Uh, lakše je kad vidiš da je još netko u istoj kašici...
marmolada- i ja bi bila najsretnija s takvim stavom, ali si ne mogu pomoći, lovi me očaj kad se sjetim koliko sam u ovo uložila, i da neki drugi računaju na mene, a i samo to da bi ovo sve trebalo opet proći sa puno manje samopouzdanja, ubije me...
Uglavnom, ja sve to što zamišljam i planiram napraviti, dogoditi će se ako prođem, a ako ne- čeka me prekrasan period ronjenja po crnilu!
Ali ajmo mi ovo još malo izdržati pa što bude!