslu je radni dan jednak vikendu, blagdanu ili prazniku. Slobodni dani mogu biti usred tjedna, a Božić može biti radni. Također radi i noćne. Osim viđanja, zanima me da li takve okolnosti mogu utjecati i na to kome će djeca biti dodjeljena u skrbništvo. (Iako smo tu temu već prožvakali)

Evo, da malo podignem. Zanima me još i kako se određuju viđanja djece s roditeljem s kojim ne žive. Koliko vikendima, koliko radnim danima i sl? Ide li to po nekom pravilu ili ovisi o nečem drugom?

Gđo. majavuglacek5 prvo, ja nisam nigdje napisala da me strah da će se otac boriti za djecu, jer znam da hoće, već da me strah, tj da ne bih podnjela mogućnost da ne dobijem skrbništvo nad bilo kojim od svoje troje djece. Drugo, zaključak da ne bih dopustila ocu da viđa djecu je totalno pogrešan. Ako ste to radili Vi ne znači da bih i ja. Više se bojim da bi on meni radio probleme. Ja sam njemu nekoliko puta ponudila da se sporazumno raziđemo u miru i sami dogovorimo detalje, ali on to odbija, čak prijeti da će djeca ostati siročići ako ne bude po njegovom. Zatim, kad usporedim Vaš prvi i drugi post vidim da se zapravo Vi sami sebi gadite, pa onda otuda valjda i toliko žuči. I da, ispričavam se i ja Vama ako sam Vas ovdje ičim uvrijedila.

Što se tiče količine vremena koju provodimo s djecom, kod nas je ovako: ja sam na porodiljnom već 2,5 godine i bit ću još skoro toliko i provodim 24 sata dnevno sa sve troje djece od rođenja prvo dvoje (blizanci). Djeca su za sada više privržena meni, ali naravno da vole i tatu. On ide na posao, ali je i brižan otac, voli ih neizmjerno. Zanimljivo, ali svejedno se jako često kačimo upravo oko djece. Ako on stvarno ima 40% šansu da dobije i makar jedno u skrbništvo, onda ću radije trpit dok postanu punoljetni.